Tko o čemu Pupo(a)vac o genocidnim Hrvatima, dokle bre Milorade!?

  • Ispis

Srbi u Hrvatskoj su nacionalna manjina poput svih ostalih manjina uključujući i Cigane/Rome pa je i naziv 'SNV'-Srpsko NARODNO vijeće protivan Hrvatskom ustavu; zakonski bi bilo da se zovu Vijeće Srpske nacionalne manjine u RH…i ništa drugo!

Samozvani šef-etnobiznismen cjelokupne srpske manjine u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, koristi svaku priliku e da bi tradicionalnim srbijanskim lažima doslovno popljuvao hrvatski narod čiji kruh još uvijek jede!

Na nedavnom aktualnom satu hrvatskog Sabora ničim izazvan, sasvim iznebuha i mimo bilo kakve političke 'aktualnosti' žestoko se on obrušio na 'genocidni hrvatski narod' svojim provokativnim pitanjem premijeru:

„….U Glinskoj crkvi ubijeno je negdje (otprilike, ofrlje, od pasa, okruglo?, nap. a.) do 900 muškaraca, neki pod prisilom, a neki pod prijevarom da dolaze na promjenu svoje vjeroispovijesti. Ubijeni su u Crkvi Rođenja bogorodičinog nakon čega je crkva uništena i 1965. podignut spomendom u spomen na te žrtve. Godine 1995. tadašnja(dakako, Tuđmanova) vlast je odlučila da taj spomendom preimenuje u hrvatski dom, a obilježja koja su stajala na tom spomendomu ukloni.“

Pitanje premijeru je glasilo:

„Dokad će hrvatsko ime koje spomendom nosi (naglašava Milorad drsko, po četvrti put!, nap. a.) služiti kao pokriće strašnog zločina ustaškog režima?“

Premijer mu nije bogzna kako egzaktno odgovorio na njegovu opaku 'proizvodnju mržnje' pa bi bilo za obojicu jako dobro pročitati jedan argumentirano napisani feljton iz 'Glasa Koncila' br. 35 iz 2006.-te godine, strana 25. autora Tomislava Vukovića!

Između ostalog u tom feljtonu stoji i slijedeće:

Poslijeratna Komisija, nakon 1945., za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača ne samo da je u 'glinskome slučaju' postupala ne samo neprofesionalno i tendenciozno, nego i manipulatorski.

Brojni su povjesničari, kvazi-znanstvenici(poput 'našeg' Milorada, nap. a.), novinari i ostali javni djelatnici svjesno krivotvorili podatke, prilagođavali ih unaprijed zadanim tezama ili ih jednostavno prepisivali i širili bez ikakvoga kritičkog odnosa prema njima…Potrebno je posebno istaknuti i stalno imati na umu kako je u feljtonu riječ o navodnom zločinu u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

Dakle, ne radi se o zločinu nad glinskim Srbima u svibnju 1941. u okolici Gline, ili krajem srpnja iste godine nad Srbima iz Vrginmosta i drugih mjesta također u okolici Gline, nego (vrlo precizno) o „pokolju nad pravoslavnim Srbima u pravoslavnoj Bogorodičinoj crkvi u Glini.“

Možda je dobro prisjetiti se riječi čovjeka(Franje Tuđmana), koji je cijeli svoj znanstveno-politički vijek posvetio ostvarenju hrvatske samostalnosti, obrani hrvatskog naroda od neutemeljenih kleveta i umjetno stvorenih mitova, koji je upozorio na pogubnost „takvih svjesnih obmana koje čitave generacije mladih ljudi, uključujući i najviše intelektualce i političke djelatnike, navode na krive povijesne predodžbe i sudove, uvjetujući i stvaranje one psihoze što na jednoj strani potiče osjećaj nesigurnosti, mržnje i osvete, a slično, ne manje i na drugoj, na razini bezizgledne frustriranosti i bespomoćnosti.

Održavanje takvog stanja, razumljivo, produbljuje sve više nepovjerenje na obje strane, sa sve teže ispravljivim posljedicama u psihi i u povijesnoj svijesti, i pojedinaca, i naroda kao cjeline. Naravno, odgovornost onih što svoja mišljenja i zaključke, djela i postupke, zasnivaju na zabludama, koje su im predočavane kao ’službene’, ’verificirane’ i glorificirane istine, ne može biti i nije nikada ista kao odgovornost onih što obmane svjesno fabriciraju i planski održavaju i proširuju. Ali posljedice su, nažalost, iste“ (Franjo Tuđman, 'Bespuća povijesne zbiljnosti', Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1989. str. 93.).

Ali vratimo se na temu 'pokolj u glinskoj crkvi' i svjedok-e/a tog 'pokolja'…odnosno jedinog preživjelog Ljubana Jednaka….

Enigma jedanaest datuma!?

Različiti svjedoci, komisije i (kripto-)povjesničari govore o potpuno različitim datumima koji se mogu svrstati u sljedeće najčešće spominjane (riječ je, razumije se, o g. 1941.godini):

Dakle, 29. srpnja, 30. srpnja, 2. kolovoza, 3. kolovoza, 13. kolovoza, 27. kolovoza, 29. kolovoza, između 29. srpnja i 3. kolovoza, između 30. i 31. srpnja, krajem srpnja, između 4. i 5. kolovoza.

Začuđuje, najblaže rečeno, površnost Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, kada je riječ o utvrđivanju datuma tako stravičnog zločina.

Najmjerodavnijoj jugoslavenskoj ustanovi nakon Drugog svjetskog rata po pitanju ratnih zločina, datum zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi kao da i nije bio važan, kao da joj prvotni cilj i nije bilo utvrđivanje egzaktnih činjenica i povijesne istine.

Dakle, ni 'svjedoci' ni 'ozbiljni' povjesničari nisu uspjeli odrediti datum zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi –ni preživjeli 'svjedok' Ljuban Jednak......niti režimski 'istotičar', dr. Milan Bulajić….ni cmizdravi Milorad Pupovac!

Napomena:

Prvo 'svjedočenje' Ljubana Jednaka-jedinog preživjelog iz crkve koje je dao istražnom sucu Mladenu Ivekoviću bilo je nakon 'oslobođenja' Gline, 11. siječnja 1944.g. a broj ubijenih Srba je veoma rastezljiv, od Ljubanovih 'skromnih' 160 preko Pupovčevih 'iz rukava' 900 pa sve do srbijanskih, 'jasenovačkih nekoliko hiljada'!

Na kraju, piše Tomislav Vuković, treba otvoreno reći kolikogod se to činilo presmiono, izgleda da ova enigma o jedanaest različitih datuma upućuje na zaključak da je 'pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi' jednostavno izmišljen. Upitajmo se:

Kako bi bilo da su preživjeli Japanci zaboravii datum kad su im Ameri dobacili prvu atomsku bombu na Hiroshimu?

Zašto, zbog čega, tko, kao i brojna druga pitanja tek očekuju odgovore ali ne od jednog provokatora, lažova ali i promotora mržnje prema svojoj rezervnoj domovini Hrvatskoj…kakav je 'naš' cmizdravi Milorad.

On se 'ko pjan plota' drži bizarnog ali pragmatičnog nauka svojih srbijanskih instruktora, obožavatelja laži Dobrice Čosića:

„Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

(Dobrica Ćosić: član SANU, u svom romanu 'Deobe')

Tko zna, možda Milorad Pupovac na nekoj idućoj sjednici Sabora na aktualnom satu uputi slijedeće pitanje premijeru:

„Jesu li ustaški zločini u Jadovnom, odnosno u Šaranovoj jami, kako to ja tvrdim, 'matica su svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i BiH'? Hoćemo li premijeru nas dvoje zajedno sa Slavkom Goldsteinom skoknuti do te proklete jame i spustiti se u nju, svega 42,5 metara duboku, pa barem od oka prebrojiti lubanje, navodno, desetaka tisuća ubijenih Srba i Židova kako bi utvrdili vašu, hrvatsku genocidnost …na licu mjesta?“

Bilo bi lijepo da mu naš premijer odgovori:

„Znaš što Milorade, vrijeme je da prestaneš s tom idiotskom svirkom pa konačno zadjeni za pas tu svoju šovinističku, smrdljivu sviralu a glede tobožnjeg stratišta-Šaranove jame, pogledaj samo ovaj kratki video, www.youtube.com/watch?v=WLDbmKDUQ3k,

pa se uvjeri sam u te gnusne laži jer u jami nema ni jedne, jedine kosti!“

Usput:

Nego, uvrijedio se naš Pupi jer ga je Šeks na nedavnoj sjednici pogrješno nazvao PUPAVCEM umjesto Pupovcem; slučajno ili namjerno?

-Pa, PUPAVCI su poput naših Srba ugrožene ptice iz porodice UPUPIDAE, gnijezda su im oskudno obložene šupljine u termitnjacima, stare rupe djetlića, grubi kameni zidovi, oluci ili procjepi u drveću; ulaz je uzak, a sama rupa je smrdljiva.

Mladunci luče iz trtične žlijezde smrdljivi sekret, što se smatra obrambenim mehanizmom.

Tko zna, možda ga je stari lisac Šeks i namjerno nazvao PUPAVCEM, zbog smrada kojeg ptice-pupavci šire u svojim rupama?

damir kalafatić

ps.:

Šaranova jama-Jadovno, srpanj 2011., originalni izvještaj:

Stručni dio ekipe sačinjavali su: Davor Butković-Žu i Pavle Vranjican.

Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras.

Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije i svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame duboke 42,5 m.

U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina, ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno - na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču.

Napravili smo jednostavnu skicu jame, kratki video snimak i izašli vani. Napisali smo izvješće koje smo zajedno sa snimkom unutrašnjosti jame predali saborskoj Komisiji.

Kakva je bila sudbina našeg izvješća - ne znam - ali čuo sam da je video snimak prikazan svim zainteresiranim stranama.

Pavle Vranjican