Dawn Dawns : Primjena EU pravila - migranti naprijed, Hrvati stoj!

  • Ispis

Sad nas ta EUnija  tretira sto puta gore nego divlje horde, koji silom naviru, ponašajući se ispod svakog civilizacijskog nivoa.

Satima se moralo čekati na granici, pa su mnogi zakasnili na Svetu Misu, a upravo je prisutnost i sudjelovanje u njoj, svim hodočasnicima  bio  glavni cilj odlaska na Bleiburg

Sudionici ovogodišnje, 73. obljetnice bleiburške  komemoracije, koji su krenuli pokloniti se silnim hrvatskim žrtvama, stradalim na Bleiburgu 1945. i na Križnim putevima, tjerani u kažnjeničkoj koloni  kroz prostore bivše Jugoslavije,  prema njihovim kazivanjima, doživjeli su pravi cirkus i granični zastoj, prilikom prijelaza u Austriju. Bili su izmaltretirani na austrijskoj granici, silnim pretraživanjima i provjerama autobusa, legitimiranjem, neki od putnika, kao sumnjivi, izvođeni su iz autobusa ... 

Hrvati, prvi susjedi, koji su nekada živjeli s Austrijancima u istoj državnoj zajednici, Austrougarskoj državi, a današnji državljani članice EU,  dočekani su upravo uvredljivo i ponižavajuće, kao nepoželjni i sumnjivi razbojnici, čime je napravljen nepotreban dvosatni zastoj na granici, zbog kojeg su mnogi putnici zakasnili na komemoraciju. Sramotno i nehumano od onih, koji su zaslužni za takav scenarij.

Kad su agresivni migranti dolazili i prelazili EU  granice, nitko se nije  uzrujavao, niti previše reagirao. Zapravo ih se nije niti  zaustavljalo, nego ih se dočekivalo  s osmjehom i velikom ljubaznošću, makar je njihov prijem, odmah prisjeo većini  žitelja svake zemlje u koju su došli.

Aktivisti raznih nevladinih udruga,  dočekivali su ih s dobrodošlicom, raširenih ruku. Već na svakoj  granici, koju su, bez ikakvih osobnih dokumenata, krajnje necivilizirano pregazili, nudila im se  hrana, voda i druge potrepštine,  koje su  oni razbacivali  naokolo bijesno divljajući i ostavljajući za sobom nered i hrpe smeća.  

Svi „naoružani“ najnovijim pametnim mobitelima, iPhone-ima,  u bijesu što nemaju odmah na raspolaganju besplatnu  internetsku vezu, započinju nerede,  bahateći se kao da su u svom dvorištu.  Čak su negdje namjerno  uzrokovali požar, u želji da unište, čim prije i što više, od kulture i imovine svojih novopečenih domaćina. Čim su se smjestili po europskim gradovima, počeli su tući domaće žitelje, silovati žene i uništavati imovinu ljudi koji financiraju njihov boravak i besposličarenje  u svojoj zemlji. Nezahvalno i krajnje nekulturno, dapače divljački. 

Kad uljuđeni Hrvati dolaze komemorirati svoje žrtve, koje su pod britanskim pokroviteljstvom, pobijene u genocidnom divljanju  ljubitelja krvave petokrake, kakav nije viđen  u Europi,  prema njima se odnosi kao da su krvoločni razbojnici, makar već više od sedam desetljeća,  dolaze s poštovanjem, pristojno i nikada nisu predstavljali nikakav sigurnosni rizik, niti su prouzročili bilo kakav eksces.  Očito je da ove mjere nisu bile usmjerene na sigurnost građane EU, nego su izraz smišljenog  ponižavanja u režiji određenih skupina.

Dakle, izmaltretirani su  i poniženi Hrvati, kojima je jedini cilj bio izraziti pijetet prema svojim, tragično preminulim  precima, žrtvama jugo- komunističkih  koljača, dok su se prema divljim hordama  iz kojekakvih azijskih vukojebina, prepunim svakojakih divljaka i  terorista, ponašali kao da im dolaze najdraži rođaci.

To je ta  EUnija u koju nas je silom i lažima ugurala politička elita.  Sjetimo se kako je političarka Pusička, iz četničkog roda Anđelinovića, lagala i strašila neinformirane penziće da će ostati bez, i onako bijedne mirovine, ako ne glasaju za ulaz u ovu sotonističku tvorevinu, a ostatak je političkog društva, čak mijenjalo odredbe Ustava, da bi neuspio i neželjeni referendum, mogli podvaliti kao legalan, iako je na referendum izašlo manje od polovice birača, a oni koji su glasali za ulazak u EU , bilo je tek  dvadesetak posto od ukupnog broja birača u RH. Vrhunska prijevara od strane antihrvatskih političara.

Sad nas ta EUnija  tretira sto puta gore nego divlje horde, koji silom naviru, ponašajući se ispod svakog civilizacijskog nivoa.

Satima se moralo čekati na granici, pa su mnogi zakasnili na Svetu Misu, a upravo je prisutnost i sudjelovanje u njoj, svim hodočasnicima  bio  glavni cilj odlaska na Bleiburg. 

Ljudi su pretraživani, našim braniteljima su skidane  majice s legalnim oznakama njihovih ratnih postrojbi, ženama prekapane torbice, a dečko s natpisom na majici „bolje mrtav nego crven“, završio je u pritvoru iako taj tekst nije inkriminiran u Austriji, niti bilo gdje u EU. od prisutnih sudionika tih događanja, saznajemo  da su zbog nejasnih razloga,  u pritvoru završili i neki drugi Hrvati, jedan je u dobi od čak 83. godine.  Ne pamtimo da je bilo koji narod bio ovako ponižavan u današnjoj Europi i to samo zato jer je htio odati počast svojim, u krvavom genocidu,  tragično izginulim  precima, koji ni danas, nakon više od sedam desetljeća, nemaju groba na kojem bi im rodbina zapalila svijeću.

Ljudi nisu mogli dobiti niti bočicu vode, a nisu je imali gdje ni kupiti jer su ove godine zabranjeni štandovi s hranom i pićem.  Potpuno bi bila razumljiva zabrana alkoholnih pića na ovakvom skupu, ali onemogućiti ljudima da dobiju malo vode, prestrašno je i krajnje nehumano postupanje prema Hrvatskom narodu. Ne pamtimo da se ikome tako što zabranjivalo.

Nemoguće je ne vidjeti drastičnu razliku u postupanju EUnije, prilikom primanja azijskih terorista i europskog bliskog susjeda. Ovakav neljudski tretman koji su imali Hrvati, ostat će trajna sramota onih koji su to isplanirali i proveli u djelo. 

Svakog ljeta Austrijanci dolaze k nama na more, gdje su uvijek ljubazno dočekani. Hoće li doći i ovog ljeta, ili možda neće – od srama?!

Ako su Hrvati nepoželjni u današnjoj europskoj zajednici, takva je EUnija , sa svojim novim pravilima, uključujući i ona najnovija „istanbulska“,  još nepoželjnija za hrvatski kršćanski narod.

Ova nedavna događanja  na austrijskoj granici, navode nas da se zapitamo, baš kao i  pjesnik Petar Preradović  nekada, u  svom „Putniku“,  opisujući negostoljubivost tuđine: “Bože mili, kud sam zašo!“ 

Ovakav sramotan tretman hrvatskih hodočasnika, pripreman je mjesecima prije samog događaja, a sve to  vrijeme, trenutnoj vlasti u Zagrebu, na čelu s Plenkovićem, nije palo na pamet reagirati, jer njoj upravo odgovara takvo tretiranje Hrvata. To Plenković pokazuje od prvog dana svog postavljanja na vlast, gazeći hrvatske svetinje, jednu za drugom. Sve kako bi zadovoljio svoje gazde i  nalogodavce iz Brisela i partnere u svojoj vladi,  u nastojanju stvaranja neke nove balkanske asocijacije u koju bi Hrvati opet trebali biti ugurani, što silom, što prijevarom, a svakako im je iznova  određen inferioran položaj, kakav su imali u obje Jugoslavije.

No, možda se ne bi trebali čuditi tretmanu kakav smo dobili u Austriji, kad je uobičajeno da su, zbog ovakve vlasti i njenih miljenika, Hrvati građani drugog reda, čak i  u svojoj jedinoj  nacionalnoj domovini -  današnjoj RH, dok obožavatelji  krvave petokrake, pjevaju i kolo vode na ulicama hrvatskih gradova, obilježavajući i slaveći pokolje koje su njihovi preci izvršili nad Hrvatima.

Ako smo razvlašćeni i poniženi u vlastitoj domovini, onda tu domovinu  nemamo. Ima ju netko drugi – upravo oni, koji je nisu htjeli ni željeli, a mi smo opet prevareni.

Ako ne možemo za sebe osigurati dostojanstvo i ravnopravan odnos s ostalim narodima u EU, onda je upitno što uopće tražimo u takvoj zajednici. 

Tko brine o hrvatskim interesima i njenom predstavljanju u EU i svijetu? Kakvi su to ljudi? Kakvi domoljubi?  Kome trebaju Hrvati zahvaliti za ovako sramotan tretman na putu prema Bleiburgu?  

Ovaj nemili događaj, govori više o stanju u Hrvatskoj, a manje o Austriji. Imamo li mi, uopće, svoje predstavnike?  

Zar nakon toliko loših iskustava, nismo ništa naučili?!

Hrvatski narode, probudi se!!

Dawn Dawns