Dawn Dawns: Kratka šetnja kroz ustavne odredbe RH povodom novonormalnog životarenja ili crkavanja u doba Corone

  • Ispis

Prošetajmo malo kroz ustavne odredbe da se uvjerimo kakva nam  prava i obveze određuje ovaj najviši pravni akt naše domovine Hrvatske. Taj akt s najvišom  pravnom snagom, čine odredbe o temeljnim pravilima ustroja javne vlasti, te odredbe o statusu i pravima građana. Zadržat ćemo se samo na onim odredbama, koje su nam, u ovom  Corona vremenu najzanimljivije. Idemo redom.

Tako, članak 16. Ustava zbori:  „Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava MORA BITI RAZMJERNO NARAVI POTREBE za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

Ovaj članak treba proširiti tako da se u Ustav  (jer su zakoni više podložni promjenama), stavi odredba o slobodi izbora liječenja, tako da svaka osoba ima pravo na potpunu informaciju o lijekovima, cjepivima i ostalim medikamentima, te da na osnovi takve informacije, slobodno može iskazati  vlastito mišljenje o tome, želi li lijek ili cjepivo ili ne. 

Također, svako propagiranje, nagovaranje  i reklamiranje lijekova i cjepiva treba najstrože zabraniti uz zapriječene ogromne kazne. 

Zbog svog stava, osoba ne smije biti omalovažavana, na bilo koji način ograničavana, ucijenjena ili kazneno progonjena. 

To je već propisano u članku 17., koji navodi:

„U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O TOME ODLUČUJE HRVATSKI SABOR DVOTREĆINSKOM VEĆINOM SVIH ZASTUPNIKA, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

OPSEG OGRANIČENJA MORA BITI PRIMJEREN NARAVI POGIBELJI, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.“

Nadalje, osobito je važna i odredba u  članku 20.: “ Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, OSOBNO JE ODGOVORAN I NE MOŽE SE OPRAVDATI VIŠIM NALOGOM.“, što u laičkom „prijevodu“ znači da se nitko ne može opravdavati izjavama tipa „ja samo radim svoj posao“, „takva je direktiva“, „ja samo poštujem naredbe nadređenih“  i sl. 

Potom slijedi članak 23.: „Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.“

Ipak, svi smo mi, bez svoje privole, a u ime Corone, podvrgnuti zlostavljanju, u obliku zabrane rada, zabrane slobode kretanja i zabrane uobičajenog ponašanja, gdje mladi ljudi ne mogu dostojno i u skladu s običajima proslaviti sklapanje braka sa svojom rodbinom i prijateljima, a stare ljude ne možemo dostojanstveno ispratiti na vječni počinak i  pokopati, nego nam taj nekakav Stožer određuje broj uzvanika na svadbi i broj onih koji će ispratiti pokojnika.   

Jezivo nehumano u oba slučaja.

U ovo novonastalo doba p(L)andemije, ova tri spomenuta ustavna  članka su većinom izigrani. O drastičnom ograničavanju prava, nije odlučio Sabor kvalificiranom većinom, nego Plenkovićevo, ad hoc sklepano tijelo, zvano Stožer, pa nam se, kao kakvi zlodusi, prikazuju svakodnevno, šireći paniku i strah, te donoseći kojekakve  „mjere“, kojima su nam život srozali na nivo neprepoznatljivosti, a nazivajući sve to  maltretiranje nekim   „novonormalnim“ ponašanjem, koje normalna i zdrava većina svjetske populacije doživljava kao nešto  sasvim nenormalno i perverzno.

Pa, kad se čovjek i pridržava tih bezumnih, krajnje iracionalnih mjera, od znanosti  nikad potvrđene učinkovitosti, i dalje se maltretira ljude i sve više im se sužavaju osobne slobode. Tako se  po prvi put u cijeloj povijesti svijeta i cijelog čovječanstva, ne izoliraju, niti  liječe bolesni, nego se atakira na sve zdrave ljude, do sad neviđenom agresivnom propagandom za nekakvim cijepljenjem. U isto vrijeme, mnogi ozbiljno bolesni ljudi od karcinoma, mnogih kroničnih bolesti, trpe posljedice neliječenja, neki i sa smrtnim ishodom.

Nitko još u povijesti nije liječio i silom cijepio zdrave ljude. Danas se upravo to radi. Umjesto oduvijek preporučenog čistog zraka i tjelovježbe, najviše  nam to zabranjuju. Silom su nam nametnuli da nosimo neke krpe preko nosa i usta, ispod kojih ne možemo  normalno disati, nego taj, izdahnuti ugljični dioksid vraćamo u pluća po cijenu glavobolje, vrtoglavice i opće slabosti i tako se trujemo. A tlak skače barem za dvadeset ili trideset više od normalnog.

Jednako tako, u svrhu zdravlja, svako propagiranje i reklamiranje lijekova i cjepiva treba najstrože zabraniti,  uz zapriječene ogromne kazne. Lijekove treba propisivati i određivati nadležni  liječnik, vezan jedino strukom, tj. svojim medicinskim znanjem i iskustvom, a slobodan od bilo kakvih sugestija raznih korporacija i drugih interesnih skupina.

Idemo dalje. 

Također, trebamo se podsjetiti, kako djeluju današnj iagilni aktivisti/ice iz raznih  tzv. nevladinih udruga, unatoč  ustavnom članku  28. koji jasno određuje :

“Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“  

Upravo ti/te aktivisti/ce urlaju, optužujući određene, njima nedrage  osobe, kojima još nije niti određeno pokretanje kaznenog postupka, a kamo li dosuđena kazna. Ipak, takvima je ova činjenica sasvim nevažna, oni su, temeljem nekih svojih ideoloških kriterija, pojedince osudili na svojim uličnim dernjavama. I misle da je to riješena stvar.

Potom slijedi članak Ustava, koji određuje da svatko ima pravo na pravično suđenje u razumnom roku, no svjedoci smo kako mnogi sudski postupci, zbog inertne sudbene vlasti, traju i desetke godina, pa neki tužitelji ili tuženici umiru, niti ne dočekavši presudu, što je za svaku osudu.

Nadalje, treba svakako spomenuti odredbe  iz Članka 32. Koji govori o slobodi kretanja: 

„Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.

Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.“

Ova iznimka opisana u stavku 3., govori o tek IZNIMNOM ograničavanju kretanja i svima je jasno da je zakonska tortura Stožera, daleko drastičnija od same  zdravstvene ugroze, koja nam navodno prijeti. Opet treba  ponoviti da su se oduvijek liječili i u karantenu stavljali bolesni ljudi a nikako ne zdravi. Prvu karantenu je uvela upravo Dubrovačka republika.  Mi smo trenutno u stanju da se cijeli svijet zatvara i ograničava zbog nekoliko promila bolesnih. Oduvijek je bilo starih i bolesnih, ljudi su po svojoj prirodi smrtni, pa je sasvim normalno da dio njih umire. Smrt je dio života.

Člankom 38., Ustav RH nam jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli i nadalje opisuje:

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Kako nam onda strani prodavači magle mogu nuditi sudjelovanje na nekoj društvenoj mreži, a kad se uključimo na tu platformu, nemilosrdno nam brišu komentare, pa čak blokiraju i ukinu naše registrirane profile, jer navodno „ naši stavovi i mišljenja ne odgovaraju standardima njihove zajednice“ ??!   OK, neka bude tako, ali onda oni sami ne odgovaraju našim standardima i naše zajednice Republike Hrvatske, koje je propisao Ustav RH. Zašto oni mogu djelovati na teritoriji zemlje u kojoj krše već  i sam Ustav?!? 

Vidjeli smo ovih dana na potresnoj  snimci, događaj sa Splitskog suda, koja pokazuje da pravosudni organi, koji se sastoje od trojice krkana, upravo krvnički, do nemilosti ,cipelare i razbijaju finog, pristojnog dečka, sportaša, visoko obrazovanog  mladog čovjeka, profesora kineziologije, koji bi u datom trenutku, da nije bio maksimalno suzdržan, mogao od one trojice divljaka, napraviti sataraš, polijepiti ih na sva četiri zida, a onda ostrugat dolje i zgazit. On se suzdržao poštujući instituciju Suda  i dobio dobre batine, suzavac u oči i najveće poniženje zbog učinjene mu nepravde. Nekoliko tragičnih  likova u ulozi pravosudnih policajaca, na sramotu Suda i vlastitu sramotu (ako je uopće mogu osjetiti) pokazalo svoje životne frustracije i svu svoju ljudsku bijedu  na pristojnom i vrijednom mladom čovjeku.

Tako danas, na sramotu cijele države, funkcioniraju organi ove vrste. No, idemo dalje.

Članak 47., upozorava nas: „Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana..“

Hrvatski je  problem što su svi, ili gotovo svi, tek uz rijetke časne iznimke kao što je General Legenda, Kutina i još poneki, kojih je neusporedivo manji broj, a  gotovo svi drugi u politici, bili su i ostali „za to NEsposobni državljani“.

Članak 55. Izrijekom tvrdi da: „Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.“

Zašto nas onda nekakva „ad hoc“ sklepana stožerna  tijela, zatvaraju i zabranjuju nam rad?!? I to sasvim neustavnim mjerama!

Članak 70., kao i mnogi drugi članci  prije toga, nude nam utopiju:

“ Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.

Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.“

Kako se tu uklapa Monsanto,  međunarodna korporacija sa sjedištem u SAD-u koja djeluje na području poljoprivrede i biotehnologije.  Monsanto je vodeći svjetski proizvođač herbicida glifosata. Oni nam nude jalovo sjeme iz kojeg izrasta jalova biljka, nesposobna proizvesti svoje vlastito sjeme i tako se reproducirati, a sama je vidljivo lošija od našeg domaćeg roda, neukusna i  sva umjetna. Dosta nam je tog bljedolikog  paradajza, savršeno okruglog, plastičnog okusa, kao da žvačemo najlon vrećice.  Breskve su tek oblikom nalik na one naše nekadašnje breskve, jabuke naglancane, onako histerično rumene, kao iz priče o Snjeguljici, a bez slasti, sve bljutavo voće ... 

Oni, nam truju zemlju i njene plodove, čineći time nezamisliv  zločin protiv čovjeka i same prirode. I nikom ništa. Sad nam počinju zabranjivati naše tradicionalno domaće sjeme!!!

Članak 71.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Nažalost, Sabor je srozan na najniže grane i postao je tek ekspozitura trenutnog predsjednika Vlade, a sastoji se od većinskog dijela amoralnih uvlakačkih  dizača ruku za potrebe trenutnog tiranina.

Članak 81.Ustava  Govori o brojnim nadležnostima Hrvatskog Sabora

Hrvatski sabor:

– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,

– donosi zakone,

– donosi državni proračun,

– odlučuje o ratu i miru,

– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,

– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,

– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,

– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,

– raspisuje referendum,

– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,

– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,

– daje amnestiju za kaznena djela,

– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Ovaj raskošni zbroj  prava i obveza Hrvatskog Sabor, odavno je tek prazno slovo na papiru. Sve ove odluke donosi firer uz blagoslov svojih uvlakača poslušnika.

A do kad će biti tako, ne znamo.

Iz svega priloženog je jasno  da važeći zakoni i nisu tako loši, ali je pravosuđe sasvim razulareno i po onom pravilu nekadašnjeg vlasnika života i smrti, ne drži se zakona „kao pijan plota“, nego balansira između, njima dobrih i onih njima neprihvatljivih likova i djela ... 

Zato tako prolazimo.

Hoćemo li biti ZDS  ili za HDZ stvar je osobnog izbora.

Ja sam ZDS!!!

Dawn Dawns