Dawn Dawns : Nakon velike žrtve i velike slave, na što smo spali, narode moj!?!

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 13 Prosinac 2021 13:00

Još uvijek imamo ovaj aktualni, paradržavni i  bespravno nametnuti, odavno krajnje degutantni stožer.  Već drugu godinu, taj svakodnevno, iznosi vijesti o bolesti i smrti od nekakve nove (?) viroze/prehlade. Gripu ne spominju, ona je nestala onog časa, kad se njen, nešto modificirani  zamjenik i dvojnik pojavio u pLandemijskim razmjerima u cijelom poznatom svijetu, a jednako takoje zamijenio  i sve druge respiratorne bolesti koje prate čovječanstvo od njegova postanka. 

Svemir još nisu osvojili, pa ne znamo ima li na Marsu ove bolesti ili će ona tamo tek stići. Vjerojatno hoće, ali tek kad glavni Zemaljski političari slete na taj crveni planet održe sastanak na tu temu i proglase otvorenje sezone.Da se zna. Vjerujem da će i pristigli političari na Mars biti svi crveni.

Borba za zdravlje sveopće populacije Zemljana, vodi se silnim nastojanjima da se ljudima što češće  nabija neki štap u nos, sve do mozga, pa malo zavrti. Silom nezakona nego silovitom tzv. preporukom,  određuje se nošenje nekakve krpe na nosu i ustima, baš kao brnjice bijesnim psima, da ne bi slobodno disali, lajali i ugrizali svoje gospodare... i nedajbože slobodno govorili. 

Sve je to izuzetno ponižavajuće a onda se još ljudima  iglom ubrizgava u tijelo nekakva nepoznata supstanca, kojoj je radni naziv „cjepivo“, makar najkompetentniji stručnjaci iz cijelog svijeta ( barem oni koji još uvijek odolijevaju Zlu), javno govore da se ti pripravci, ni pod kojim uvjetima se ne mogu nazivati cjepivima, nego je to nešto sasvim drugo, nekakva, dosad nepoznata terapija. 

Imamo i mi Hrvati, mnogo svojih osobito vrijednih znanstvenika, koji nisu podlegli laži i Zlu, nego otvoreno govore o čemu se radi, vjerno slijedeći svoju struku, znanstvenu istinu i vlastito poštenje. Uz već poznate, vrlo vrijedne znanstvenike, koji su se javljali od samih početka ovih događanja, jedan od takvih je i mladi doktor znanosti, vrhunski stručnjak biolog i genetičar, sin našeg vrlo vrijednog stručnjaka, stratega, čija obiteljska veza samo pokazuje da jabuka ne pada daleko od stabla (naravno, ako je stablo jabukovo).

I onda se svatko razuman mora zapitati, kako to da naši najbolji stručnjaci, koje cijeni cijeli znanstveni i razumni svijet, nemaju mogućnosti nama javno i naširoko prezentirati svoja saznanja o ovoj, nekakvoj svjetskoj pošasti, ali svi podoficiri, nekim čudom proslavljeni cuksfireri, s jedva par razreda srednje škole ili s diplomom nekog yugo čudovišta, kojeg su i sami studenti, prije i  pred Domovinski rat, sa sprdnjom nazivali  fakultetom „ono za ono ,pa uz njih i prodane medicinske duše opće prakse i slični,  već dvije godine nama dociraju, ne samo na tjednoj, nego često i na  dnevnoj bazi,ispred mikrofona, mijenjajući, gotovo svakodnevno svoje izjave i pričajući nam nebuloze, koje su i djeca u nižim razredima škole prepoznala kao nevjerodostojne.

Takvi su danas glavne face u nas i u svijetu. Baš kao što je i neurotično sotonistički srednjoškolac, postao najveći medicinski stručnjak na svjetskoj razini, pa nam, izvrćući očima i kreveljeći se, svako malo, na snimkama poručuje i objašnjava stvari o kojima nikad nije učio, ali on to „bolje zna“ nego najbolji svjetski stručnjaci, koji su potrošili desetke godina učeći i  istražujući stvari, koje taj neurotični predstavnik tamne strane nama „objašnjava“.

I gle sad, u toj najvećoj frci i opasnosti po cijeli svijet, o nekakvoj najtežoj bolesti, ikada viđenoj ... domaće „lubenice“, imaju vremena boriti se  protiv, njima najopasnijeg virusa poznatog kao ZDS/HR – 91. Taj im je gori i teži od svih sojeva ove današnje najmodernije bolesti. Aleluja!!!

Tom virusuZDS/HR – 91, ne mogu, čak ni trenutno najveći „zdravstveni stručnjaci“, kao što su Papak, Seroš, Narkotička i Božem'prosti, stati na kraj, niti smislitbilo kakvu mjeru, koja bi bila imalo efikasna u sprječavanu iste. Zato se moraju pojačavati već poznate mjere protiv njima poznatog i „novih sojeva“ što god to značilo.  

U nas se, već desetljećima vodi borba protiv ZDS. To je poklič koji je svakoj fukari, svakom neprijatelju, svakom potencijalnom osvajaču i razaraču naše domovine  tjerao strah u kosti. S punim pravom i vrlo ozbiljno. Znali su to oni jako dobro, pa su im se „gaće tresle“  već od same pomisli, a kad bi ga čuli uživo nastala bi „bežanija“.I tako će ostati za vijeke vjekova. Dok je nas!

Svima njima, taj domoljubni, ushićeni, iskreni uzvik, uvijek  je bio nepodnošljiv za njihove zločinačke uši i za njihov bijedni, uplašeni um, koji ih je vodio u osvajanje i uništavanje  tuđe zemlje i tuđih krajeva.  

Taj poklič im je jasno davao do znanja da su luzeri, gubitnici, jer sa ZDS se brani svoj dom, a propalice  mogu samo izgubit  bitku s takvim hrabrim i  odlučnim ljudima. To ih je najviše smetalo. Uvijek!    

Hrvat je, od stoljeća sedmog,  bio spreman i znao obraniti svoj dom!

I tko mu to može zamjeriti?

Samo najljući neprijatelj, posebice onaj  koji bi se upravo namjerio krenuti  na njegov dom silom i zlim namjerama!

Domovinski  rat je, barem službeno, završio 12. studenog 1995. godine. Prošlo je od toga, nešto više od  dva i pol desetljeća.Naši časni branitelji nisu niti do danas dobili zasluženo poštovanje. Baš naprotiv, kako godine prolaze, tako ih se sve više marginalizira i  ponižava.

Zašto je to tako? Zašto se ne prilazi s poštovanjem prema tim časnim ljudima koji su zaslužni za stvaranje naše domovine Hrvatske?!

Pa, upravo zato, jer su oni svojom hrabrošću i požrtvovnošću, svojom krvlju i svojim životima stvorili ovu našu Domovinu!!!

Bili su hrabri, neustrašivi borci, časni ljudi, velikog srca ... ali ...  nisu bili političari.

Naši heroji Dragovoljci stali su pred zločinačku silu, ne samo za sebe, nego za sve nas. Nakon slavne pobjede, mi smo se uljuljkali u sigurnost koju su nam stvorili ti hrabri ljudi, pa kad su zemlju, prijevarom,  preuzeli oni, koji ju nikad nisu htjeli ni željeli, nismo se probudili. Nismo stali uz naše heroje, nego smo izdajnički i šutečki pustili da im nehrvatska vlast ruši čast i ponos, ruši dostojanstvo ... i tako godinama. Mi smo svi krivi!!!

Mnogi od njih, ti časni i hrabri ljudi, odoše u smrt, ne od neprijateljskog metka, nego od razočarenja zbog ignoriranja i poniženja od onih, kojima su omogućili da sjede u visokom hrvatskom domu i odlučuju o njima samima, koji nam svojom hrabrošću i snagom stvoriše državu, a mi ... nijemo, bez glasa, dopustili smo to. Grijeh je na nama veliki, jer ne podržasmo ove  naše najbolje ljude, nego smo šutjeli i spavali u svom konformizmu, sve dok nam zlo nije opet pokucalo na vrata.

Duga tradicija, od 1700 godina, dokazuje da je Hrvat ratnik, moćan i velik ratnik!  Hoćemo li mi, kao potomci tih drevnih ratnika, najboljih ratnika - Hrvata,  koje je slavni, jedan od najvećih vojskovođa  u povijesti svijeta Napoleon Bonaparte  proglasio najvećim ratnicima, rekavši već odavno poznatu izreku, „da je imao 100 tisuća  Hrvata u svojoj vojsci, on bi osvojio cijeli svijet!!!!“

Pa, čega se mi onda bojimo? 

U nama teče krv najvećih ratnika na svijetu!!!

Zar je nama problem biti spremni obraniti sebe i svoj narod od ove i svake druge  ugroze? Malo smo se uspavali, ali trebamo znati da u našim venama teče krv naših predaka, najboljih ratnika na svijetu i da smo mi genetski predodređeni da uvijek kad treba budemo  Za dom spremni!!!

ZDS!

Dawn Dawns