Dawn Dawns: Iskopajmo konačno istinu o Jasenovcu

Detalji

Objavljeno: Subota, 03 Veljača 2018 17:08

Zbog ovih neoprostivih propusta, trebali bi svi odgovorni biti smijenjeni, a potom i kazneno odgovarati kao suučesnici u ovom sramotnom događaju, usmjerenom protiv Hrvatske zemlje i ljudi. No, nitko nije pozvan na odgovornost. Nemoguće je ne zaključiti da u ovakvim nastojanjima blaćenja Hrvatske, Srbiji svesrdno pomažu i dijelovi struktura vlasti u Hrvatskoj. 

Još od kraja 2. svj. rata, Srbija ne prestaje s vrlo glasnim optuživanjem Hrvatske i Hrvata za navodni  genocid,  upirući prstom u Jasenovac kao nekakav tobožnji  dokaz  o tome. U tu  je svrhu, nedavno, u  samoj zgradi UN-a u New Yorku organizirala izložbu "Jasenovac - pravo na pamćenje".

Kako se tako nešto ne može organizirati preko noći, a poznavatelji procedure tvrde da se za takav događaj, zna najmanje pola godine unaprijed.

Prvo pitanje koje treba postaviti je ono o hrvatskoj diplomaciji. Gdje su bili i što su radili sve vrijeme? Zašto su šutjeli i dopustili Srbiji plasiranje ovolikih antihrvatskih izmišljotina?  .

Zbog ovih neoprostivih propusta, trebali bi svi odgovorni biti smijenjeni, a potom i kazneno odgovarati kao suučesnici u ovom sramotnom događaju, usmjerenom protiv Hrvatske zemlje i ljudi. No, nitko nije pozvan na odgovornost. Nemoguće je ne zaključiti da u ovakvim nastojanjima blaćenja Hrvatske, Srbiji svesrdno pomažu i dijelovi struktura vlasti u Hrvatskoj. 

Povodom tog  performansa, prof. Ivan Prcela, uputio je prosvjedno pismo  glavnom tajniku UN-a, g. Antoniu Gutteresu , ističući da je i sam, danas 95-to godišnjak,  preživio to razdoblje u Hrvatskoj, te  prosvjedujući, kako kaže, protiv  učinjene travestije ( parodije) s  pravdom i povijesti , koja se na izložbi prezentirala,  navodi da je u  bivšoj Jugoslaviji, gdje su dominirali upravo Srbi,  gotovo cijela hrvatska generacija bila likvidirana na  Marševima smrti (u nas poznatim kao Križni Put) i logorima za istrebljenje, uključujući i Jasenovac. 

Govoreći da je i sam o tome cijeloga života  pisao,  završava svoju poruku riječima: 

„Ako bezbroj radova, napisanih o genocidnim operacijama od objavljivanja „Operacije klaonica“ 1970. i 1995. godine, ne mogu uvjeriti UN i "civilizirani" svijet da su se ti zločini protiv čovječnosti dogodili, trebali bi slušati priče koje govore posmrtni ostatci  žrtava "mira“, otkopavanjem njihovih posmrtnih ostataka.  One nisu ubijene  na jednom mjestu, već na tisuću i šesto mjesta masakra!“

Na posljetku je izrazio nadu da će UN udovoljiti ovim  molbama.

Potrebno je pred čitavom svjetskom javnosti, postaviti pitanje, zašto se, čak i nakon pada komunizma, nikad  nije pristupilo iskapanju posmrtnih ostataka žrtava.  Rodbina nestalih, zna odgovor, pa neka ga sazna i cijeli svijet!

U bivšoj Jugoslaviji, bilo je zabranjeno propitivati, pisati i govoriti o izvršenom zločinu partizanskih pobjednika  nad razoružanom hrvatskom vojskom. Svi su oni, nakon razoružanja, poubijani, ali se to nije smjelo ni spomenuti, pa je tome, sve do nedavno, vladala potpuna šutnja. 

Zadnjih godina, građevinskim iskapanjima, na raznim mjestima, počeše se pojavljivati  ljudske kosti. Veliki doprinos otkrivanju tajnih grobišta, dao je slovenski je publicist i istražitelj Udbinih arhiva Roman Leljak.  Odjednom, na vidjelo izađoše kosti  partizanskih  žrtava, koje se broje na tisuće i tisuće. Unatoč tome, trenutni vlastodršci i dalje nemaju volje niti namjere za organiziranjem sveobuhvatnih istraživanja, a već pronađeni posmrtni ostatci žrtava, guraju se „pod tepih“.

Zašto je tome tako?

Radi se većinom o žrtvama, koje su preživjele rat, ali nisu uspjele preživjeti uspostavu komunističkog mira. Većinom su to sudionici Križnog puta, ne samo poražena hrvatska vojska, nego i mnogi civili koji nisu pristali uz partizane i borbu za Jugoslaviju. Njihovu egzekuciju su provodili jugoslavenski komunisti, a danas njihovo potomci ne daju ni kosti žrtava otkopati, kako se ne bi saznala istina. Svoje zlo i genocidnost, perfidno su pripisali žrtvama, pa se od 45-te godine do danas bore i čuvaju laži pobjednika, da se ne dozna istina.

Nekadašnji ministar unutarnjih poslova u prvoj hrvatskoj državnoj vladi  Artuković,  na suđenju u Zagrebu je izjavio: „U Jasenovcu počiva moja vojska i moj hrvatski narod. Ako ne vjerujete, iskopajte, jer dugmad s vojničkih bluza još nije sagnjila!“. Time je on jasno kazao da je Jasenovac partizansko stratište Hrvata.

Niti jednoj vlasti, još nije palo na pamet pokrenuti iskapanja, zato što u svakoj vlasti, permanentno sudjeluju  oni,  koji ne žele da istina izađe na vidjelo jer su na razne načine, često obiteljski i/ili ideološki, vezani za ta jasenovačka stradavanja. Drukčijeg i realnijeg objašnjenja ne može biti.

Poznata floskula „ostavimo prošlost i okrenimo se budućnosti“, podlo je  smišljeno „mazanje očiju“ naivnom puku  u svrhu otklona  i samog  pokušaja istraživanja povijesnih činjenica, koje njenim tvorcima ne ide u prilog. Hrvatskim povjesničarima nisu omogućena istraživanja, nego su čak i sustavno onemogućavana.  Predugo je Jasenovac  srbijansko i jugo-komunističko sredstvo političkih pritisaka za  ostvarenje  antihrvatskih ciljeva.

Sve je očitije kako dugogodišnji  otpor iskapanjima, postoji upravo zato, što bi ona pomogla  da  car „ostane gol“. Tad bi se sav jugo komunistički mit srušio i ogolio zločinačku narav pobjednika, kakvu su oni sve vrijeme pripisivali,  i još uvijek pripisuju svojim žrtvama. Time bi se skinuo teret optužbi s hrvatskog naroda, koji traje već sedam i pol desetljeća, bez prava na izvedbu dokaza o tim tvrdnjama.

 Neki kažu da neprijatelja treba tući njegovim oružjem.  Hrvatski narod treba iskoristiti ovu  zlurado smišljenu provokaciju Srbije, te  složno i glasno  zahtijevati od aktualne vlasti, da bez odlaganja,  u suradnji s međunarodnom zajednicom, oformi  timove stručnjaka i započne s iskapanjima  u Jasenovcu, kako bi se saznao točan broj žrtava  a potom forenzičkim metodama ustvrdio njihov  identitet.

Tek nakon ovako provedenog istraživanja, moći će se zatvoriti ova stranica nesretne hrvatske povijesti.

Sad je prava prilika da se javno , pred cijelim svijetom, zatraži iskapanje grobnica na jasenovačkom području i pozovu forenzičari i drugi stručnjaci iz cijelog svijeta na sudjelovanje, pa da se konačno utvrdi tko su žrtve i koliko ih ima.

Kako postoje mnoge indicije da su u Jasenovcu pokopane upravo  hrvatske žrtve jugoslavenskog komunizma, već sada je jasno da je odavno trebalo, njima u spomen,   postaviti veliki križ nasuprot onog betonskog zdanja. 

Izborimo svoje pravo na istinu!

Dawn Dawns