Javor Novak: Velik gubitak

Detalji

Objavljeno: Utorak, 21 Ožujak 2023 13:00

Vrhunska hrvatska kiparica, Marija Ujević Galetović, profesorica i akademkinja, nažalost nije više s nama. Othode gospōđe. Dug i iznimno cijenjen trag ostavila je u svojim skulpturama i tako prividno kao da nas i nije ostavila. S nama su njezine ruke.  

Nedovoljno se spominjemo kiparičine galerije na Silbi. U središtu mjesta, na crti leptirove simetrale, u struku, na najužem dijelu otoka. Tu preko pijeska do kamena ova rođena Zagrebčanka spuštala se moru i iz drvene orebrene opne, guštajući, strasno pecala ribe. U dubini, to je bila njezina druga napeta struna u istoj mokroj šaci.    

Njezinim majstorskim viđenjima, ostvarenjima, zrcali se vispren duh kojeg nam može približiti samo umjetnica njom samom. Movens kratkih i brzih, vrckavih rečenica, a tako sentencionalno bogatih proplamsaja intelekta. Gospođa Marija Ujević Galetović, kraljica stila, širila je dobrotu i duhovito svjedočila autokritičnu sebe kao i izvanjski kvrgavi svijet u glavama. Imala je mnogo majčinskog, a istovremeno potrebno istraživalačkog, kritički vibrirajućeg, briljantno kreativnog i predano marljivog. Sva u očima. Kako je sama isticala: voljela je rad, voljela život. Pokoj vječni daruj joj Gospodine.  

 tzv. mjere  

Potrošena je rijeka riječi od Izbavitelja i ministara, a sve ne bi li nov paket mjera pomoći građanima prikazali, kako klikću, sveobuhvatnim. No, mjere su upravo toliko površne i nedovoljne da ih stalno, svakodnevno moraju hvaliti. Jučer Izbavitelj, danas jedan ministar sutra drugi i tako u krug. Sami sebe hvale. Hoće reći da nas dva sunca griju pored naših zdravih očiju.  

Građanima pak ne treba toliko riječi ni toliko utrošena vremena da kažu: mjere umirovljenicima su jednokratne, a inflacija je stalna. Mjere su poticajne Izbavitelj će, a stočari gase proizvodnju. Još malo pa Hrvatska više ne će imati ni svog šećera, ni svojega mlijeka. Pekarnicama se već dugo ne isplati mijesiti, proizvoditi domaće pecivo već uvoze gotovu zaleđenu masu koju onda samo premažu i ispeku. Poljoprivrednicima se ne isplati saditi brojne važne kulture… pa kakve su to onda Izbaviteljeve mjere? Kakvo je to poticanje bar one strateške proizvodnje? To je smišljeno bacanje pijeska u oči građanima, a ne neka ozbiljnija mjera. Obična kupovina socijalnog mira. A tko su sindikalisti? Oni prelaze u političare, toliko su im radnici bliski. Oni su Izbaviteljevi spavači koji izrone po potrebi kad treba gladiti Vladu. Kad treba u građana stvoriti što širi krug onih ovčica koje bleje: bolje išta nego ništa. I tako marljivo podržavaju status quo.  

Dovoljno je samo pogledati koliko uvozimo mesa… a uskoro kreće i  (ras)prodaja plodnog zemljišta strancima. Hrvatski izvoz raste ali ni približno koliko uvoz. Uvoz gnojiva je među najrelevantnijim stavkama dok se istovremeno Petrokemija bori za opstanak bez obzira na to što je gnojivo strateška sirovina. Postoji naravno uvozni lobi protiv kojeg je Izbavitelj savršeno nemoćan, baš kao što se pokazao i pri sudaru sa šoping centrima. Lobi kojemu naravno nije stalo ni do jednog hrvatskog proizvoda, nekmoli strateškog. Što manje svojeg imamo to ćemo više uvoziti. Ne bi me začudilo da započenemo uvoziti i morsku vodu.  

Iz dana u dan iz proizvodnje cvijeća mole i kume Vladu da im pomogne, kažu stanje im je neodrživo, kafići mole Vladu da ih ne zaboravi, liječnici su prisiljeni prosvjedovati jer stanje je već godinama opasno… Ali ne, sve se to ne događa, Izbavitelj nam sviri: mjere su sveobuhvatne, poticajne i pravovremene. On to populistički naziva „pomoć našim građanima“ dakle sebe i politiku isključuje. To nije pomoć svima, to je tamo dolje „pomoć našim građanima“.  

Naravno da je njemu sve divno kad mu se od masnog PDV-ea i sve viših cijena puni državna blagajna. Statistike o povećanju broja korisnika javnih kuhinja, o porastu najtežeg siromaštva iz godinu u godinu, Izbavitelja ne zanimaju. Hvali se nikada manjom nezaposlenošću, a preskače podatak koliko se porodica iselilo ravno s burze rada. „Ne zna“ za podatak koliko je ljudi burzinim inžinjeringom izgubilo sva prava. Preskače podatak može li se uopće i kako (pre)živjeti od famozne burzine pomoći. A koliko je tek nizak iznos socijalne pomoći, koliko je uvjeta nametnuto za nju, a koliko raste ta brojka korisnika?  

Izlišno je dalje elaboriranje kakve su Izbaviteljeve mjere, one prošle i ove sadašnje. Građanima je savršeno jasno kako propadaju, da najčešće kupuju samo hranu i lijekove, mahom sedative više nego ikad. Savršeno im je jasan još jedan njegov pokušaj obmane kroz mjere koje tek površinski zadiru u teško stanje.  

Pri svemu tome manje je zanimljiva, a više tragična Izbaviteljeva neverbalna komunikacija: pokazivanje jezika onda kad (nam) se želi jače nasmijati. Dok jedni izvori govore o tom znaku kao nositelju infantilnog ponašanja, drugi će o takvom jeziku kao o seksualnom signalu. U većini zemalja zatim, to je znak ruganja. No možda naš Izbavitelj, a da to i ne zna, vuče korijen s Polinezije. Tamo je to naime znak pozdrava. Ali ondak bi pritom bilo poželjno da se Izbavitelj ponešto i prodrma te razgolićen zapleše jer oči je već razrogačio.    

slučajnost ili napad?  

Na NW Crnoga mora, blizu obala okupiranog Krima, došlo je do lakšeg sudara američkog bespilotnog drona i ruskog lovačkog zrakoplova. Ne ulazeći u to tko je smio, a tko ne letjeti tim područjem ni je li to bila provokacija jedne ili druge strane, neki detalji nisu odjeknuli u hrvatskim vijestima. Kako to?  

Strane su agencije, nakon što su Rusi tvrdili kako nije došlo do sudara, brzo prenijele američku zračnu snimku. Snimku, ali samo nju, prenijele su i vijesti u  Hrvatskoj. Na njoj se jasno vidi kako ruski lovac iz najveće moguće blizine nadlijeće dron, opasno se približava, a sam udarac (zbog trešnje?) kamera  drona nije snimila, odnosno snimila je smetnje. No odmah nakon odlaska ruskog lovca, kamera s drona jasno pokazuje oštećenje (svinuće) jedne od lopatica pogonskog propelera. Tako je sasvim nemoguće da na ruskom lovačkom zrakoplovu, pri povratu u bazu, točnije na njegovu krilu ili trbuhu, nisu uočene ogrebotine, a vrlo vjerojatno i zarezotine od dronovog propelera. Zašto sve to strani mediji kažu i analiziraju, a mediji u Hrvatskoj šute? Je li ovo tek bezazleni incident ili je to namjerni udarac, napad?  

U temi kontakta u zraku nije me uvjerio cijenjeni admiral i strateg Davor Domazet Lošo koji zastupa stajalište beskontaktne konfrontacije letjelica (vidi Podcast Velebit od 64 minute). Nije me uvjerio niti s tvrdnjom kako ruski lovci nisu ispuštali nikakvo gorivo. Odnosno, ako admiral ima pravo u svemu, mi smo onda gledali specijalne filmske efekte made in Hollywood američke vojske. Tvrdnjom da su ruski lovački mlaznjaci sinkronim kružnim letom iznad i ispod drona izvršili udar zračnim strujama zbog čega je dron srušen, također mi ne drži vodu. Zašto? Uzmimo da je takav zračni udar toliko jak da ošteti elise drona, no kako to da je stradala samo jedna? Ako je udar zračnim vrtloženjem srušio dron kako to da snimka nakon napada pokazuje dron koji nastavlja let u istom kursu i to ne glavinjajuće već pravocrtno. I treće: čemu sinkrono kružno letenje dva mlaznjaka ispod i iznad drona kad je općepoznato da je dovoljno da jedan jedini leti neposredno ispred drona i strujanjem oko krila i ispuhom vruće zračne mase za sobom može toliko poljuljati da će vrlo vjerojatno i srušiti dron? To tim više što su ovdje ispred drona pravocrtno mogla letjeti dva lovačka zrakoplova… Zato bi bilo očekivano da se prvo potpuno negira autentičnost američke snimke, umjesto iznošenja hipoteza kako je prstenastim dvojnim letom dron srušen.  

Pogledajmo sad što se zbilo s ruskim tvrdnjama kako nije „bilo kontakta“ između ruskog lovca i američkog drona. Nakon što je američka vojska objavila snimku s drona na kojoj se jasno vidi napad ruskog pilota te oštećenje na elisi drona, Putin više nije mogao izdržati sa zataškavanjem tipa: „kontakta nije bio“, štoviše odlikovao je oba pilota! Pa ako nije bilo njihova napada, ako nisu oštetili američki dron, za što su to piloti odlikovani?  

Također mediji u Hrvatskoj govore o padu drona, a strani mediji kažu kako je dron (vjerojatno zbog onesposobljenja) namjerno i kontrolirano srušen. To se čini mnogo uvjerljivije jer oštećenje propelera u visokim okretajima izaziva disbalans i jake neravnomjerne centrifugalne sile te neminovan raspad cijelog pogona i letjelice. Nije nikakva tajna da se dronom upravlja od polijetanja do obaranja ili spuštanja, a nekontrolirani let uvijek se nastoji učiniti što kraćim. Takav se dron, iz kontrolnog centra, odmah obara. Tako je to barem s novijim američkim naoružanjem.  

Još je nešto krucijalno, a također prešućeno. Na snimci s drona jasno se vidi približavanje ruskog lovca i točno onaj trenutak u kojem je pilot prije udara počeo ispuštati dva velika mlaza goriva. Očito je dakle da je gorivom želio obliti dron i tako ga oštetiti, možda zapaliti, a svakako skrenuti s kursa, potencijalno i srušiti. Time je itekako vidljivo da je u ruskog pilota postojala očita napadačka namjera. To nije bio tek pokušaj odvraćanja već evidentan manevar „mekog“ napada. Zašto strane agencije otvoreno o tome govore, a mediji u Hrvatskoj velikom većinom skrivaju te činjenice? Jedino HRT obrađuje tu temu u Dnevniku ali uz fotoilustraciju dodira zrakoplova i drona koja sugerira pogrješan slijed događaja. Naime, ta animacija pokazuje jednu jedinu rusku letjelicu kako odozdo, vrhom okomitog dijela repa udara u propeler drona, a snimke američke vojske nedvojbeno pokazuju nalet ruskog pilota iznad drona. Ipak HRT obrađuje temu dok Nova TV šuti. Tek 17. ožujka, na ovu temu, bude se portali i drugi mediji.  

No, možda sam udar ruskog pilota u dron i nije bio namjeran, možda je  postojala „samo“ namjera da se dron iz neposredne blizine što temeljitije oblije gorivom. Naime elisa drona nakon napada, svinuta je u dužini od samo cca tri – četiri decimetra. Precizniji nalet ruskog pilota, kojim bi se udar izbjegao, vjerojatno nije ni bio moguć.    

Da se ovaj namjerni napad u zraku dogodio u mirnodopsko vrijeme on bi imao sasvim drugačiji rang, govorilo bi se tek o provokaciji. Međutim duže od godinu dana traje krvavi rat u Ukrajini, ruska agresija i jasno je kako su ukrajinskoj vojsci nasušno potrebne obavještajne informacije o kretanju ruske vojske te o broju i premještanju teškog naoružanja na bojišnicama. Upravo tu ulaze u nadzor rata američki dronovi i prikupljaju te ukrajinskoj vojsci prosljeđuju sve (pre)važne informacije u realnom vremenu. Jasno da je to odavanje položaja neprijateljske vojske čist ratni čin, odatle i oštar odgovor ruske ratne avijacije nad Crnim morem. No, s obzirom na agresiju na Ukrajinu, na rat u Europi, ovaj sudar u zraku iznimno je opasan. To nikako nije tek provokacija ili kratkotrajno nadmudrivanje dvaju zrakoplovstava. Svaki od ovakvih sudara danas je ratni sudar i vruće je opasan jer lako može odvoditi u daljnju eskalaciju i širenje rata. Činjenica da ruski pilot nije streljivom ili raketama napao američki dron pokazuje nam se sretnom: Putin za sada ne želi eskalaciju i širenje sukoba. I tu admiral Davor Domazet Lošo uvjerljivo zaključuje kako Putin vodi rat strategijom artičoke.  

novi potop?  

Nakon krize američkih banaka u prvom desetljeću 21. stoljeća izazvanog raspadom nekretninskog biznisa, točnije nenaplatom hipoteka, banke su posvuda lančano padale. Ta se kriza vrlo brzo prelila i u Europu. Sada imamo jednu kalifornijsku banku koja je proglasila bankrot i svi su se alarmi odmah uključili. Opravdano. Ubrzo su bankroti banaka prešli granice samo jedne savezne države i još brže stigli u Europu. I to ne bilo gdje, zaljuljalo se samo središte, jedno od svjetskih središta bankarstva, u neprikosnovenoj i najtradicionalnijoj, poslovično sigurnoj Švicarskoj, u samoj glavnoj švicarskoj banci. Američka i švicarska središnja državna banka odmah su reagirale sufinanciranjem kako bi pokrile gubitke banaka nastale (i) lavinom štediša koji su podizali svoj novac. No, u toj globalnoj krizi i padu kredibiliteta glasovitih banaka tko više vjeruje izjavama iz HNB-ea kako se to Hrvatskoj ne može dogoditi? Lokalni gubernator Vujčić čak nije držao potrebnim ni stati pred kamere i demantirati ili umirivati već je delegirao svoj drugi ešalon: zamjenike/ce. Za sada se još ne govori: najjače banke u RH svoje vlasnike imaju u inozemstvu. Njihov rad na hrvatskom tržištu tobože kontrolira HNB-e, no što onda kad strateška odluka bude donesena negdje daleko, vani? HNB-ka nije zabrinuta, a zabrinuta je Europska središnja banka (European Central Bank)! Koja je središnja banka za devetnaest država koje su uvele euro. Eto još jednog uspjeha Izbavitelja s forsiranim, prijevremenim i u krivo vrijeme počinjenim hrvatskim ulaskom u euro kavez.  

Javor Novak