Javor Novak: Dođite da vas iskoristim

Detalji

Objavljeno: Utorak, 18 Ožujak 2025 13:00

Kao što je bila Tomaševićeva laž i manipulacija još i prije nego je zasjeo u fotelju da će kao gradonačelnik odmah zatvoriti gradsko smetlište u Jakuševcu, tako se i sada na kraju svog četverogodišnjeg mandata služi lažima i manipulacijama. Njegovi planovi za Zagreb pokazali su se kao očita i namjerna destrukcija gradskog prometa, kako javnog prijevoza tako i automobilskog

posvudašnja zapuštenost od odvoza smeća do košnje trave i naravno nametanje svoje pogubne sektaške ideologije cijelome gradu. Njegova mržnja prema majkama odgojiteljicama (ali i prema djeci) jasno pokazuje njegovu ideološku sluđenost. Manipulacije su tako postale sastavni dio njegova „rada“ i one traju čak i nakon kompromitirajuće eksplozije na Jakuševcu. Čak i nakon ranjenih radnika koji umalo da nisu izgubili život. I upravo na prljavom ideološkom valu njegovi sljedbenici u sekti i izvan nje podržavaju ga i nominiraju za još jedan po Zagreb poguban mandat. Za nominaciju u koju će biti ulupane velike količine našeg novca, tobože gradskog.

Bili jedna od najstarijih građanki Zagreba sa svojih 106 godina došla na noge gradonačelniku da ju nije prevario i lažju dovukao da ga posjeti? Bi li pristala na snimanje da je znala kako će biti iskorištena tek u Tomaševićeve izborne promidžbene svrhe? Bi li došla u Grad da je znala da će postati maskota manipulacije i laži? Bi li pristala „upoznati gradonačelnika“ da je prije dolaska znala da će sve to biti klopka?  Bi li pristala da je bila upoznata što je istina? Da je prije dolaska znala kako je cijela podvala smišljena kao nepoštovanje i nje kao osobe i njezinih godina i njezina krhka zdravlja? Glavno je bilo dobiti ju na prijevaru, snimiti spot, vrtjeti ga u promidžbene svrhe. Tobože sretan vam rođendan gospođo. I preko leđa najstarijih do novoga mandata, kako bezočno.

Vrhunac je perverzije kako je to gospođa, ono kao, sama zaželjela. Netko joj je iz Grada ušao u kuću i dobro ju obrlatio. Odatle njezina „spontana“ želja. Ne, ona nije željela biti lutka u rukama Tomaševića i njegove sekte, nije željela biti besplatna reklama. Zato se trebalo poslužiti lažima, izmanipulirati jednu toliko staru građanku, a sutra, može i prije izbora, ona može umrijeti. Kao da je to važno, spot je već snimljen i već se vrti. Odurno. Poruka je: dođite da vas iskoristim.

Izmanipulirao je osobu kao puki predmet i platio ju košaricom voća, kako jeftino. Tko imalo nešto zna o ekonomskoj promidžbi tome je jasno da se spotovi plaćaju visokim ciframa, a ovdje je Tomašević još i uštedio. „Za nekoliko jabuka i naranči“, tako treba glasati parafraza poznatog westerna, ovdje lošeg filma u režiji Tomislava Tomaševića.   

„u ime mira“

Koja će velesila sada pozvati na mirovne pregovore u svojoj vojnoj bazi kao što su Amerikanci svojedobno pozvali predsjednike triju država: Hrvatske, BiH i Srbije u Dayton, a zapravo su ih zatočili na neodređen rok. Na onoliko dugo dok se ne dogovore o miru. Sada tu snagu ima jedino Kina da pozove na pregovore, a zapravo da zatoči u nekoj svojoj vojnoj bazi Zelenskog, Trumpa i Putina na onoliko dugo koliko je potrebno da se dogovore o stvarnom miru za Ukrajinu. Nadam se samo da se tim mirovnim sporazumom ne bi opet nagrađivalo agresora kao što se 1938. Hitlerovu okupaciju Austrije prešutjelo i odobrilo okupaciju i Čehoslovačke (žrtvovao ju je A. N. Chamberlain Muenchenskim ugovorom Velike Britanije i Francuske s Hitlerom) kao što je odobrena i Musolinijeva okupacija Albanije.... kao što se 1995. srbijansku okupaciju BiH nagradilo Daytonom, kao što se Putinovu okupaciju Krima 2014. smatralo nevažnom. A sve je to bilo „u ime mira“.

vječno ugroženi

Nakon podjele BiH tako da ostane „cijela“, nije trebalo dugo da iz tzv. Republike Srpske, diktature nastale na zločinu vođenu od ratnih zločinaca i ratnih profitera, ponovno krenu opasne provokacije. Nije tada bila aktualna nikakva optužnica iz Sarajeva, niti muslimanska ofenziva na tzv. RS, niti zavjera stranog namjesnika, niti pokušaj rušenja tzv. RS pa svejedno je rukovodstvo te nakupine stalno prijetilo odcjepljenjem. Zbog vječne ugroženosti srbalja naravno. I tome se nije čuditi, sâm Dayton stvorio je državu u državi ali bez prava na odcjepljenje. No, Dayton sada treba izokrenuti onako kako Srbima po notornom bizantijskom obrascu odgovara: pozivati se na njega, a istovremeno ga razbijati. 

Dolaskom ratnog profitera Milorada Dodika na vlast u toj tzv. RS, prijetnje odcjepljenjem izgovarao je gotovo svaki tjedan. Njegove stalne provokacije nastavile su se i slavljenjem osuđenih ratnih zločinaca Karadžića i Biljane Plavšić. Otkako mu je izrečena nepravomoćna presuda te nalog za uhićenje i njega i najbližih mu suradnika, Dodikova je najnovija provokacija najbrutalnija do sada. On zaziva rat kao što su ga Srbi zazivali i izazvali 90-ih godina. Također bizantijski laže kako bi uhićenjem vrha vlasti u tzv. RS to značilo uništenje te takozvane države. Država to sam ja, kako to staro i poznato zvuči.      

Tko je pratio događaje u Daytonu (studeni 1995.) i odmah poslije tog mirovnog sporazuma, jasno mu je da je njime bio zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini ali i da je Srbija kao agresor tim sporazumom nagrađena polovinom državna teritorija BiH. Što su okupirali to su i dobili, jesu u BiH ali su njezin poseban dio. BiH je cjelovita u dva dijela, jedno je Federacija, drugo je tzv. RS. I taj je oksimoron relativno držao vodu iz incidenta u incident iz srpske provokacije u provokaciju evo već 30 godina bez rata. Ali za sve to vrijeme Karadžić pa Dodik, pa Dodik s Rusijom, Vučićem i Orbanom pokušavaju stvoriti što više državnih prerogativa za tu famoznu i fantomsku RS. Čekali su eskalaciju na europskoj razini i sada vide da je taj trenutak stigao. Punim divljaštvom Dodik je svoje predsjednikovanje doveo do željenog cilja: isprovocirao je nepravomoćnu presudu, isprovocirao je svoje uhićenje. A zatim je donio nov ustav koji poništava Dayton, institucije BIH i daje sva prava tzv. RS. 

Ono što je sada očito, Dodik želi rat, sam je to najavio poredbom s 90-ima. I to ne bi bila ozbiljna prijetnja kad bi tzv. RS ratovala protiv BiH, no problem je u pitanju tko će se sve u njega uključiti. Nije nemoguće da bi demonstracijama uzdrmanom Vučiću ratno stanje u BiH moglo koristiti da priskoči braći u pomoć i tako skrene pozornost sa svojeg neminovnog pada na mobilizaciju, na proglašenje izvanrednog stanja i zabranu okupljanja u Srbiji. Nije nemoguće ni da bi Putinu odgovaralo drugo žarište kako Ukrajina više ne bi bila ono najvažnije. Konačno, bez obzira koliko se SAD-e zaklinjao zajedno s NATO-om i Europom u cjelovitu BiH (podijeljenu Daytonom) njima je prvenstven problem vlastita ugroženost te nova podjela svjetskih interesnih sfera.

Tako smo već sada došli u fazu kad se sve brže i bliže nažalost obistinjuje ono što sam pisao odmah poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995. Naslov tog članka u „Hrvatskom slovu“ glasio je „Ličinka budućega rata“.

rat kao atavizam

Često se govori o vrlo dugačkoj ljudskoj povijesti u kojoj je bila presudna prekretnica otkriće vatre, međutim najveća i najstarija prekretnica je bila izrada oružja. Prvo nalaženjem kamena, batine i oštre grane. Obuzdavanje vatre pa industrijska revolucija usavršavali su oružje, a znanost, kako se pokajao Nobel, mnogokad je postajala sluga razvoju najrazornijeg oružja. Uostalom kao i bilo koje drugo područje našega života. Čovjek danas ima mnogo atavizama i nekoliko značajnih osnovnih, no ponajmanje se govori o tome da je borba, ratovanje jedan od naših najstarijih i najjačih. I dok se nasuprot brojnim atavizmima hvalimo kako smo ih uljudbom obuzdali ili potisnuli, atavizam rata nismo. Čini se nikada ni ne ćemo. Davno je prošlo ono doba kad nas je taj atavizam vodio preživljavanju, životu. On nas već vrlo dugo vodi mnoštvenoj smrti. Slaba nam je utjeha što je to tako već duže od osam tisućljeća.

pošto ljudski život

Još početkom davnih 60-ih godina prošlog stoljeća na zatvoreni su bazen „Mladosti“ u tadašnjoj Daničićevoj hrlili vaterpolisti, osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti, pa onda i drugi građani. U današnje „Zimsko plivalište Mladost“ smješteno između hotela „Zonar“ i „Doma sportova“, kao i prije 60 godina jednako tako hrle svi oni željni plivanja. Kao i nekad tako i danas jedan od najprometnijih pješačkih prolaza do plivališta vodi od Jagićeve preko željezničke pruge do Magazinske, a to je prijelaz kod Zapadnog kolodvora. Kako su na tom prijelazu prije 60 godina pod vlakovima pogibala djeca i ljudi tako pogibaju i danas. Ništa se ovdje na bolje nije promijenilo. Nekada je sa spuštenih rampi ovdje visio i zastor od manjih lanaca s donjom metalnom trakom kako bi se spriječilo podvlačenje pod rampu i onaj zabranjeni prijelaz pruge. Danas nema ni toga. Nekada su oko krajeva brklji postojale vrlo frekventne utabane zemljane staze kojima se sigurnosne spuštene rampe uporno zaobilazilo, a danas to rade samo stariji kojima sagibanje baš i ne ide. Prošle je godine ovdje bilo 6 smrti, a u prva dva mjeseca ove godine već 5. I tako iz desetljeća u desetljeće. Nitko više ni ne zna koliko je desetaka i desetaka ljudskih života izgubljeno samo na ovome prijelazu.

Kao i nekad i nedavna je strašna tragedija ponovno odnijela ljudski život. Sada jadnom dječaku od samo 14 godina. Tragično, ni uz velike ljudske žrtve ni uz svu tehnologiju s kraja prošlog stoljeća ali i onu prije toga, čini se bilo je (i još jest) sasvim nemoguće montirati običan čelični pješački most kakav godinama postoji na mnogim drugim mjestima. S gorčinom u ustima građana: nikome u gradskoj vlasti ta mala investicija nije odgovarala. Tomašević se tako sada hvali kako je (tek) u planu izgradnja pothodnika. Naravno troškovi izgradnje time će (na opće veselje) biti mnogostruko viši.   

smrt u školi

Jadan mali nevin dječačić još nije ni počeo živjeti već je mučki ubijen od nakaze s nožem u Prečkom. Svi roditeljima iskazujemo sućut, svi se zgražamo nad tom strahotom, tim okrutnim ubojstvom u školi, pale se svijeće, hvalilo se junaštvo učiteljice ali nitko ne govori o onom najjednostavnijem: kad će škola ponijeti ime tog nesretnog dječaka ili kada će mu biti otkrivena bista. Zar to nije zaslužio? Zar nije zaslužio da ga se trajno sjećamo, da bude opomena, da se djeci iz naraštaja u naraštaj planskim odgojem usađuje nenasilje?

diplomatski nerad

Kad se pogledaju Vučićevi i drugih srpskih ministara odlasci u Moskvu, u Kinu, susreti s Macronom, dolazak ostarjelog ali ipak bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija na skup podrške (!) u tzv. Republiku Srpsku Miloradu Dodiku, kad se pogleda i najnoviji dolazak Trumpova sina u Beograd ili srpsko učestalo ljubljenje s Orbanom, tad se vidi kako hrvatska diplomacija doduše postoji ali uopće ne radi. Ako možemo zaboraviti spor u Savudrijskoj vali i slovensku vojsku na Sv. Geri, a srdačno se susretati sa slovenskom vladom, onda možemo zaboraviti i spor INA-MOL pa obnoviti odnose s Orbanom. Naravno kad bismo imali hrvatsku diplomaciju. No ona čak ne zna niti učiti od drugih kako se štiteći interese svoje države, figurativno rečeno sjedi na dvije stolice (pa i više), a sve radi unaprjeđenja međunarodnih odnosa svugdje gdje je to moguće i na sve moguće načine. Tko poznaje međunarodnu politiku taj zna da se ona vodi samo interesima, nema tu ni morala ni etike. Na kraju: broje se samo rezultati.

Otimanje

Dok se mi bavimo tko je što rekao od političara u Hrvatskoj, Europi i SAD-u, u „mali“ svijet režija koje plaćamo svaki mjesec, upuzala je nova moda: sve više subjekata bez ijedne riječi najave prestaju slati uplatnice. Prvo su banke uvele prije mnogo godina „način poslovanja“ da sami vodimo svoje račune, a oni nam naplaćuju rad svojih računala kao da su od zlata. Zatim već godinama traje proces smanjivanja broja bankomata. Zatim su odnedavno na šalterima prestali izdavati potvrde o uplati ili isplati s vašeg računa već Vam potvrdu šalju na vaš kućni mail. Tako oni tobože štite prirodu, štede na papiru pa si vi doma onda sami, ne štedeći prirodu, ispisujte potvrde. Sve to rade samo iz jednog razloga: radi smanjenja vlastitih troškova i prebacivanja istih na klijente. Takozvana zelena politika baš kao i uvođenje eura, samo je još jedan prevarantski način da poskupe svoje usluge.

O bankarskim naknadama vodi se bitka između države i banaka o tome da se one ukinu, znamo tko će na kraju biti na gubitku. Dodat ću jednu sličicu: banke se bune da će ukidanjem naknada biti u minusu. Da hoće, jer kako oni računaju: oni gledaju prošlogodišnju dobit i kažu ako se naknade ukinu nastat će nam gubitak. One ne žele reći koliko su nepripadno zaradili unatrag nekoliko godina otkako su naknade uveli i posebno otkako naknade bujaju. Niti žele pogledati stanje prije uvođenja naknada, ne, one računaju toliko lani, a toliko i toliko hoćemo ove godine. One su već odavno država u državi. I kad se pozivaju da tako njihove centrale posluju u matičnim državama, neka nam onda isplate prosječne plaće i mirovine kao u njihovim matičnim državama.

Iz istih razloga štednje i prebacivanja računovodstva na korisnike sve više pravnih subjekata ne samo da više ne šalju uplatnice, nego ne šalju ni potrebne obavijesti o dospjećima te brojeve računa na koji biste trebali uplatiti iznose. To znači da sami trebate voditi evidenciju, čuvati brojeve, voditi računa kad je dospijeće svakog pojedinog i naravno kad ne platite na vrijeme plaćati kamate. Dakle ta „zelena politika“ štednje papira čista je slabo prikrivena otimačina, način da tvrtke povećaju svoj godišnji „prihod“. Sjetimo se da mnogi građani i do sada nisu plaćali točno u okviru dospijeća računa i plaćali su kamate. Sada, kad svi moramo biti njihove računovođe, taj broj neplaćenih računa naglo će porasti. A time i njihove kamate kojima će vas pljačkati te će u konačnici rasti i njihov poprilično prevarantski način mjesečne i godišnje zarade. Oni će reći: povećanja prometa. I onda će se 2026. ravnati po prihodu iz 2025. i ako ne bude veći izmislit će nova poskupljenja.

Ne tako davno skupili bismo mjesečne uplatnice i otišli ih platiti u poštu. Sada smo napredovali, ne treba stajati u repu, treba samo voditi računovodstvo za svaku pojedinu instituciju. A kako uplatnice unutar mjeseca stižu (još uvijek!) kako koja, tako ćete i vi biti njihov računovođa kako kad i kako kad koliko. Još prije dvadeset godina (!) zbog tih primanja uplatnica kako kad, nazvao sam prijateljicu u Muenchen i pitao kada ona prima režijske uplatnice i kako raspolaže mjesečnom plaćom. Kazala mi je: „Do desetoga u mjesecu stižu sve, ali sve uplatnice, pogledam kolika mi je rata za kredit i sve uplatim. U druge dvije trećine mjeseca raspolažem s novcem za sve druge svoje potrebe.“ E ali kad bi kod nas ukinuli ovu postojeću par-nepar muljažu s režijama kako bi onda brali kamate od zakasnina.

Ono što će mnogi popiti kao sitnicu, ono kao pa čemu o ovome uopće govoriti, pa riječ je o kamatama od eura ili dva, je da zaboravljaju kako te tvrtke „posluju“ sa stotinama tisuća klijenata. Pa pomnožite te brojke. Kaže mi sin i ima pravo: „Digitalno nasilje ima analogne posljedice.“

Srbija na nogama

Ogromne su višemjesečne demonstracije po ulicama i trgovima Srbije i svaki političar, predsjednik ako drži do sebe i svog dostojanstva ili kojem je imalo stalo do narodne memorije u kojoj će ostati ili ne će nakon okončanja mandata, već bi se odavno povukao. U najmanjem još jučer bi raspisao izvanredne izbore. Ovakve iznimno velike demonstracije, koje između ostaloga paraliziraju rad državnih i drugih institucija, ponajviše promet, mogu završiti samo na dva načina: ili radikalizacijom, s krvavim glavama ili mirnim razlazom. A za ovo drugo slabi su izgledi.

Putin, a ne Zelenski

Iako se mnogo toga predbacivalo predsjedniku Zelenskom, između ostaloga i da želi nastavak rata i da želi Europu uvući u rat, pokazuje se ipak i nesumnjivo da je Zelenski za mir, da pristaje na primirje, a Putin je taj koji stalno postavlja sve šire uvjete, premišlja se, odugovlači s pristankom i cijelo vrijeme pojačava napade na ukrajinske gradove. Očito želi u posljednjim tjednima rata (nadamo se) pobiti što više vojnika (i ukrajinskih ali i svojih) te što više razoriti Ukrajinu.   

Javor Novak