DRAGOVOLJAC - Javor Novak: Uspješan donositelj

Javor Novak: Uspješan donositelj

Detalji: Objavljeno: Utorak, 16 Prosinac 2025 13:00

Mediji su pak mediji, oni su po narudžbi kao i uvijek, krcati glasnih najava i izjava, pumpaju hvalospjeve. Odrađuju naručenu promidžbu, pa je zato logično priupitati, zbog čega je to tako? Putuju li i odabrani šefovi iz podobnih medija, putuju li s Vladom i politički omiljeni novinari? Unaprijed mi je žao ako sam nekome od tih šefova povrijedio srdašce.

Kad donosiš, kad urudžbiraš milijarde eura, još kad k tome kupuješ najtraženiju robu - oružje, a još i kad su to velikim dijelom europski novci, dakle vraćaju se u džep iz kojega su i izašli, sva su ti europska vrata otvorena. Bio bi vrlo stupidan svaki političar koji takvu situaciju ne bi iskoristio kao priliku za svoje buduće unaprjeđenje i očekivano ustoličenje. No nakon ovako značajnih vojnih nabava, prvenstveno u Francuskoj (4 milijarde eura!) ali i u Njemačkoj, kada Hrvatska zapravo dovršava svoj prelazak sa zastarjelog ruskog i jugoslavenskog naoružanja na zapadno, nadamo se da ćemo od pompozno velike delegacije, koja je izabrana na put zajedno s Izbaviteljem, čuti već za nekoliko mjeseci i koji su to ostvareni rezultati od te nove, unaprijed mnogo hvaljene, suradnje. Znamo da o provizijama nije pristojno razgovarati i već me sram što na njih i na njihove ovdje pri oružju do neba visoke iznose, uopće mislim.

koliko prstiju vidiš?

S prekomjernom paljbom s frazom „priuštivo stanovanje“ (a koja je višemjesečna i još nije prestala) odrezalo se nešto sasvim drugo. Ali prvo treba reći da je istom tom frazom tobože začepljen jedan velik problem kojeg Izbavitelj uopće nije u stanju riješiti: omogućiti mladima da dođu do svog stana i odlijepe se od roditelja, a možda onda čak i rode djecu koju godinu prije. Tek zatim na red dolazi druga podvala: kao, osnovno je s „priuštivim stanovanjem“ bilo tobože prisiliti, no-no, korigiram se: potaknuti ljude da prazne stanove stave u najam, a to bi onda imalo oboriti visoke cijene najma (koja divna floskula) i roditi novim prihodima Vladi (to svakako). Samo pozitivno, pozitivno molim vas, radi se i o prekaljenom izbaviteljevom grudobranu ministru Bačiću, koji će vas u sve uvjeriti ali ne će i u ono što govori? Pozitivno molim: jednim udarom na građane eto četiri divote državi.

harač, sa državnim korbačem

Ali glavni trik ove Vlade, koja bi usput baš i mogla iz gole empatije za svoje utamničene ljude, i iz Remetinca jednom održati sjednicu, a trik je da se pod priuštivo stanovanje kao problem ljudima navaljuje porez što imaju vikendice, kleti, bajte, proširene garaže… i koje nikada nisu ni bile namijenjene tržištu. Ali sad su sve zahvaćene novim nametom na nekretnine. Sve su to objekti, nisu li? I tu je mnogovrsna korist po Izbavitelja: njega „ne me se tiče“, koliko su puta građani već platili ovo ili ono za te skromne objekte. Plaćali su porez na materijal, na prijevoz (otoci!), na kojekakve dozvole, na atestove svakog pojedinog ugrađenog materijala, na atomska skloništa, na priključke koji kao da su od zlata, na svašta… I sada kad su se ljudi cijeloživotno odricali da bi nešto stvorili i ostavili djeci, pokazuje se da su djeci ostavili i porez. Que viva para siempre naš dragi, veliki, ma najveći Izbavitelj jer treba ljude po stoti put oglobiti. I kako je on ingenozan, već je inauguriran kao Izbavitelj Prvi Porezni. IPP, ako prođe prođe. Kazniti treba raju jer imaju ne bilo što, nego nekretnine, moj brajko! Kako sosjalistiški. To je harač druže Izbaviteju da, ništa drugo nego utjerivanje. I onda idu one pričice: pa to je samo toliko. Da ali na svim poljima je „samo toliko“, samo na plaćama ili mirovinama nikad nije „tako malo“. Pa ukupno na cijelo.

a vidi ima i prednosti

Kažem mnogovrsna je osobna korist po Izbavitelja u svemu što radi, da i zašto? Pa time je nahranio svoje uhljebe na lokalnoj razini, kojima će se blagajna puniti onim „samo toliko“ ali na desetine i desetine tisuća puta. Dakle manje će iz proračuna morati plaćati svoje i tuđe lokalce. I više će mu ostati za njegovo "poslovanje“. Time opet dvostruko profitira: nahranio je svoje ali i oporbu, bolje je reći kupio ju je. A gdje ćeš krivoloviti, ako ne tamo gdje je jezero najveće: u nekretnina i automobila. Jedna poslovica kaže: uvijek se zabrinem kad mi priđe s osmjehom i želi mi pomoći. Tako nam je Izbavitelj sa svojim ljeposlovnim frazetinama već otkinuo pet prstiju.

Koliko prstiju nemaš? Pa što hoćeš: imaš još pet drugih!

više ne treba niti doći

Natjecanje tko će duže, tko šarenije, tko kičastije traje već nekoliko tjedana, već iz studenoga. Ako susjed ima četiri metra lampica onda je red da ja objesim barem duplo. Jer to je Božić po novom komercijalnome kalendaru, već u studenome. Samo ime ti kaže. Shvatile turističke zajednice diljem Lijepe naše da se može masno zarađivati na Božiću i dva mjeseca prije Božića, a ne samo tih nekoliko prekratkih dana kao nekad. Odavno je već Božić „bižniš“ kak lepo veli moj najstariji prijatel. Kite se jedrilice i jarboli na moru, kite se kuće okolo kokolo žlijebova i prozora na kontinentu pa u krug i po dvorištima. Ko će više, sam u nju pada. Čudi me, a to je „eine riesige Schande“ što baš nitko nije okitio i dimnjak. A on bi bio vidljiv visoko, iznad mnogih, što je ovdje i sad najbitnije. A povodom čega ono točno?

Tako je i Zagreb divan, u kobasicama, pečenjima i slasticama, ukratko u svim onim smiješanim mirisima palanačkog vašara, što je oduvijek bilo lijepo, ma najljepše. I krcat je štandova, o ljudima da i ne govorim. Ne smije se više reći gužva ilitiga krkljanac, ne, treba govoriti: to je tražen, poseban i lijep šušur. Jer u gužvi je toplije. Ima jedna navodno Krležina sentenca o gužvi, ljudima, smradu i toplini, ali nije za ovu priliku. Sad slavimo Božić, zar već nije došao?

A da bi inkas bio što veći sve mora svijetliti, ma bliještiti. Pa svi smo djeca, nismo li, krasno je kak sve blešći. Jedino ne znamo što je to, jer Božić je još daleko. Što je dakle to? Čija je to parada? Tradicijska i vjerska sigurno nije. Sad će ono neko selo, oni vlasnici koje HEP najviše voli, okititi svako stablo koje vide, svaki objekt u bližoj i daljoj okolini, a ubacit će i pokojeg jelena, zeku, dobro medu ne će. I zato će zaslužiti barem pet oduševljenih TV-reportaža. Među vijestima dana, u Dnevniku, neego. Kič te izrade nitko ne će spominjati, kao i da stvar izmiče i onoj minimalnoj kontroli ili razumu. Jer kićenje i hvastanje lampicama podilazi onom što je kao popularno, ali tako često primjer je lošeg ukusa. A o ukusima? Ma puusti, Božić dolazi.

Tako je s hrvatskim Božićem prije Božića, već vrlo dugo, točnije otpočeto je sa šopingholičarskim Božićem, jer „vrijeme je darivanja“. Onda dobro. Kad pada kiša svi se moramo obući za kišu, kad je vrijeme darivanja, onda svi…

Božić više ne treba niti doći. S lampicama, s kobasicama, s mahnitom kupovinom, s trošenjem benzina, s… A kad je to zapravo Božić? On je postao doba godine, a ne konkretan nadnevak. Jer imamo dva blagdana: Predbožić i Božić. Prvi je noviji i daleko jači, jasno. Od prvog ćemo patiti u siječnju (ali to je tek dogodine), a drugi je starinski, pa nije on više uopće ni u modi. Nek' nam zato vječno živi Predbožić bez ikoje mjere i granice! To je jedina mjera, čokolada kakve nema. Sreća je u nofcu. Trošite narodi kao da nema sutra, trošite vidjet ćete bit ćete usrećeni. Zadovoljstvo je u Predbožiću, nije li zaboga? Nego, kad je uopće Božić?

u eteru je već stigao

Sudeći po tv i radio programima („a ja samo gledam“ - slušam i gledam mnogo postaja) Božić je već tu. Vrte se božićne teme, sviraju svi mogući božićni glazbeni brojevi, ja-ja zapravo ne znam, ne shvaćam, a što će se vrtjeti kad stvarno dođe Božić? Sve isto, opet isto, samo do besmisla učestalo?

Predbožić je ljudi stigao, veselite se prije veselja. Više Božić ne treba ni doći, sve je već učinjeno, proslavljeno, raketirano i petardirano. A od kuhinje je najbolje pobjeći na fast food, jedite po mogućnosti hodajući, na cesti. Neka i vaša djeca to vide i kopiraju. To je budućnost. Ako ste in. Nemojte se uozbiljiti, puknite po (financijskim) šavovima. Sutra se ne računa. Božić više ne treba ni doći.

„Pomorska večer“

U prošlim člancima („Polutani marširaju 1. i 2.) pisao sam o odnaroditeljskom, političkom dijelu hrvatske Istre. Mislio sam kako ne ću više morati pisati o toj mučnoj temi. Ali ne mogu vjerovati što se tamo događa. To je više od uljudbenog pitanja. Točnije uljudbenog sunovrata. U kontekstu je umarširanog desanta na Zagreb iz sjevernog Primorja, čudi me, odiozno je, ali uklapa se. Volim ponekad poslušati „Pomorsku večer“ Prvog programu H. Radija, ponedjeljkom navečer. Preferiram studio Split ili Zadar umjesto Rijeke i naročito Pule.

još jednom ideološki: to nije slučajno!

I sad pazite ovo: urednica Dorina Tikvicki, odjavljuje emisiju iz pulskog studija i kaže kako je to bila posljednja emisija iz Pulskog studija o ovoj godini. Super. A zatim je glasno i srdačno svima zaželjela Sretnu Novu Godinu. Ukratko Božića nema! Ne postoji. Da zaista, polutani nisu slučajno desantirali na Zagreb, oni marširaju, a ne slave Božić! Ali su došli prosvjedovati u Zagreb baš na Jelačić plac, baš za vrijeme adventa. Prkosno. Ništa tu nije slučajno, jer oni ga ne slave, samo hopla! Čekajte malo…

prvorazredno na Prvom

No alzo, nije li to izrečeno na Hrvatskome radiju? Na državnoj postaji, onoj za koju će i sam Izbavitelj subgenijalno i nadponosno izreći da je inkluzivna? Nije li? Sigurno tu odjavu nisu čuli u šefinjaku istoga Programa.

Ok ti pojedini za razliku od većine, ne slave Božić, smeta im. Ali gleć'te oni ne spadaju niti u hrvatsku, ali niti u njima tako milu talijansku kulturu. Pa Buon Natale živi u Italiji stoljećima, ali ne i u talijanskom ideološkom i autonomaškom okrajku Pule. Buon Natale uredno mi i svakogodišnje čestita čak i dio moje dalje obitelji ljevičara iz Ankone. Pa to je osnovno uljudbeno, a ne ikakvo ideološko pitanje. Ali tako ne misli ova prkosna drugarica Puležanka, urednica emisije, prezimenom Tikvicki. Pamtim imena. Ona tako ne misli, to gore po stvarnost.

Drugarici zato želim čestitati: Hristos se rodi! Možda je to njezin Božić? A morti joj ni to, nije stvar ka nemore bit - nije po petokrakoj volji. Jer znamo, oo znamo da alkohol šteti: religija je opijum za narod, a komunizam nije. Drugarica je sva ozarena valjda proslavila 29. „novembar“ i sad će 22. „decembar“, dan (tzv.) JNA. Sve na HRT-u, prvorazredno na Prvom programu Hrvatskoga radija. Jer osim tih nadnevaka sve ostalo jednostavno ne postoji! Kako znamo: povijest počinje s njima. Ma prvo-raz-re-dno.

pošast ili laissez-faire pri useljavanju?

Gotovo svakog tjedna slušamo vijesti o hrvatskim migrantima. U početku su one bile o provaljivanju u Hrvatsku na sve šumske načine; pa upadanjima u kuće; pa sve više o njihovoj pogibelji u rijekama ili od hladnoće; pa je bila afera kako ih navodno policija premlaćuje; pa su onda migranti postali poznati i po divljoj vožnji biciklima i mopedima po Zagrebu (vjerojatno i po drugim većim gradovima diljem Lijepe Naše); pa po njihovim nehigijenskim PVC-sanducima koji se rijetko dezinficiraju, a u kojima dovoze naručenu hranu; bilo je zatim i zgražanja kad se prikazalo u kakvim neljudskim profiterskim uvjetima stanuju (po desetorica u maloj sobi); pa se pisalo i o glavnom kriminalnom biznisu „prijevoznika“ na Zapad, a iz BiH ali i RH; čak je bila i prometna nesreća kad su kriminalci s punim kombijem ljudi bježali hrvatskoj policiji; ima već i napada na policiju kao i napada na migrante, ali ima i njihovih međusobnih obračuna (što se sve uredno minimizira); ima i napada na hrvatske građane, naročito žene; sada u sezoni gripe postavlja se opravdano pitanje i kako neki od tih ljudi koji su u RH stigli gotovo iz tropa, podnose našu hladnu klimu, pogotovo kad posao obavljaju na ulici i to ujutro, popodne, pa i sada zbog kratkoće dana - po noći i to i po kiši i po vjetru i pri mrazu; postavlja se pitanje i označavanja njihovih prometala svjetlima i katadiopterima, a što se oboje pokazalo sigurnosno nedovoljnim… I sada smo tu gdje jesmo. Već smo dogurali čak i do toga da su nam donijeli ništa manje nego gubu!! A koliko je do sada bilo drugih bolesti (spolnih?) koje su unijeli, (još) nam nije dano znati!

što bismo mi bez njih

Odmah su skočili dežurni umanitelji te njihova krunska ministrica zdravstva doc. dr. sc. Irena Hrstić, dr. med. Gospođa valjda jedino to i radi: gasi (političku) vatru. A što to ona zapravo, kao važna ministrica, uopće radi osim što je posvuda nazočna u tim svojim krucijalnim obilascima? Što je to što je u „svome“ mandatu do sada, u više nego očajnom stanju u hrvatskome zdravstvu, unaprijedila? Ili smo bili na rubu propasti, a ministrica je učinila korak naprijed? Postavljena ministrica možda zaista marljivo i „dejstvuje“, ali samo u okviru onog za što je i dovedena: dolce far niente?

chercher de l'argent

Sve ovo navedeno govori o tome kako da, točno, zaista nam je sada već nužna strana radna snaga jer je Izbavitelj otjerao onu hrvatsku, ali moramo li zaista postati država pokorena kao Stari Zapad? Što je Izbavitelj učinio da bi ovakvim specifičnim migrantskim „pojavama“, kojima već svjedočimo godinama, stao na kraj i zaustavio sve te i neželjene i opasne trendove? Ništa, jer u tome ne leži perje, novac, kinta.

Nemamo li već odavno primjer Austrije ili Njemačke? Koje svima jasno (po svojim inokosnim propisima) objavljuju traženi profil struke za uvoz radne snage: prema potrebama u kojima su deficitarni. Točka. Zar taj „okrutni“, „rasistički“, „nedemokratski“, „diskriminatorni“, ma svakako „neljudski“ i drugovrsni, a europski cenzus, nema i cijela niska drugih država diljem svijeta? Od Australije do Kanade? Treba li Izbavitelj izumiti toplu vodu ili bi štetnu i puku mehaničku zamjenu hrvatskog stanovništva, a što marljivo godinama dopušta, trebao pametnije kanalizirati u one djelatnosti u kojima smo deficitarni, a ostalim aplikantima reći hvala lijepa? E da, ali onda bi to značilo zaustaviti destrukciju Hrvatske, koja traje li traje (uvođenje eura - nezaustavljiva inflacija - strahovlada s coronom - nekritički uvoz migranata, a eto nam sada i njegovo mega trgovanje /privatnim!/ zemljištima). Je li to već i neskriveno pogodovanje krupnom kapitalu? Ma ne će biti. Jer tu su provizije najveće. Opet ja.

ginjolijade

Skrij jednog ministra pokaži drugog i eto nama ministra Bačića zvanog Vjesnik (proljeća?), zvanog gledam na tuđe (zemljište), da nam obrani fenomenalnost Izbaviteljeva rekvizicijskoga, izvlašteniteljskog, eksproprijacijskog sramnog zakona. Ne zna taj ministar jasno objasniti hoće li biti brojnih izvlaštenja sa vlasničkog zemljišta ili ne će. On slabo zamatajući stvar glagolja o obliku parcela, o arhitektima, o građevinskim dozvolama, o nekakvom spajanju parcela i sve to naravno da nije odgovor. Je li on tu ginjola? Sa zadaćom da donese? Jer gumena je kost od zakona bačena i on mora donijeti? Ma kako god nemao argumenta.

logika silnika

Već i sada postoje brojna izvlaštenja, primjerice kod gradnje cesta… pa kako to da ministar Bačić ili Izbavitelj iza njega, ne govore o otkupnoj cijeni koja je sramno niska u takvim primjerima? Kakav je to opći ili državni interes koji je jači o činjenice da su hrvatski građani opljačkani od strane vlastite države? Kako to da postoji tržište i tržišna cijena za sve robe, za hranu, za automobile, za stanove i dakako za nekretnine, parcele i gradilišta, a tržišna cijena ne postoji samo i jedino za državu? Nego imamo logiku silnika: kako država odreže (najnižu) cijenu ona je važeća i šlus! Za državu tržišta nema! Kakva je dakle ta Izbaviteljeva država za sve one izvlaštenjem doslovno opljačkane?

država ima ali ne da

Nekakva saborska oporba puše na hladno i treba jasno reći da ima pravo. Zbog kakvih su nedjela Izbaviteljevi ministri pod istragom ili presuđeni i zatvoreni? I što bi sad oporba trebala vjerovati Izbaviteljevoj karikaturi od HDZ-a? Imala ili ne imala pravo sa svojom poplavom od amandmana. Nekada se govorilo: ama – mani ga. Nadalje, zar se država redom ne hvali odličnim turističkim sezonama i prihodima? Zar nas Izbavitelj godinama ne dere s mamutskim PDV-om od čak 25 posto? Te još i porezima, nametima… Zar država, čitaj Izbavitelj nemaju ogroman kapital na raspolaganju svake godine? Kako to da su onda cijene otkupa zemljišta tako sramno niske i sasvim ne tržišne? Samo za državu nekretnine su ispod tržišne vrijednosti. Logično, ne?

Pusićeva je još davno bila drsko ispalila: „Dosta više tog referenduma!“, a Izbavitelj doduše jako kasni imitirajući (nju) pa kao da nam poručuje govoreći danas: Dosta više tog privatnog vlasništva!

A čega će se (sve) još dosjetiti naš dragi, najdugovječniji, naše gore list (preživio je listopad), kao najveći sin naših naroda i masno uhljebljenih narodnosti? Kao najdugovječniji morti i doživotni. Ha bušit će tamo gdje leži para, rado uz „opravdavajuću“ logiku o krupnim tzv. stranim investicijama. „We will drill, baby we will drill!“

Svim čitateljima Dragovoljca te vrijednom uredništvu od srca želim:

Blagoslovljen Božić i Sretnu Novu Godinu!

Javor Novak