Javor Novak: Volim ja život, volim sva njegova *ranja

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 29 Ožujak 2026 12:54

Primjer prvi: oluja u četvrtak u Zagrebu (ne i samo u njemu): više puta u javnosti se pisalo i govorilo o orezivanju stabala u Zagrebu (i naravno i u drugim urbanim sredinama). Što se promijenilo? Ništa, Zrinjevac ima premalo ljudi i previše se bave cvečkama, ukrašavanjem vrtova (to je dohodovnije), a premalo općom sigurnosti prometa u gradu! Dokle?

Kad pogledate bajnu web stranicu Zrinjevca, sve je u cvijeću. Talijani bi rekli rose e fiori. A kad pogledate njihove rubrike, zovu se moćno: Politike kvalitete okoliša (temeljem jednog i drugog sve je u Zagrebu perfektno); jer rubrike kažu (ne znam zašto su to politike, a ne područja djelovanja): pa Strane biljne vrste s posebnim uvjetima prodaje (to nam je ključno, opasne strane vrste, a ne postojeće neopasne); pa Zakonska regulativa (a gdje je u njoj sigurnost gradskog prometa?); pa nekakav Katastar zelenila (ovo me impresioniralo - katastar, a ne gruntovnica); pa Povijest (znači imamo mi i tradiciju samo ju ne smijemo tako zvati); pa Multimedija (opa, znači tu smo! U 21 stoljeću); pa Zaštita osobnih podataka (e to me oduševilo znači ne će moći prodavati moje podatke, odlično, odlično); i na kraju: Upotreba kolačića(ima li smisla to uopće isticati? No, dobro tko peče te kolačiće?). I sve to hrabro potpisuje voditeljica podružnice Zrinjevac Božena Cvitanović koja izgleda nema ni stručnog obrazovanja, niti titulu jer se na službenim stranicama Zrinjevca njih (kao) stidi.

stanje stvari:

E sad da se vratim na ono općepoznato o čemu se u javnosti godinama već piše i govori (nepostojeće ili slabo vidljivo, a Zrinjevac se uporno oglušuje): orezivanje stabala u gradu. Sam se sebi čudim: zar ja jedini vidim da su platane na Zrinjevcu ogromne, zar ja jedini vidim da su stabla u Tuškancu donjem - ogromna, zar ja jedini vidim da su platane i druga stabla na Krešimirovu trgu opća opasnost? Zar gradska tvrtka Zrinjevac zadužena za gradsko zelenilo, koja nota bene skriva kao zmija noge broj svojih uposlenih, ne bi trebala orezivati ta ogromna stabla? I nisu ona jedina, to su samo tri lokacije za primjer, lokacije koje već godinama ugrožavaju promet: tramvajski, automobilski, autobusni, nimalo manje važan: onaj pješački, pa ako hoćete i psećji. Da patetiziram: i majke s djecom u kolicima. I nikome ništa. Godinama.

I onda je vijest dana da je palo stablo kod raskršća s Gundulićevom na Zelenom valu i prekinulo sav promet u dugim satima. Ono kao čudnog li čuda. Da stvarno, je li u gradu u neposrednoj blizini najfrekventnijih prometnica, mjesto stablima visine iznad deset metara? S deblima jačim od 30 centimetara? Kad se to ikada zbilo orezivanje Zrinjevačkih platana, Krešimirca, Tuškanca? Tko profitira od osiguranja i kome zagrebačka privatna  osiguranja naplaćuje štete na prometalima nastalu pucanjem grana i izvaljivanjem debala? Izgleda sve to vidim samo ja.

U stvarnosti, oprostite što primjećujem, i malo dijete vidi da visokim i debelim stablima uopće i nikako nije mjesto uz prometnice, ali valjda netko prvo mora poginuti, pa će Zrinjevac onda odmah… po nalogu iz Grada… ma nazvat će ih tada promptno pripravnik gradonačelnik Tomašević, kao početnik. Dok godine prolaze, a realna opasnost non-stop vreba. Da se razumijemo: taj posao jest velik ali kad će konačno i napokon biti započet? Kažem godinice idu, a pomaka nema!

primjer drugi: bankarska posla, načelno ne pojedinačno

Godinama sam bio klijent Zagrebačke banke, tri sam kredita ostvario i otplatio kod njih, a onda su počeli muljati s izvodima s bankomata. Te je stanje te nije stanje, te jest preostalo na računu ovoliko, te nije. I kad sam došao protestirati u poslovnicu u Ilici kod Mesničke šef smjene mi je rakao da je razlika koju ja potražujem istinita! Ali je sitna! Živjelo bankovno poslovanje s netočnim računom. Pozdrav bančinom računovodstvu Zagrebačke banke! Tada sam prešao u Privrednu.   

Bio sam desetljećima klijent i Privredne banke, već dugo u stranim rukama kao i kod brojnih drugih banaka u RH. Ne zato što imam viška slobodnog i dokonog vremena već zato što su me mailom službeno učestalo upitivali iz banke kako i koliko sam zadovoljan i bih li preporučio Privrednu banku?, kazao sam im kategorično kako ne bih. Zašto? Pa u mom slučaju, nakon što su dinamitom dignuta u zrak dva meni bitna bankomata, pitao sam ih kada će ih zamijeniti? Odgovor nisam dobio ali, shvaćam to posprdno, za tri mjeseca evo njih opet s pitanjem da kako sam zadovoljan? A njihovih novih bankomata nigdje.

Možete se sada sami pitati čemu njima zapravo služe takove njihove prozirne anketice? Da se izruguju s klijentima? Da prešućuju odgovore? Da vide dokle i koliko daleko mogu ići u izigravanju usluga klijentima? Da nemaju rješenja za nove lokacije bankomata? Da im nakon silne popularizacije bankomata u prošlom desetljeću danas i ta mreža bankomata predstavlja trošak, zapreku većem profitu? I to nakon što su ti uređaji trebali smanjiti „trošak“ zaposlenika. A kad tamo: te nemaju papira za potvrde, te nemaju sredstava, te obilazi jedan, dva, tri bankomata…

Na kraju Privredna banka nije ni konkurentna na tržištu gdje se danas jako od klijenata gleda koliko visoko mogu ući u dozvoljeni minus: dok druge banke kažu tri mirovine, Privredna kaže 80 % mirovine. Pa vi sami vidite gdje su oni danas na tržištu. Ne sumnjam da će sada (post festum i žalopojno) biti burnih reakcija na ovaj članak, ali njihovih odgovornih reakcija čak ni kurtoazanih, ni ikakvih uopće nije bilo, ni najmanje, onda kad ih je trebalo i moralo biti: putem njihovih službenih kanala, u trenutku kada su upravo oni sami bili ti koji su i inicirali i odabrali i postavljali pitanja! I odgovore su navodno tražili. Da izmjere postotak nezdovoljstva i nastave sve po starom? I sve to u izravnoj komunikaciji s jednim dugogodišnjim klijentom. Gdje su tada bili da mi odgovore? Pitaju, a ne žele odgovore? Pitaju, a ne žele ili ne znaju odgovoriti? Kako profesionalno i poslovno.

I onda sam naravno promijenio banku. Varietas delectat, promjena veseli, promjene su korisne, promjene su potrebne. I jako sam zadovoljan s novom bankom: velika mreža bankomata, stilski ne manje važno vrhunskoga izgleda, ljubazne činovnice, velika mogućnost prekoračenja… a ne kao u Privrednoj u Radničkoj gdje se mladac službenik usudio me napasti jer sam slušao glazbu u slušalici dok me on obrađivao! Zamislite mulca. Nije mu to pasalo. A tko je on? Ali sam ga začepio kad sam mu postavio protupitanje: Tko tu koga plaća? Vi mene ili ja vas? Radi mali i šuti! Mam se zgasil.

I sad konac djelo krasi. Odem u svoju matičnu poslovnicu Privredne na Radničkoj, ali oni odnedavno gotovinsko poslovanje obavljaju samo do 15 sati. Znači ne za zaposlene koji mogu navratiti tek poslije 16 sati! Odem u drugu poslovnicu (benzin, gužva u prometu, gubitak vremena) i obavim otkazivanje, prekid svih poslovnih odnosa s Privrednom bankom. I sad pazite kako to ide, ne ćete verovati ali imam sve potvrde: morao sam potpisati točno deset (10) dokumenata!! Živjelo 21 stoljeće, živjela digitalna revolucija, živjelo doba umjetne inteligencije!! Deset papira!

Nikad mi ne ćemo na zelenu granu. Nikad. Mogu zapadne demokracije smišljati ovo i ono, osuvremenjivati poslovanje, uvoditi UI, ali mi fizički bez papira jednostavno ne možemo. Naravno ne mi, nego zaostale institucije u RH.

posljedice:

I sad se sjetite svih onih jadnih tisuća bankovnih „klijenata“ koji su zakinuti, koji su nezadovoljni, kojima je učinjena nepravda, ali banka ima ljepoizgledne, ženske i ljeposlovne glasnogovornice koje po svim televizijama i radijima demantiraju sve optužbe: Imate li račun? Možete li dokazati? Na temelju čega klevećete? Da, da drugarice, imam ja sve račune, ne klevećem već iznosim golu istinu. I to ne samo iz osobnoga primjera. Ima nas još.

primjer tri:

Uvijek se sjetim onih jadnih vozača koji su na sjeveru Hrvatske natočili benzin na crpkama jedne tvrtke (u poznatom slučaju) pa im je samo dva kilometra dalje eksplodirao motor! Vrhunska novinarka, urednica i voditeljica Hloverka Novak Srzić o tome je napravila emisiju. A što je inače drugo zadaća novinara? I? Kako je to završilo? Tužili su HRT sudu, tužili su urednicu. Moćnici su moćnici i dobili su parnicu! Uostalom kao i kod urušavanja Kupske ulice s HEP-om u Zagrebu. I gdje je danas gđa Novak Srzić (nismo u rodu): nema je više na HRT-u. Nema jedne odlične i profesionalne novinarke! Godine i godine vrhunskih priloga i emisija otišlo je u dim zbog jedne jedine emisije! Sila Boga ne moli!

Žao mi je što se ne sjećam njezina šefića koji se odmah promptno ustrašio i zabrinuo za svoju vlastitu gujicu, pa je Hloverku po kratkom postupku degažirao. To je sudbina novinara u Hrvatskoj, u kamenom dobu hrvatske demokracije (dok ja sanjam slučaj Watergate). Volim ja život volim.

Javor Novak