Zadnji komentari

Suradnja iranske i britanske obavještajne službe uspijeva obraniti muslimanske ratne zločince

Pin It

VIDEO Pogledajte kako izgleda vojna baza nakon iranskog raketiranja

Sve odlazi u helać (tur. k vragu) u Bosni i Hercegovini. Sve je, zapravo otišlo. Otišla je i sama Bosna i Hercegovina u helać u muslimansko-bošnjačkom ekstremizmu, vjerskom fundamentalizmu i isključivošću. I onda kada se pomišljalo da bi mogla preživjeti, da bi je mogla zavoliti sva tri njena naroda kao domovinu, kako to čine narodi u svojim zemljama, na scenu je izbijao muslimanski unitarizam, centralizam i snažni kršćanofobizam.

Nikako se nisu mirili sa povijesnom činjenicom da je Bosna i Hercegovina zajednica narodâ, i da je jednako i hrvatska i muslimanska i srpska. Ne, tu povijesnu stvarnost nisu htjeli prihvatiti, i ne prihvaćaju, te sve od vremena kada se pod turskom okupacijom prisilno pojavljuje islam na tim europskim periferijama, muslimani postaju najagresivniji okupatori Bosne i Hercegovine. Kroz cijelo to vrijeme turskog genocida nad porobljenim kršćanima potvrđuje se ona narodna izreka kršćana s tih prostora “poturica gori od Turčina”. Stoga, od dana prisilnog sijanja islama u toj fratarskoj zemljici, ta europska područja nemaju mira, postaju trajno nesigurna, i u najvećim stradanjima nestaju.

Samo Božja providnost drži tu nestabilnu, ratovima stradalu, izmučenu i nikad od krvi opranu zemlju na karti svijeta. Muslimanski ekstremizam koji naprosto ne zna za kulturu dijaloga, za kulturu suživota, kulturu susjedstva sa drugim i drugačijim, napose sa drugom, kršćanskom vjerom, navukao je mrak na ta područja, i gotovo uspijeva cijelom svijetu zabraniti da upali svjetla, da mrak rata, mržnje, progona, genocida, zločina, etničkih čišćenja, rastjera, i da prostore osvijetli civilizacijskim svjetlom mira, stabilnosti, slobode, jednakosti, ravnopravnosti. Ne, prema tom snažnom i vrlo brutalnom islamskom fundamentalizmu u Bosni i Hercegovini, koji je zapravo  ogranak globalnog muslimanskog ekstremizma, i svijet je nemoćan. A to je vidljivi, gotovo opipljivi znak teškog, u dimenzijama ropskog, položaja hrvatskog naroda, kojeg je svijet gurnuo u federalnu

zajednicu kako bi Hrvati bili neki vid amortizera muslimansko bošnjačkog fundamentalizma i ekstremizma. Čak nije pomoglo ni upozorenje generala muslimanske zločinačke armije, preminulog Jove Divjaka, kako je u Bosni i Hercegovini “otišlo sve helać”. Kao da nije glasno i jasno kazao. Svjetska zajednica, poglavito europski dio pred čijim vratima plamti islamski radikalizam i koji joj s vremena na vrijeme zapali poneki grad terorizmom i masakrom, prešućuju tu atomsku opasnost.

Baš atomska prijetnja. U običnom malom narodu, a on je najbolji poznavatelj situacije u radikaliziranoj, islamiziranoj i iraniziranoj beha zajednici, osjeća se strah od iranske proizvodnje oružja za masovna ubijanja, budući da je Islamska Republika Iran otvorena opasnost za uništenje Izraela i opasnost za svjetski mir. Uz pokušaj proizvodnje nuklearnog oružja Iran stvara svoje baze u Bosni i Hercegovini kroz nekontroliranu gradnju džamija, koje su, kako je kazao sultan Reçep Erdoğan, “muslimanske vojarne, minareti rakete, a vjernici vojnici”. Nitko više ne zna što se skriva u tim “vojarnama”, i još što je daleko opasnije što će se u njima nalaziti ukoliko Iran uspije proizvesti biološko oružje. Svijet, u prvom redu Europa kao prva žrtva te opasnosti, i ne pokušava spriječiti iransku političku i vjersku okupaciju Bosne i Hercegovine. Ni trepnuli nisu na Divjakovo upozorenje da je u bosanskohercegovačkom mraku što ga muslimani navukli na ta područja “otišlo sve helač”. A i Divjaku je trebalo proći puno vremena ratujući protiv svog srpskog naroda da uvidi muslimanski vjerski fanatizam, i odanost iranskoj politici Islamske revolucije.

Paralelno sa Alijinim vodanjem po svijetu Divjaka i Šibera, Srbina i Hrvata, prikazujući time “multietničnost” muslimanske armije, u Bosni i Hercegovini,  ta ista armija je iranizirana na način da je u svim njenim uredima visila slika ajatola Komeinija, a pozdravi unutar vojnika i starješina se odvijao na vjerskoj bazi, “selam aleikum”.

I tek kada je tu Alijinu naredbu kako se treba  pozdravljati unutar armije Divjak i vidio, a zatim je i odbio, te svijetu otkrio, započeo je kraj tog vojnika. Isplanirana je Alijina izdaja, jer je Divjak  otkrio šta se dešava unutar armije, namještane su mu barijere,  ponižavanja, koja su išla sve dotle da je Divjak čin generala vratio vrhovnom zapovjedniku zločinačke armije kojoj je vjerno služio, Aliji Izetbegoviću. Na taj čin Divjak je bio prisiljen jer je on otkrivao vjerski ekstremizam Alijine armije, i njene opasne ciljeve. Otkrivao iransku umiješanost, i vladavinu nad muslimanskom armijom, i njenim obavještajnim službama koje su paukovom mrežom pokrile sve dijelove muslimanskog društva. Muslimanskom armijom više nije zapovijedao beha Musliman već iranski generali, koji su jedno vrijeme blisko surađivali sa britanskom obavještajnom službom, napose u srednjoj Bosni gdje su u obavještajnoj koordinaciji i izveli slučaj Ahmići.

Iransko bitanska režija „Ahmići“ bila je potrebna za opravdanje planiranih genocidni akcija muslimanske armije u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Ćifluku, Miletićima, Dubravici, Grahovčićima, Brajkovićima, Maljinama, Gučoj Gori, Travniku, Novom Travniku, Bugojnu… Suradnja iranske i britanske obavještajne službe uspijeva obraniti imenom i prezimenom poznate muslimanske ratne zločince iza kojih je beha zemlja puna skrivenih masovnih grobnica hrvatskih žrtava. Stoga je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini zabrinutiji i od Svjetske zajednice i Izraela od iranske proizvodnje nuklearnog oružja za masovno uništenje, jer velik dio tog proizvoda mogao bi biti pohranjen u Bosni i Hercegovini, kao budućoj vojnoj bazi Irana i Turske. Na tom tragu je i islamska planirana migrantska bujica koja se usmjerava iz Turske u Bosnu i Hercegovinu.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr