Srbijanski ministar vanjskih poslova: Laž, laž i laž

Pin It

Postoje li eksperti u prepoznavanju laži? | Istraži Me

Otac srpske nacije“, kako su mu svojedobno tepali, Dobrica Ćosić u svojim je Deobama 1966. godine zapisao: „Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, lažemo da nas ne bude strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo Vučićradi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno“.

Sve što se događa u Srbiji posljednjih godina, u vremenu vladavine Aleksandra Vučića - „šefa jednoumlja“, kako ga kvalificira bivši savjetnik direktora BIA-e Milan Pašanski – svjedoči o kontinuitetu laganja „stvaralački, maštovito, inventivno“. Od filma „Dara iz Jasenovca“ pa do ukupnoga političkog djelovanja srbijanske političke vrhuške na svim područjima, neovisno radi li se o postupanju prema vlastitim državljanima ili o odnosu prema susjednim državama.

Uz nasilje laž predstavlja konstitutivni dio velikosrpske ideologije, pri čemu laži nakon određenog vremena prelaze u sferu nacionalne mitologije.

Treći konstitutivni element velikosrpstva nedvojbeno je kult ugroženog Srbina. Tamo gdje nisu većina i ne mogu vladati Srbi su uvijek ugroženi i žrtve, a nikada nisu ni za što odgovorni. Kult ugroženog Srbina nameće se već više od sto i pedeset godina, a i danas predstavlja pogonsko gorivo velikosrpske ideologije, bilo da ga promiče Milorad Pupovac ili srpski političari iz Srbije.

Amalgam laži, inverzije i kulta ugroženog Srbina

Jučerašnji istup srbijanskog ministra vanjskih poslova Nikole Selakovića školski je primjer amalgama laži, inverzije i kulta ugroženog Srbina. Novi šef srbijanske diplomacije, naime, izjavio je sljedeće:

„Odnos većinskog naroda prema Srbima u Hrvatskoj je i dalje predominantno negativan, zbog čega Srbi i dalje bivaju marginalizirani, diskriminirani i često stigmatizirani i tretirani kao građani drugog reda. (…) Odnos prema ćirilici, srpskom jeziku, kulturi i tradiciji i dalje je u dijelovima Hrvatske, najblaže rečeno, diskriminatoran i nema nagovještaja da se iskreno i dosljedno radi na stvaranju društvene klime u kojoj bi se Srbi mogli osjećati kao ravnopravni građani“.

Istina je, naravno, potpuno suprotna. Sve što je Selaković rekao za Hrvatsku zapravo vrijedi za Srbiju. No izreći laž i Selakovićne trepnuti stara je odlika svakoga udarnika velikosrpstva pa tako i Selakovića. Ako se igdje stvara klima mržnje prema svim drugim narodima onda je to u Srbiji. Dovoljno je da bi se u to uvjerili pogledati bilo koju emisiju na nizu televizija s nacionalnom frekvencijom na kojima se promiče destilirana mržnja prema Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i drugim okolnim narodima. „Ceo svet“ i „vascela vasiona“ urotila se protiv nedužnih i ugroženih Srba da im spomen satre na zemlji! Kako da ne!

Identitetski udar na Hrvate Bunjevce u Vojvodini dovoljan je kako bi se plastično opisao današnji položaj Hrvata u Srbiji koji u Narodnoj skupštini Republike Srbije nemaju niti jednoga svog predstavnika. Kada bi Hrvatska primijenila načelo reciprociteta iz Srbije bi poručili da se nad Srbima u Hrvatskoj radi genocid. Mjera patologije velikosrpske ideologije jednostavno ne postoji.

Međutim, sve što je izgrađeno na laži kad-tad se uruši kao kula od karata. Tako će biti i s velikosrpstvom kao utjelovljenom laži koja je u posljednjih sto i pedeset godina nanijela veliko zlo mnogim narodima, a među njima i samim Srbima.

Davor Dijanović/hkv.hr