Umjesto ispraznih propagandnih doskočica, treba malo i istraživati

Pin It

Preuzimanjem srpske „istine“ na popisu JUSP-a Jasenovac ih se trenutno nalazi 62 tisuće kod kojih je naveden taj izvor podataka. Poznata je epizoda u kojoj se Milan Bulajić, nekadašnji ravnatelj Muzeja genocida, morao ispričavati Židovima zbog laži plasiranih iz te srbijanske institucije. Ako lažu o Židovima, kako tek lažu o Hrvatima. U slučaju Jasenovca vjerojatno bar oko tri tisuće puta više. Reklo bi se srpska posla, a žrtve toga posla su istina i Hrvati.

U svom tekstu novinar jednog dnevnog lista iz Hrvatske piše kako je u Jasenovcu ubijeno „47 hiljada“ Srba. Kad se to prevede sa srpskog, to znači da je prema stanju od 22. travnja 2021. godine na jasenovačkom popisu 48.219 odnosno nešto više od 48 tisuća Srba. Nakon jednog srpskog propagandnog filma i lokalna filijala branitelja jasenovačkog mita poseže za djecom. Tako se u kratkoj novinskoj kolumni koja se bavi tumačenjem misli trenutnog predsjednika države našlo mjesta za nabrajanje dječjih žrtava iz logora Jasenovac.

Prva je spomenuta „Danica Puhalo, šestogodišnja kći Spasoja“ iz sela Klepci kod Čapljine ubijena 1944. godine u Jasenovcu. Nekoliko primjedbi novinaru na izboru ove navodne dječje žrtve. U jasenovačkom popisu se nalaze dvije Danice Puhalo iz sela Klepci, obje su prema komunističkom popisu iz 1964. godine ubijene istoga dana 1944. godine u Jasenovcu. Ime oca Spasoje* je u popisu označeno kao nepouzdano, baš kao i godina rođenja 1938.*. Komunistički popisivači žrtava rata nisu znali za ovu Danicu Puhalo, kći navodnog Spasoja, već za Danicu, kći Milosava, rođenu 1935. godine, a ubijenu sredinom rujna 1944. godine i za Danila Puhala čiji je otac Spasoje. Izgleda da malo treba da bi od Danila nastala Danica.

Nadalje, prema komunističkoj odnosno srpskoj „istoriji“ ustaše su već 1941. godine poklali Srbe u Klepcima pa se nisu trebali zamarati klanjem 1944. godine. Nije jasno zašto bi ustaše vodili nekoga na klanje u nekoliko stotina kilometara udaljen logor Jasenovac kad su to mogli obaviti na licu mjesta. Osim toga prema još uvijek aktualnoj komunističkoj interpretaciji povijesti 1944. godine komunistička paramilicija, tzv. partizani je imala pod kontrolom veći dio današnje Bosne i Hercegovine i veliki dio Hrvatske pa je nelogično, neefikasno i nerazumno voditi grupe ljudi samo da bi ih se ritualno ubilo baš u Jasenovcu. Što se tiče klanja Srba u Hercegovini prije tzv. vidovdanskog ustanka 1941. odnosno do 28. lipnja 1941. godine, o tome sve piše u knjizi Stjepana Loze o Ideologiji i propagandi velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Primjerice, u kotaru Čapljina gdje spadaju i Klepci je do početka srpske pobune krajem lipnja stradalo nula, a ako se računaju i nepouzdani podatci najviše 12 Srba (Lozo s. 307), dok ih je u cijeloj Hercegovini stradalo 144, od toga su 87 bili taoci (Lozo s. 313).

Drugospomenuti Mićo Vučković iz Luščana kod Petrinje prema jasenovačkom popisu nije stradao u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški. Međutim, to u ovom slučaju i nije glavni problem. U komunističkom popisu žrtava rata, odnosno u digitalnoj inačici istog koja se može naći u beogradskim arhivima su dvojica imenjaka istog očeva imena. Razlikuju se samo u godini rođenja, ali niti jedan nije stradao u logoru pa tako niti u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Mićo Vučković iz Luščana poginuo je kao Titov partizan 1945. godine kod Komareva i prema podatcima komunističkih popisivača nije rođen 1934. kako piše u jasenovačkom popisu, već 1924. godine, odnosno stariji je za okruglih 10 godina pa u trenutku pogibije nije bio dijete. U komunističkom popisu žrtava rata djetetu iz fantazmagorične kolumne odgovara Milorad Vučković otac mu je Đuro, a rođen je 1934. godine, ali u Kanjiži u današnjoj Vojvodini i ubijen je od Mađara u nekom mađarskom logoru 5. prosinca 1941. godine.

U popisu Muzeja genocida može se naći još žrtava iz Luščana koje su samo prema toj srbijanskoj instituciji stradale u Jasenovcu odnosno u Staroj Gradiški, a ti podatci se onda u Hrvatskoj nekritički prepisuju. Na popisu JUSP-a Jasenovac je trenutno 261 žrtva iz Luščana, a od toga 159 djece do 14 godina, tj. više od 3/5 navodnih žrtava su djeca. Kod skoro 90 posto žrtava kao mjesto smrti naveden je logor Stara Gradiška. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine u logorima Jasenovac i Stara Gradiška ukupno je 201 žrtva iz Luščana. Međutim, djece je 92 odnosno manje od polovice. Od tog popisa do danas broj navodnih dječjih žrtava iz Luščana je na jasenovačkom popisu narastao za 73 posto. Još malo i bit će jubilarnih 100 posto. Izvorno se na komunističkom popisu žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine nalazi oko 59 tisuća žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška.

Preuzimanjem srpske „istine“ na popisu JUSP-a Jasenovac ih se trenutno nalazi 62 tisuće kod kojih je naveden taj izvor podataka. Poznata je epizoda u kojoj se Milan Bulajić, nekadašnji ravnatelj Muzeja genocida, morao ispričavati Židovima zbog laži plasiranih iz te srbijanske institucije. Ako lažu o Židovima, kako tek lažu o Hrvatima. U slučaju Jasenovca vjerojatno bar oko tri tisuće puta više. Reklo bi se srpska posla, a žrtve toga posla su istina i Hrvati.

Za trogodišnjeg „četničkog pobunjenika“ iz Gline je prema zamorno neduhovitom novinaru znao njegov imenjak Ante Pavelić, poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, a nisu znali autori komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata niti jedan Jakšić kojem se otac zove Rade nije stradao u Jasenovcu. U toj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine nema niti jedan Željko Jakšić ubijen u Jasenovcu, a iznimka su opet nekritički prepisani podatci. Izvor podataka za navodno ubijenog Željka Jakšića je knjiga udbaša Dragoja Lukića objavljena 2000. godine u središtu genocidom očišćenog srpskog etniciteta u Bosni i Hercegovini, a za puno navodnih žrtava iz te knjige je već u više navrata pokazano da se zapravo radi o lažnim jasenovačkim žrtvama. Osim toga kako bi Jakšić i mogao biti ubijen 1942. kad su prema Valerijanovu memorandumu svi Srbi iz kotara Glina poubijani 1941. godine?

Umjesto ispraznih propagandnih doskočica, treba malo i istraživati. Gledanje u kantu punu „nektara“ nije isto što i gledanje u kristalnu kuglu, a obje ezoterične metode su vrlo daleko od znanstvenog pristupa.

M. Koić i Nikola Banić/Hrvatski tjednik

Izvor: narod.hr/hrvatski tjednik