Konačno smo saznali zašto je projekt multikulturalizma propao. Kriv je Edo Pezzi

Pin It

Multikulturalizam nije propao, on zapravo nikada nije niti zaživio. To je napisao jedan od najvećih sociologa današnjice, pokojni Zygmunt Bauman kojeg sažimljem: To što su nazivali multikulturalizam bio je multikomunitarizam, gdje ljudi nisu živjeli jedni s drugima, već jedni pored drugih, ne želeći se integrirati. Inače, i Bauman je iz komunističke Poljske kao Židov imigrirao u Englesku i dao svoj ogroman doprinos toj kulturi.

Europska unija, pa onda i Velika Britanija, kao jednu od svojih temeljnih vrijednosti navodila je multikulturalizam.

Od početka, zbog široke lepeze ljudskih, građanskih i socijalnih prava, Europa je jedno od najugodnijih mjesta za život, pa je kao takva bila oduvijek najpoželjnije odredište za useljavanje ljudi iz različitih kultura i rasa. Multikulturalizam kao politički i vrijednosni projekt nametao se sam od sebe.

Onda, najednom, kao grom iz vedra neba, odjeknula je rečenica legende jugoslavenskog sportskog novinarstva Ede Pezzija, izrečena u Berlinu, koja glasi: „Projekt multikulturalizma je propao!“ Potom je Edo Pezzi istu tvrdnju ponovio i u Londonu, što je odjeknulo ne samo Europom, nego i svijetom.

ANGELA, DAVID, MACRON...

Dakako, nije Edo Pezzi izrekao ovu rečenicu ni u Berlinu, niti u Londonu. Izrekli su je u kratkom vremenskom razmaku njemačka kancelarka Angela Merkel i tadašnji britanski premijer David Cameron. Razlog propasti mulikulturalizma je jednostavan: zadnjih desetljeća u Europu se doselilo svašta, kako je rekao Edo, lica država i europskih metropola stubokom su se promijenila, a sigurnost građana ozbiljno je dovedena u pitanje. To samo ćorav čovjek ne vidi, ili osoba kokošjeg pamćenja u odnosu na Europu od prije samo nekoliko desetljeća, pa i Englesku o kojoj je točno govorio „rasist“ Edo.

Francuski predsjednik Macron, pak, otišao je korak dalje u izričaju pa je ono što se zbog (ne)kontroliranih imigracija nedavno događalo po francuskim gradovima nazvao „separatizmom“, koji je posljedica propasti multikulturalizma, jer postoje naselja, kvartovi u mnogim francuskim gradovima gdje policija ne smije ući, i gdje cvjeta kriminal svake vrste, a francuske vlasti tamo ništa ne mogu, jer se radi o gradovima u gradu, o državama u državi, dakle – separatizmu. Zašto? I tamo se svašta naselilo...

„To je bio sasvim drukčiji narod od ovoga sada. Svašta je došlo u tu zemlju“, rekao je Pezzi, i to je činjenično stanje čak i za britansku vladu i parlament. Za informaciju ovoj našoj, pa i globalnoj medijskoj moralnoj policiji, i britanska vlada se slaže s ovom konstatacijom Ede Pezzija.

Zato, kako bi spriječili da se na Otok i dalje svašta doseljava, dolazi novi zakon o migracijama i migrantima gdje će oni koji će nedopušteno prijeći La Manche automatski u zatvor na četiri godine, a radi se i o reviziji sustava azila.

Priti Patel, ministrica unutarnjih poslova u Johnsonovoj Vladi, ovaj zakon smatra „najvećom revizijom britanskog sustava azila u posljednjih nekoliko desetljeća“.

Oni, pak, koji pomažu da se u Britaniju „svašta doseljava“, prema prijedlogu, mogli bi biti osuđeni na doživotni zatvor. Sustav ulaska migranata na Otok stoga će uključivati i „rigorozne procjene starosti“, kako bi se spriječilo da se odrasli predstavljaju maloljetnicima, izvještavao je ovih dana rasistički Guardian.

Stoga vlada razmatra upotrebu radiografskih metoda rentgenskih snimki kostiju šake i zapešća „radi utvrđivanja stvarne biološke dobi, tj. starosti imigranata“. (Navedene metode se standardno koriste u medicini kada je nužna procjena biološke dobi maloljetnih osoba, I. Š.).

Tu je i odredba koja bi spriječila da se „izbjeglički status dobije na neutemeljenim tvrdnjama“, pa onda, mic po mic, i državljanstvo. Naime, jedna od takvih tvrdnji, finti koje migranti prodaju, posebno iz islamskog svijeta, da su homoseksualci i da im u matičnim zemljama prijeti smrt ili zatvor zbog toga, a nisu. LGBT udruge potom zakukuriču (sada možete i mene nazvati homofobom) i eto vam novog „Engleza“ koji bi te iste LGBT osobe u svojoj zemlji kamenovao kada bi organizirale povorku ponosa.

Velika Britanija je domovina liberalizma, visoke demokracije i tolerancije u kojoj je Pakistanac gradonačelnik glavnoga grada. Ljudi raznih rasa sjede i sjedili su u britanskoj vladi. Zašto onda donose ovakav zakon? Jer su rasisti? Jer su vlada i parlament rasistički? Ne, zato da bi, kako je rekao Edo Pezzi u svojoj „skandaloznoj“ izjavi, stali na kraj činjenici da se „svašta doseljavalo u tu zemlju“.

UBIJ GLASNIKA

A onoj mladoj novinarki koja je Pezzija u jednom dnevnom listu jedna od prvih nazvala rasistom (sada sam ja i seksist), preporučujem da se, budući da je vruće vrijeme, prošeta lakše odjevena pojedinim dijelovima Birminghama ili Londona, svejedno, pa se na licu mjesta uvjeri o onome što je „rasist“ Edo Pezzi tek usput (!) spomenuo, analizirajući finale, a puritanci u medijima od te jedne rečenice koja je točna, iskonstruirali nepostojeći problem „rasizma“. Nakon te šetnje, neka ova dama ponovno sjedne za tipkovnicu i možda će promijeniti mišljenje o Pezzijevoj „rasističkoj izjavi“.

Multikulturalizam nije propao, on zapravo nikada nije niti zaživio. To je napisao jedan od najvećih sociologa današnjice, pokojni Zygmunt Bauman kojeg sažimljem: To što su nazivali multikulturalizam bio je multikomunitarizam, gdje ljudi nisu živjeli jedni s drugima, već jedni pored drugih, ne želeći se integrirati. Inače, i Bauman je iz komunističke Poljske kao Židov imigrirao u Englesku i dao svoj ogroman doprinos toj kulturi.

Ovo nije obrana Pezzija (od čega, zapravo?). Ovo je zahvala svima koji su u Pezzijevoj izjavi vidjeli rasizam, jer konačno znamo tko je kriv zašto je projekt multikulturalizma propao. Kriv je Edo Pezzi. Zato, stara totalitarna metoda, ako ne možete ubiti lošu vijest (istinu), „ubijte“ njezinog glasnika...

Ivica Šola/SD