Čedomir Čedo Prodanović i bauk lustracije u Hrvatskoj

Pin It

Činjenica je da su one bivše komunističke istočno-europske zemlje koje su provele temeljitu lustraciju najdalje odmakle u demokratizaciji društva, uspostavi pravne države i gospodarskom razvoju. Drugim riječima, može se zaključiti da je za Hrvatsku bila pogubna upravo činjenica što nije provela sustavnu lustraciju.

Zagrebački odvjetnik Čedomir Čedo Prodanović dao je opširan intervju pretprošlom izdanju “Nacionala” u povodu izbora predsjednika Vrhovnog suda. Prodanoviću, kao bivšem rezervnom „bezbednjaku“, bliži je onaj kandidat koji se protivi izručenju jugo-udbaša stranim pravosuđima zbog optužbi da su sudjelovali u likvidacijama hrvatskih političkih emigranata.

(vidi: „Može se sumnjati da je stegovni postupak protiv Dobronića pokrenut da se opstruira njegov izbor“, Nacional, 14. rujna 2021.)

Prodanović je odgovarao i na pitanja o stanju u hrvatskom pravosuđu, posebno se osvrćući na razdoblje devedesetih godina:

„Iako u Hrvatskoj lustracije u formalnom smislu nije bilo, ona je de facto provedena. Nije donesen zakon o lustraciji kao u drugim istočnim, bivšim socijalističkim zemljama, ali se ona dogodila, osjetio sam i na vlastitu primjeru“.

Prodanović smatra „pogubnim za zemlju“ što početkom 90-tih godina prošloga stoljeća jedan broj sudaca i tužitelja u Hrvatskoj nije reizabran, istodobno priznajući da su pravosudni sustavi u drugim bivšim komunističkim istočno-europskim zemljama bili kadrovski pročišćavani na temelju lustracijskih zakona.

Činjenica je da o hrvatskom pravosuđu, za razliku od pravosuđa u većini bivših komunističkih istočno-europskih zemalja, egzistiraju vrlo negativne predodžbe. Razlika je posebice vidljiva u odnosu na pravosuđa onih zemalja koje su provele temeljitu lustraciju, kao što su Njemačka, Češka, Poljska i baltičke zemlje.

Činjenica je da su one bivše komunističke istočno-europske zemlje koje su provele temeljitu lustraciju najdalje odmakle u demokratizaciji društva, uspostavi pravne države i gospodarskom razvoju. Drugim riječima, može se zaključiti da je za Hrvatsku bila pogubna upravo činjenica što nije provela sustavnu lustraciju.

Analiza hrvatskog pravosudnog sustava, odnosno sastava hrvatskog Ustavnog i Vrhovnog suda, Glavnog državnog odvjetništva i Županijskih sudova, jasno govori da su oni prvih desetak godina hrvatske državne samostalnosti bili preko 70% popunjeni sucima bivšim članovima Komunističke partije.

Čedo Prodanović primljen je u Partiju još u srednjoj školi. U molbi za prijem ponosno je naveo da su mu i roditelji članovi Partije. Kasnije je imao bogatu - pored profesionalne pravničke - i partijsku karijeru. Ali i „bezbednosnu“.

(vidi privitak: iz partijskog dosjea Čedomira Prodanovića - HDA, signatura 1220, CK SKH, Kadrovska komisija, dosjei članova)

Analogijom iskustva bivših komunističkih istočno-europskih zemalja može se lako zaključiti da je stanje demokratizacije njihova društva, stupanj razvoja pravne države i gospodarskog napretka obrnuto proporcionalan statusu i ulozi pojedinaca poput Čede Prodanovića.

Bože Vukušić / HRsvijet