Bez povratka kršćanskim temeljima Europa nema budućnost

Pin It

DRAGOVOLJAC - DRAGOVOLJAC

Temelje današnje Europske unije udarali su kršćanski političari: Adenauer, De Gasperi i Schuman, no od samih početaka u visokim su političkim strukturama "europskoga ujedinjenja" postojali i oni ideolozi koji su Uniju vidjeli na drugačiji način. Jedan od istaknutih predstavnike takve struje bio je Coudenhove-Kalergi.

Kada bi vidio današnju EU, koja se sve više pretvara u talionicu različitih, često i nespojivih identiteta, nema sumnje da bi zadovoljno trljao ruke.

Ivan Pavao II.: Nedopustivo rezati korijene na kojima smo nikli

Prijepori oko europskog identiteta jasno su došli na vidjelo prilikom rasprava o tzv. europskom ustavu kada je odlučeno da se kršćanski korijeni Staroga kontinenta ne će spomenuti u tome temeljnom aktu, koji je, doduše, kasnije neslavno propao. Tadašnji papa Ivan Pavao II. jasno je poručio kako je nedopustivo da se "režu korijeni na kojima smo nikli". 

U razgovoru s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem papa je podsjetio da je "kršćanstvo, u svojim raznim iskazivanjima, pripomoglo oblikovanju zajedničke svijesti europskih naroda i dalo velik doprinos formiranju njihove civilizacije. Neovisno o tome konstatira li se to u službenim dokumentima ili ne, to je neporeciva povijesna činjenica koju povijest neće moći zaboraviti".

Već tada smo živjeli u postkršćanskoj Europi, a čini se kako se ona sve više pretvara i u protukršćanski kontinent. Drugačije se ne mogu objasniti smjernice Europske komisije za internu komunikaciju koje je prošloga tjedni razotkrio talijanski "Il Giornale". Smjernice su, doduše, povučene, ali je namjera jasna. Božić bi, prema tim smjernicama, valjalo protjerati iz javne komunikacije, a sumnjivo je i "krsno ime", pa umjesto njega treba upotrebljavati izraz "uobičajeno ime". 

Kultura otkazivanja i kultura smrti

Europska komisija, navodi se u ovome bizarnom dokumentu "izbjegava smatrati da je itko kršćanin". Naime, "ne slave svi božićne blagdane", a ljudi imaju "različite vjerske tradicije". Kada se pripovijeda priča preporučljivo je ne koristiti tipična imena iz jedne religije, pa umjesto Ivan i Marija treba reći Malika i Julio. I izraze "gospođa" i "gospođica" valjalo bi zabraniti osim ako se gospođica doista smatra gospođicom, a gospođa gospođom. Kako bi se to trebalo utvrditi nije objašnjeno, no nema sumnje kako bi bruxelleska birokracija i za to mogla iznjedriti normativu. Preporučljivo je i to da se ne koristi izraz "dva spola", da govor ne započinje s "dame i gospodo", nego s "drage kolege". Nadalje, u anketama se treba uvesti i mogućnost izjašnjavanja kao "nebinarna" osoba i "ne želi se izjasniti". 

Namjera ostraciranja Božića iz javne komunikacije najsnažniji je izraz tzv. kulture otkazivanja, a "nebinarne" osobe svjedoče o daljnjem jačanju kulture smrti putem promicanja tzv. genderističke ideologije. U isto vrijeme dok se bavi obračunom s vlastitom kulturom i tradicijom i promicanjem protuživotnih ideologija, Europa je jedini kontinenti koji demografski propada. Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati, uči nas Sveto pismo. Odrekavši se svojih korijena, a bez ijedne unificirajuće ideje sposobne za integraciju društva, EU se utapa u prijedlozima, pojavama i fenomenima koji su sve više u suprotnosti sa zdravim razumom. 

Samomržnja 

Papa emeritus Benedikt XVI. svojedobno je u knjizi u knjizi "Europa. Njezini sadašnji i budući temelji" pisao o čudnoj i bolesnoj mržnji Europe i Zapada na sebe sama. I Europa i Zapad se, ističe Benedikt XVI., pokušavaju otvoriti vrijednostima izvana, ali više ne vole sami sebe. Zapad i Europa od vlastite povijesti vide samo ono što je vrijedno žaljenja i rušilačko, a više nije u stanju uočiti ono što je veliko i čisto.

Ova pojava ne može se označiti nikako drugačije nego kao samo mržnja koja se provodi pod krinkom tobožnjeg poštivanja "različitosti". Douglas Murray u tom smislu ističe kako se današnja europska etika i vjerovanja – odnosno europski identitet i ideologija – bave "poštovanjem", "snošljivošću" i (najviše samonegirajućim od svega) "raznolikošću", a takve plitke definicije o sebi mogu nam pomoći da preživimo još nekoliko godina, ali one ni u kojem slučaju ne mogu potaknuti dublju odanost koju društva moraju dosegnuti žele li preživjeti duže. 

Drugim riječima: bez povratka kršćanskim temeljima Europa i kulturi života – Europa nema budućnost.

 Davor Dijanović/direktno.hr