Euro oduševljenju dolazi kraj

Pin It

EU-foriju potiču poslušnici, plaćenici ili ljudi bez (EU) vizije i nacionalnog identiteta. Euroskeptici nisu eurofobi nego eurealisti! Čovjek je biće koje sumnja i traži alternative. Samo dogmatici kažu da nemamo alternativu.

Zadnja fobija od EU skeptika dolazi od bivšeg ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera, kada je za skoru premijerku Italije, gospođu Meloni izjavio da je "talijanski nacionalist što izražava euroskepticizmom". Stier distanciranje od EU birokrata vidi kao opasno širenje nacionalizma, od mađarskog, poljskog do talijanskog. Nije mu bitna činjenica da se skora talijanska premijerka protivi rodnoj ideologiji, da je u svojim govorima stala u obranu obitelji i kršćanstva! I onda nam kažu da je HDZ demokršćanska stranka!?

Ljudi s opasnim namjerama?

I prije nego što smo pristupili EU hadezeovci su nas plašili EU skepticima. Raniji ministar vanjskih poslova u Hrvatskoj, a danas predsjednik Sabora, Goran Jandroković svojevremeno se hvalio kako su "identificirali skupine euroskeptika". Dakle, ljudi koji otkrivaju neokolonijalne strategije "velikih", (bankarskog) porobljavanja i sloma "demokratskih vrijednosti" EU-a stavljeni su na listu ljudi s "opasnim namjerama". Nije mi žao što sam na toj listi.

U siječnju 2012. sam sudjelovao na okruglom stolu održanom u Splitu gdje sam konstatirao kako postoji veliki raskorak između političkih elita koje zagovaraju ulazak Hrvatske u EU i raspoloženja građana. Naglasio sam i kako se eu zastava(pro)vodi indoktrinacija ulaska Hrvatske u Uniju, neviđena i u ranijoj tzv. socijalističkoj Jugoslaviji. Moje teze je obranio i Branimir Lukšić tvrdnjom kako treba razlikovati "EU-skepticizam od euroskepticizma, jer je Europska unija federalna diktatura koja pogoduje političkim elitama, a ulaskom u nju Hrvatska će postati periferija." Kolega Nenad Zakošek nije vidio u tome nikakav problem, već jedinu alternativu EU! Replicirao sam mu da neindoktrinirani sumnjaju, propituju i nikada ne kažu da nemaju izbora!

Takvi EU poltroni zapravo pljucaju po sebi, jer onaj tko kritički prosuđuje traži alternative. Oni koji ne sumnjaju neizravno govore o svojoj intelektualnoj inferiornosti. Samo dogmatici ne propituju i kažu da nemamo alternativu. Oni pljucaju po nama euroskepticima, a ljute se kad ih zovem(o) EU poltronima! Mi, euroskeptici nismo eurofobi nego eurealisti, koji propitujemo političku nadtvorevinu koju su smislili globalisti, korporatisti i "bankaroidi." (Davor Pavuna)

Od 2014. raste histerija protiv EU skeptika

Njemački tjednik Der Spiegel je točno prije deset godina naveo imena političara "koji svojim radom i izjavama podrivaju temelje Europske unije". Među najpoznatijim imenima jesu mađarski premijer Viktor Orban i Britanac Nigel Farage. Vlada mađarskog premijera Viktora Orbana, prema navodima iz tih novina, "donijela je niz kontroverznih odluka čime se oštro suprotstavila Bruxellesu".

Uspjeh euroskeptika na europskim izborima iz svibnja 2014. izazvao je bijesne komentare čelnika glavnih političkih skupina u Europskom parlamentu. Od 2014. do danas kod nas i u tzv. slobodnoj Europi nastaje panika od kada se Jaroslaw Kaczynskieuroskeptike naziva nacionalistima, ultradesničarima, ili ultraljevičarima, samo zato je govore o raspadu temeljnih načela EU i/ili propituju funkcioniranje postojeće Europske unije. Poljaci u listopadu 2015. dovode na vlast "konzervativne euroskeptike". Na parlamentarnim izborima stranka Pravo i pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog dobila je apsolutnu većinu.

Nekada i danas režimski mediji plaše građane prema kojima "pobjeda fašistoidnih desničara širom Europe prijeti Europskoj uniji". Evo kako su to komentirali režimskim medijima prihvatljivi europejci. Čelnik socijalista Austrijanac Hannes Swoboda izjavio je da će nas takav "nacionalizam stajati socijalnog mira, napretka i međunarodnog povjerenja". Drugi EU-parlamentarac dodaje: "Smeta mi što se Europljani osjećaju bespomoćno pred euroskeptičnim ideologijama, kako lijevim tako i desnim" (član "zelenih" Daniel Cohn-Bendit). Pobjednica svibanjskih europskih izbora 2016. u Francuskoj Marine Le Pen u razgovoru za njemački tjednik Der Spiegel je izjavila da "vjeruje u Europu nacionalnih država, u Europu zasnovanu na suradnji, ali ne želim Europsku sovjetsku uniju." Ona nekada, kao i skora talijanska premijerka, etiketirane su kao opasne profašističke osobe. Moje pitanje je: Tko su ljudi s opasnim namjerama? Jesu li to oni koji upozoravaju ili oni koji šire nesnošljivost i stigmatiziranje onih koji imaju drugačije argumente?

Sumnja je osnova kritičkog mišljenja

Sumnja je početak spoznaje. Intelektualci s hrabrošću i suprotnim idejama od unisonih prorežimskih stavova nekada i danas ostaju obilježeni. Sumnja, a nikada idolopoklonstvo otvaraju vrata hrabrosti. Nije svoj onaj tko druge pita kome Guske u maglipripada. To su "guske u magli" (Stepan Radić). Onaj tko kritički razmišlja odbija isključivost, preferira argumentiranu raspravu i odbacuje unisono tumačenje. Režimlije one koji sumnjaju nazivaju saboterima.

Moj kolega s Filozofskog fakulteta u Osijeku Branko Kuna, za života, je kazao na javnom predavanju: "Prije se govorilo o socijalističkim vrijednostima, a danas se dopunjuje atribut europski. Takva uporaba samo otjelovljuje misterij u čiju moć ne valja sumnjati, a u suprotnom, onaj tko njih niječe ili nije s njima u suglasju mogao bi u hrvatskom društvu, u kojem 'pravne institucije rade svoj posao', biti okvalificiran kao euroskeptik, militant, nacionalist, protivnik međunarodnog poretka ili onaj koji ugrožava nacionalne interese".

Zaključno: EU-foriju potiču poslušnici, plaćenici ili ljudi bez (EU) vizije i nacionalnog identiteta. Euroskeptici nisu eurofobi nego eurealisti! Čovjek je biće koje sumnja i traži alternative. Samo dogmatici kažu da nemamo alternativu.

Euro oduševljenju dolazi kraj.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr