Vladajući u sebi nemaju gen da se brinu o svom narodu

Pin It

Kad to nemaš nasljedno, idealistički i vrijednosno ugrađeno u sebi, izvršna su politička, ideološka i slična lutanja samo dodatak na krizna vremena u kojima nacionalne vrijednosti i nacionalno bogatstvo (prirodno, ljudsko, civilizacijsko, povijesno, generacijsko i slično) u odnosu na potrebu izvršnog interesnog i trgovinskog vladanja postaju nebitnosti koje samo opterećuju udruženu kriznu hrvatsku 

Krizna su vremena i život je oko nas postao puno složeniji, nemirniji i nesigurniji, a slike svakodnevice prepune informacijskih i stvarnih negativnosti odnose mirnoću nekih prošlih vremena, na kojoj se mogao graditi društveni i politički idealizam, podizati ukupni razvoj i postavljati patriotizam kao vrijednosni sustav. Migracijske, pandemijske, ratne, klimatske, političke, financijske, ekonomske, globalne, socijalne, egzistencijalne i ine udružene krize u modernim vremenima, sada lako vidljive s novim informacijskim težnjama, tehnologijama i mogućnostima, pokazuju i potvrđuju sve velike zablude društvenih, financijskih, ideoloških i naročito teritorijalnih kontrola i nastojanja poništavanja nacionalnih vrijednosnih identiteta u okvirima utvrđenih, prihvaćenih i uređenih državnih granica.

Negiranje teritorijalnog ili prostornog identiteta kao temeljnog identiteta svim društvenim i sličnim identitetima u nadgradnji i posebno iracionalne najave o promjenjivosti granica u ovakvim su krizama dodatna pogubnost koja i danas potvrđuje usmjeravanja i ponavljanja povijesti iz prošlih vremena iracionalnim odlukama i težnjama. Imajući na umu i u vidu sva krizna prirodna i neprirodna udruživanja, veliki se izazovi postavljaju pred izabrane političke izvršitelje i njihove mogućnosti kontrole i usmjeravanja ukupne populacije, s kojima se mogu nositi samo oni svjesni svih lokalnih, globalnih i ukupnih odnosa, ali i svjesni svojih intelektualnih, obrazovnih, voljnih i identitetskih vrijednosti i sposobnosti. Djelovanja mogu biti redom od nacionalnih, regionalnih pa do općih u interesu populacije koju predstavljaš i vodiš i za koju kao izabran politički i izvršno odlučuješ.

Obrazac je jednostavan kad vjeruješ u tu populaciju i kad u sebi nosiš njezine povijesne, tradicijske i civilizacijske vrijednosti generacijama i godinama postavljane, građene i podizane. I kad razumiješ kako je upravo ta populacija najvažniji dio i čimbenik svakog društva i prostora, a njezina budućnost, nastavak i opstanak primarnost političkog izvršnog djelovanja.

Ogledni primjer

Kad to nemaš nasljedno, idealistički i vrijednosno ugrađeno u sebi, izvršna su politička, ideološka i slična lutanja samo dodatak na krizna vremena u kojima nacionalne vrijednosti i nacionalno bogatstvo (prirodno, ljudsko, civilizacijsko, povijesno, generacijsko i slično) u odnosu na potrebu izvršnog interesnog i trgovinskog vladanja postaju nebitnosti koje samo opterećuju udruženu kriznu hrvatsku i ostalu svakodnevicu.

Hrvatska bi po puno osnova mogla biti ogledni primjerak nesklada izvršnog vladanja s nacionalnim razvojnim potrebama i dopunskog kriznog združivanja obrasca izvršnog vladanja i migracijskih, pandemijskih, ratnih, klimatskih, političkih, financijskih, ekonomskih, globalnih, socijalnih, egzistencijalnih i inih kriza. Puno je pokazatelja, trendova i testiranih javnih mišljenja kojima se to potvrđuje, iako su doživljaji izvršnih vladara i njihovih sljedbenika u paralelnoj svemirskoj stvarnosti unisono suprotni i nimalo ne odstupaju u javnim izričajima od stavova i mišljenja sa stranačko/partijskog vrha. Zadivljenost je prema njemu (vrhu) viša od klasične apologije, a provodi se u svim prilikama i pokazuje u svim javnim raspravama, neovisno o egzaktnoj statističkoj neumoljivosti.

Takav izvršni i zakonodavni obrazac vladanja nad Hrvatskom u svim se navedenim kriznim oblicima jasno potvrđuje kao dodatno usloženi ili gotovo prevladavajući faktor hrvatske neuređenosti, prostorne i društvene nesigurnosti, europske moderne prizemljenosti, egzistencijalne opstojnosti i neizvjesne demografske i ukupne razvojne budućnosti.

Izvršna snaga upravljanja lišena osnovnih identitetskih nacionalnih vrijednosti i spoznaje o strateškim nacionalnim potrebama, a zasnovana primarno na interesnoj i trgovinskoj ideologiji u ovakvim kriznim vremenima niti razumije niti može prihvatiti realnost svakodnevice pa onda ne može ni prihvatiti egzaktnost parametara i trendova.

Statistička neumitnost

Posebno to vrijedi za demografsku problematiku na koju se pozivalo u svim početnim izvršnim koracima, u svim programskim predizbornim i izbornim nastupima i u svim najavama budućeg izvršnog djelovanja. Koliko je samo puta izgovoreno “demografija je pitanje svih pitanja”, “to su prioriteti ove (točnije moje) vlade” ili “demografska je problematika od strateškog nacionalnog interesa” i slično. Prolaskom vremena utihnule su i najave, a s intenziviranjem nabrojenih kriza utihnula je i stranačko/partijska apologija iako u izvršnom ustroju i dalje formalno egzistiraju bez stava, strateških prijedloga, odluka i provedbi i bez imalo želje zaustavljanja demografske kataklizme koja se nadvila nad hrvatskom domicilnom populacijom.

Vrijeme, međutim, nije stalo niti su ublaženi negativni demografski parametri i trendovi, već je ostala samo pozicijska zadivljenost i silna potreba tumačenja velikih postignuća i izvršne nezamjenjivosti. Najvažnija problematika suvremene europske Hrvatske i cijele Europe u sadašnjosti i budućnosti i dalje ostaje politička izvršna i retorička usputnost spominjana samo po potrebi dokazivanja izvršne uspješnosti. Prošlo je od uspostave ovakve izvršne paradigme već gotovo šest godina; točnije trajanje je počelo 19. listopada 2016. godine. Šest je tih godina proletjelo u kriznim okolnostima, a negativni su se demografski procesi samo nastavljali i ubrzavali uz formalne retoričke izvršne političke osvrte na njih i tumačenja o velikim nastojanjima njihovih zaustavljanja. Upornost prikrivanja demografske stvarnosti s izvršnog vrha i iz sljedbeničkih redova bila je konstanta, dok su službeni podaci potvrđivali svu razinu neumoljivosti. Tijekom gotovo šest godina vladanja prosječno je godišnje oko 20.000 (točnije 19.114) ljudi više umiralo u Hrvatskoj nego što se rađalo, dok je ukupni prirodni pad hrvatske domicilne populacije bio nevjerojatnih gotovo 115.000 osoba. Silinu prirodnih negativnosti dodatno potvrđuje njihov uzlazni trend uvjetovan pandemijskom krizom, velikom starošću hrvatske populacije, neuređenošću cijelog društva i sustava i nevjerojatnom političkom mirnoćom s kojom se prihvaća ovakav nestanak.

Nepopravljivi gubici

Primjerice, ukupna se godišnja smrtnost u 2021. pandemijskoj godini u odnosu na predpandemijsko razdoblje 2017. – 2019. godine povećala za oko 10.000 osoba, a vjerojatno će se takav odnos zadržati i u 2022. godini s obzirom na još pet jesenskih i zimskih mjeseci do kraja godine. Mogu li se uopće zamisliti veći gubici najvrednijeg potencijala u zemlji kojom upravljaš ili kako ih je stalno moguće prikrivati nevjerojatnim postignućima ili jednostavno u javnim izričajima potvrđivati, eto, događa se to i drugima u novim europskim i kriznim okolnostima. Jednostavne linearne ekstrapolacije u doglednoj budućnosti i bez intenziviranja (iako je ono očekivano), s ovakvom silinom nestanka trebale bi zabrinuti svakog racionalnog i politički svjesnog. Izravna je posljedica i bitna promjena demografskog sastava te ugrožavanje osnovnih sustava na kojima počivaju hrvatsko društvo i država i ukupni razvoj. Prihvatite, gospodo izvršitelji, konačno stvarnost i iskažite političku volju postupanjem u interesu hrvatske budućnosti i generacija koje dolaze i kojima ostavljamo zemlju njihovih predaka. Prirodni su gubici stanovništva izravni, konačni i najveći mogući za hrvatsko društvo i ubrajaju se u najveće demografske negativnosti, dok iseljena populacija to ne mora biti u uređenoj državi koja stavlja u razvojnu funkciju ukupno svoje bogatstvo i najveći potencijal. Hrvatsko se iseljeništvo bez ikakve dileme može tim smatrati i biti temelj demografske i svake druge obnove ovakve Hrvatske, politički pritisnute interesnom i nasljednom ideologijom. Prisjetiti se zato valja mostarskih kongresnih najava i prihvatiti hrvatsko iseljeništvo kao našu posebnost i vrijednost.

“Najvredniji hrvatski potencijal oduvijek su bili i uvijek će biti ljudi i njihove vrijednosti, koje s povijesnim tradicijskim, društvenim i prostornim obilježjima čine civilizacijsko i ukupno bogatstvo Hrvatske…”

Povijesna odgovornost

“… Naša je zadaća i obaveza to bogatstvo sačuvati, razvijati i prenositi na naraštaje koji dolaze. Svjesni smo povijesne odgovornosti, kao i naši preci iz davnih i ne tako davnih vremena, kako očuvanje hrvatskog identiteta neće biti moguće bez ukupne slobode, demokratizacije društva, prostorne životnosti i demografskog razvoja. Posebno u današnjim vremenima izrazite demografske destrukcije i prirodnim putem i iseljavanjem. Naša je obaveza pokazatelje i trendove demografskih negativnosti ublažiti, zaustaviti i promijeniti po oba revitalizacijska modela – klasičnom poticajnom populacijskom politikom i selektivnom imigracijskom i demografsku problematiku postaviti u temelje gospodarskog i ukupnog razvoja. Samo ćemo tako nacionalnu sigurnost i hrvatsku budućnost učiniti izvjesnom.

Hrvatska je populacija u svom povijesnom hodu poput sjemena rasuta diljem svijeta. Gotovo kao povijesni su usud iseljenički valovi odnosili hrvatsku najveću vrijednost različitim smjerovima i prostorno je i vremenski udaljavali od zemlje njihove (naše) mladosti i njihovih (naših) predaka. Iseljenička se brojnost prolaskom vremena samo povećavala pa je danas hrvatsko iseljeništvo brojnije, mlađe i s puno potencijala postalo posebno hrvatsko bogatstvo. Potvrđuje se to u svim prilikama kad domovini i svijetu treba pokazati hrvatsko dostojanstvo i ponos; od veličine doznaka iznad svih stranih investicija pa do podizanja na nogometni Olimp i ratnih potvrda očuvanja slobode i nacionalnog prostora. Hrvatsko iseljeništvo svojim idealizmom prema svojoj zemlji vrijednost je koju moramo razumjeti, uključiti u ukupni život u Hrvatskoj i prihvatiti kao zalog hrvatskog opstanka i nastavka.” (S. Šterc, Hrvatska stvarnost i iseljenički idealizam, Sažetak plenarnog predavanja, Peti hrvatski iseljenički kongres, Izazovi i perspektive zajedništva, Mostar, 30. lipnja do 3. srpnja 2022.).

7dnevno