Analitičar rastočio Plenkovićevu samohvalu: ‘Malo bi se drugačija slika prikazala kada bi se pokazao stvarne brojeve’

Pin It

Nedvojbeno Hrvatska koristi benefite EU pa tako i EU fondova, pa su ti brojevi sami za sebe često korišteni kao pozitivan pokazatelj. Malo bi se drugačija slika prikazala kada bi se transparentno prikazali i brojevi koliko su i hrvatski građani uplatili u to. O popunjavanju rupa u drugim sustavima (npr. pravosudnom) da i ne govorimo

Bliži se kraj još jedne burne i neizvjesne godine u kojoj su svijet potresale tektonske promjene.

Nije kriza na više razina zaobišla niti Hrvatsku pa se tako sve prelijeva i na pragove građana Lijepe naše.

Malo tko nije osjetio i primijetio poskupljenja osnovnih namirnica, energenata, lijekova i gotovo svakog artikla na policama trgovina.

Godina isporuke

No, za Hrvatsku je ova godina bila i, kako to voli reći premijer Andrej Plenković, ‘godina isporuke’. Pod isporukom se misli na otvaranje Pelješkog mosta, transakcije milijuna eura za ‘oporavak i otpornost’ iz Europske unije, dobivanje konačne potvrde za ulazak u Schengen i kraj procesa za uvođenje euro valute. Okončana je i kupovina vojnih zrakoplova, preusmjereno je nekoliko ‘paket’ pomoći građanima zbog krize i epidemije… Sve je to kolač kojim se hvali premijer Plenković i preuzima zasluge na svoju Vladu, odnosno vladavinu HDZ-a koja ipak od osamostaljenja traje daleko najduže od svih političkih stranaka.

A koliko je to sve skupa dobro, je li to zaista zasluga HDZ-a i Andreja Plenkovića i jesmo li previše ovisni o Europskoj uniji upitali smo političkog analitičara i komentatora Karla Juraka.

“Nedvojbeno Hrvatska koristi benefite EU pa tako i EU fondova, pa su ti brojevi sami za sebe često korišteni kao pozitivan pokazatelj. Malo bi se drugačija slika prikazala kada bi se transparentno prikazali i brojevi koliko su i hrvatski građani uplatili u to. O popunjavanju rupa u drugim sustavima (npr. pravosudnom) da i ne govorimo”, rekao je Jurak.

I zaista, premijer često zaboravi napomenuti da hrvatski građani kroz razne poreze i namete dio svoje plaće odvajaju i u vreću koja se na koncu daje u europsku zajednicu te se taj novac zatim raspoređuje na svih 27 članica.

Tko koga hrani?

Također, u Hrvatskoj je veliki dio ljudi zaposlen na poslovima privlačenja novaca iz europskih fondova, a ti ljudi naravno primaju svoju plaću. Njihova plaća dolazi iz državnog proračuna, tako da zapravo za privlačenje novaca iz EU fondova, najprije isplaćuju plaće zaposlenicima iz hrvatskog državnog proračuna.

Nije to ništa neobično, tako funkcioniraju sve države članice da bi se brojni benefiti zajedničkog euro proračuna koristili za razvitak svake pojedine zemlje. No, treba li onda jasnije osvijestiti građane kako se i na koji način dolazi do nekog rezultata i odakle na koncu novac za projekte?

Kad smo kod benefita same Europske unije, jedan od glavnih za zemlje u kojima je duboko ukorijenjena korupcija, pritisci Europske komisije kao i Europski tužitelj snažno potiču promjene i pritišću kada službe unutar pojedinih zemalja to ne rade.

Ipak, posljednjih godina pokazale su se brojne mane unutar EU, a najnovija afera potpredsjednice Europskog parlamenta koja je uhićena pokazuje da smrad korupcije nagriza i samu Uniju.

Na konto svega toga, jesmo li previše ovisni o europskoj zajednici i fondovima koju stvaraju svojevrsnu ovisnost i velike obaveze?

Analitičar Jurak smatra da jesmo ovisni o fondovima Europske unije te da je teško biti suverenistička zemlja u tako velikoj zajednici.

Postoji iznimka

“U tom smislu sasvim je jasno da je hrvatsko gospodarstvo ovisno o gospodarstvima većih zemalja i da se tim stjecajem krize tamo odmah preliju ovdje. Teško je zbog jedne stvari i odjednom izaći iz tog vrzinog kola. Teški smo ovisnici.

Može se to na pojedinačnim stvarima i u onima o kojima strukturno ne ovisimo, kao što to čini (i činio je) npr. Milanović.

Za izlaženje iz strukturne ovisnosti potrebne su godine i uopće drugačija politička i ekonomska paradigma”, zaključio je Jurak.

Autor:Dnevno.hr/E.P.