Dijete ‘afrikanista’ iz Otvorenog zbog nasilja u obitelji boravilo u domu: Tko će na HRT-u snositi odgovornost za njegov poziv?

Pin It

ričković smrtić

U Otvorenom HRT-a 16. siječnja gostovao je Saša Ričković, kojeg su predstavili kao “afrikanista”, a on je praktički relativizirao moguće kazneno djelo u aferi Zambija – trgovinu ljudima, odnosno djecom. Riječ je i o osobi čije je dijete završilo u Domu za odgoj djece i mladeži u karlovačkoj četvrti Banija.

Javna televizija financirana novcem poreznih obveznika, od kojih godišnje preko RTV pristojbe zaradi oko 1,2 milijarde kuna, ugostila je čovjeka o kojem ništa nije provjerila. Postavlja se pitanje tko je na HRT-u odlučio pozvati ga u Otvoreno, kada su na internetu javno dostupne informacije o njemu i tko će zbog toga snositi odgovornost? Hoće li biti stegovnog postupka i otkaza zbog ovog gostovanja? Hoće li itko dati ostavku?

Nakon emisije zažarile se društvene mreže

Ubrzo su se zažarile društvene mreže na kojima su korisnici upozoravali na Ričkovićevo relativiziranje kaznenog djela trgovine djecom te izraze “Crni vitez” i mafija, velike svote novca, krivotvoreni dokumenti, posebne rute za izvlačenje djece – pitajući se što čeka policija ali i DORH na ovo javno priznanje kaznenog djela.

“To se u hrvatskom javnom prostoru (još uvijek) zove “spašavanje djece”, ali jasno je da se radi o trgovini djecom”, upozorio je politički analitičar Mate Mijić.

Korisnici društvenih mreža ubrzo su objavili i da se “radi o čovjeku čija je rođena kćer odrastala u domu, iz kojega je bila nestala i nije je bilo pola godine. Dijete je šutilo o okolnostima svojega bijega.”

Na isto su nas oko “afrikanista” upozorili čitatelji, a informacije koje donosimo mogli su pronaći i s HRT-a prije nego su ga odlučili pozvati.

Nitko ne zna gdje je Josipa bila šest mjeseci

Osoba koju spominju je Josipa Ričković, a nestala je 2010. godine i nitko ne zna gdje je bila pola godine. Kako je tada doznao Večernji list, Josipa je odbila bilo kome otkriti gdje je bila otkako je 19. lipnja napustila Dom za odgoj djece i mladeži u karlovačkoj četvrti Banija, u kojem je boravila u dvije godine prije toga.

“To je dijete jako ispaćeno”, rekao je tada za Večernji list njezin otac Saša, predstavljen kao “humanitarac i misionar koji se godinama brine o gladnoj djeci Afrike”.

Zbog čega je Josipa u domu, u kojem je kao prosječna učenica u lipnju završila osnovnu školu, rekao je da ne bi htio govoriti jer je “priča zamršena”.

“Obitelji je to trauma”, dodao je Ričković, kojeg se spominje i kao dopredsjednika udruge Crno bijeli svijet.

Godine 2015. na miss7mama.24sata.hr objavljena je priča o Josipi, kao majci koja je rodila sa 16 godina i izborila se za svoje dijete, koje je u vrijeme objave priče imalo četiri godine, bez pomoći obitelji.

Bježala od kuće zbog nasilja, roditelji htjeli da dijete ostavi u domu

Kada je s 15 godina ostala trudna, išla je u 2. razred srednje medicinske škole i živjela u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu.

“Tamo sam završila jer sam bježala od kuće zbog nasilja u obitelji. Kad sam ostala trudna, morala sam prijeći u Caritasovu kuću ljubavi u Zagrebu, u kojoj borave nezbrinute trudnice i majke te bebe i djeca do tri godine. Tamo su se lijepo brinuli o meni i tijekom trudnoće sam mislila da će sve biti dobro. U to vrijeme me još posjećivao i Tihanin tata, no kad je došlo vrijeme da preuzme neke odgovornosti, vidjela sam da ne mogu računati njega. Problemi su počeli nakon što sam rodila. Moji roditelji, koji su do danas Tihanu vidjeli samo jednom, dok je bila beba, nisu mi htjeli dati prebivalište, što mi je bilo potrebno da bih imala prava na porodiljnu naknadu i dječji doplatak. Rekli su mi da se mogu vratiti kući ako Tihanu ostavim u domu. Pomisao da bih mogla ostati bez nje mi je bila grozna“, priča Josipa.

Josipina borba

Pokrenula je sudski postupak kako bi dobila poslovnu sposobnost prije punoljetnosti, jer je to bilo potrebno da bi svoju kćer “izvukla” iz Doma. Uz podršku Caritasa i Udruge roditelja Korak po korak, završila je tečaj za njegovatelje i na kraju, sa 16 godina na sudu dobila poslovnu sposobnost, iako su se njezini roditelji tome protivili, uvjereni da dijete ne može odgajati dijete. Uskoro je počela raditi kao čistačica, a kad je došao dan da napusti Caritasovu kuću ljubavi, jer je prošlo godinu dana otkad je rodila, morala je imati određene uvjete da bi i svoje dijete mogla povesti sa sobom.

“Morala sam djetetu omogućiti uvjete za život, a to je značilo da imam prijavljeno prebivalište, adekvatan stan, redovna primanja i mjesto u jaslicama. Centar za socijalnu skrb i moja divna socijalna radnica su mi tada bili velika podrška. Našla sam stan i zaposlila se kao njegovateljica u staračkom domu. Trebalo mi je dva mjeseca da to sve riješim i za to vrijeme je Tihana bila u Domu, a ja sam je svaki dan posjećivala nakon posla. Najteži mi je bio strah da ću ostati bez nje. Nisam bila sigurna hoću li ispuniti sve uvjete i hoću li je moći prehraniti. Zbog toga sam puno plakala. Bilo je teško, htjela sam je uzeti i više nikad ne vratiti, no izdržala sam do dana kad sam dobila zeleno svjetlo za njezin izlazak iz Kuće“, pričala je 2015. godine.

Što je Ričković govorio u HRT-ovoj emisiji?

Podsjetimo, Saša Ričković je odbacio optužbe za trgovinu ljudima ustvrdivši da kako bi “trgovali, morate imati motive trgovca – profit, odnosno novac”. Dodao je da je i sam 2013. pomogao jednom čovjeku pri posvojenju djeteta iz DR Konga i da je “zbog toga skoro dobio otkaz u Katoličkoj crkvi”.

Ričković je rekao da je radio u Uredu misionara Katoličke crkve. Opisujući “spašavanje djeteta iz Afrike” Ričković je kazao da ga je jedan čovjek 2013. godine tražio pomoć te da je s njim otišao u Kongo kako bi pomogao tom čovjeku doći do djeteta. Spomenuo je i osobu kojoj je dao nadimak “crni vitez” i za kojeg je pretpostavio da radi za mafiju, a koji je doveo dijete u Kinshasu, a uvjet je bio da ima kongoansku putovnicu. “Taj čovjek je otišao u Kinshasu ne znam gdje, u dva dana je donio kongoansku putovnicu i mi smo se s tim dokumentom pojavili na aerodromu i izvukli dijete iz Kinshase u Nairobi, nakon čega su s hrvatskom putovnicom otišli za Hrvatsku. Prije toga, priznao je Ričković – hrvatska putovnica je bila “bjanco” putovnica te nije vrijedila.

Dodao je kako smatra da su po istoj liniji četiri para završili u zatvoru u Zambiji, s tom razlikom da su se sami organizirali te je dodao da je mafijaš, “crni vitez” na tome zaradio crnu lovu. Sve je opravdao time da ljudi nisu otišli u Kongo kupiti djecu kako bi ih preprodavali dalje.

Nitko nije reagirao na Ričkovića

Uz njega su u HRT-ovoj emisiji gostovali Diana Topčić-Rosenberg, osnivačica Adopte, udruge za potporu posvajanju, Lovorka Marinović, stručnjakinja za migracije i trgovinu ljudima te Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu.

Nitko od njih nije reagirao na Ričkovićevo pravdanje trgovine ljudima, a generalni dojam je da javna televizija financirana novcem poreznih obveznika sustavno relativizira težinu kaznenog djela za koje su optuženi hrvatski državljani u Zambiji.

Tog su dojma nakon sinoćnje emisije Otvoreno i korisnici Facebooka koji su na Facebook stranici emisije Otvoreno prozvali javnu televiziju zbog izbora gostiju i načina na koji HTV tretira aferu Zambija.

Na Facebooku se javila i Diana Topčić-Rosenberg, također sudionica sinoćnje emisije,  koja se nakon emitiranja osvrnula na skandalozne izjave Ričkovića i na činjenicu da na njih nitko nije reagirao, pa čak ni ona sama.

Tko će snositi odgovornost?

Kao urednici emisije u kojoj je Ričković gostovao navedeni su Damir Smrtić i Denis Latin.

Zbog svega navedenog, postavlja se pitanje tko će na HRT-u snositi odgovornost? Hoće li itko dati ostavku? Pitanje o tome poslali smo HRT-u, hoće li biti pokrenut stegovni postupak protiv urednika emisije i hoće li biti otkaza. Ako dobijemo odgovor, objavit ćemo ga posebno.

Izvor: narod.hr