Tek kada Četverored puste na HTV-u, može se reći da se Hrvatska vraća sebi
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 22 Svibanj 2024 19:02
Netom što je sklopljena koalicija HDZ-a i DP-a, počele su rasprave je li se DP jeftino prodao, izdao ili je pak još jednom u praksi potvrdio domislicu o politici kao umijeću mogućega. Neću a priori pristati ni uz jednu ni uz drugu tezu, nego ću pokušati razložnom analizom doći do zaključka o toj postizbornoj uspostavi vladajuće većine.
U toj analizi oslonit ću se isključivo na provjerljive činjenice kao što su, primjerice, predizborna obećanja DP-a i mogućnost da se ta obećanja realiziraju preko ministarstava koje je DP dobio te usporedba dobivenog s onim što je u sličnoj situaciji dobio Most 2016., odnosno HNS nakon što je Plenković rekao tajnici da napiše otpusnice Mostovim ministrima zato što su nelojalno digli ruku protiv svoga kolege Zdravka Marića.
Prije izbora u medijima je objavljeno deset najvažnijih točaka programa DP-a. To su: deratifikacija Istanbulske konvencije; zaštita tradicionalnog obiteljskog života; zaustavljanje ilegalnih migracija; zaustavljanje prekomjernog izdavanja radnih dozvola stranim radnicima; Uvođenje četveromjesečnog vojnog roka obaveznog za muškarce, a dragovoljnog za žene; prekidanje dotacija iz proračuna protuhrvatskim udrugama; pronalazak nestalih i inzistiranje na ratnoj odšteti Hrvatskoj i svim stradalnicima srpskih logora; Hrvatski sabor ponovno će biti pokrovitelj komemoracije Bleiburške tragedije; zaštita života, djece i obitelji te zabrana udomljavanja i usvajanja djece za istospolne parove; promjena izbornog zakona: uvođenje elektroničkog i dopisnog glasovanja te reguliranje zastupljenosti nacionalnih manjina u skladu s europskom praksom.
Od deratifikacije Istanbulske odustalo se, čini se, i prije nego su pregovori počeli, zaštita tradicionalnog obiteljskog života bila je izgleda zgodna predizborna fraza jer se nije ni pokušalo dobiti Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Zaštita granica i izdavanje radnih dozvola u najvećoj je mjeri u ingerenciji MUP-a, a uvođenje obaveznog vojnog roka u ingerenciji MORH-a, s tim da je uvođenje obaveznog vojnog roka HDZ i sam najavio pa bi se taj cilj moga realizirati i bez DP-a. Pronalazak nestalih bio je navodno prioritet i dosadašnjih vlada, a saborinzistiranje na ratnoj odšteti Plenković će vjerojatno glatko odbiti. Za prekid dotacija iz proračuna protuhrvatskim udrugama trebalo bi imati kontrolu u za to nadležnim ministarstvima, ali isto tako i jasno definiran kriterij koje su to udruge; DP prvo nema, a drugo bi u konačnici vodilo do žestokog ideološkog boja u koji se DP, sudeći po dosadašnjim pregovorima, neće ni upustiti.
Promjene izbornoga zakona teško će biti postići jer se dosadašnji sustav vjerojatno i održao zato što je odgovarao velikim strankama. Tu bi se DP našao sam protiv svih, podržao bi ga eventualno Most, no, iskreno, njihova ideja da se manjincima da pravo veta na zakone za koje oni procijene da ugrožavaju ljudska prava kao kompenzaciju za gubitak prava odlučivanja o vladajućoj većini ne zvuči mi kao dobra ideja. Kreativnim tumačenjem štošta se može podturiti pod ljudska prava! Što se tiče pokroviteljstva Hrvatskog sabora, ona ionako već postoji. Da rezimiramo: bez ministarstava kulture, prosvjete, obitelji, policije i pravosuđa DP će malo koje od svojih predizbornih obećanja moći provesti u djelo, a na resorima koje je dobio teško će se proslaviti, sve i da njegovi ministri budu dobro radili.
Most je 2016. s petnaest zastupnika od HDZ-a uspio ishoditi četiri ministarstva (Ministarstvo uprave, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa te Ministarstvo zaštite okoliša i energetike) te mjesto predsjednika Sabora, pri čemu valja istaknuti da su sva četiri ministarstva kudikamo utjecajnija na procese u zemlji, koje DP navodno želi mijenjati, od ministarstava koja je uspio dobiti DP u recentnim pregovorima. Kad je Plenković Mostovim ministrima pokazao izlazna vrata i sklopio sporazum s HNS-om, prepustio je HNS za tek nekoliko glasova podrške u Saboru dva važna ministarstva i mogućnost Blaženki Divjak da provede reformu obrazovanja. Koja, samo zahvaljujući poslovičnoj inertnosti hrvatskih sustava, nije izazvala onoliku štetu kolika je bila programirana. U propuštanju HNS-ovih gospodarsko-muljatorskih iskusnjara u državna poduzeća da i ne govorimo. U usporedbi s tim ''ulov'' je DP-a, čak i ako se gleda s gledišta čistog dezideologiziranog interesa, vrlo mršav.
Uza sve izrečene primjedbe ne pripadam onima koji su unaprijed negativno nastrojeni prema novouspostavljenoj vladajućoj većini. Dajmo joj šansu! U obranu takvog aranžmana treba jasno istaknuti i neke njegove dobre strane. Prvo i najvažnije: zaustavljene su Milanović-Grbinove fantazmagorije o nekakvoj frankenštajnovskoj većini koja bi milanovićprovela neke revolucionarne promjene i nakon toga raspisala nove izbore. Drugo: kako god bilo – napravljen je kakav-takav pomak prema kroatizaciji hrvatske državne politike, štoviše njega još prije izbora u nekoj mjeri napravio sam HDZ (zakon o hrvatskom jeziku, Rafali, izbor Turudića, najava obaveznog vojnog roka…) vjerojatno u funkciji vraćanja glasova glasača osjetljivijih na nacionalna pitanja. Treće: ulaskom u strukture vlasti DP će biti u mogućnosti koliko-toliko nadzirati procese i utjecati na njih. Nadajmo se da će to i činiti. Premda polakomljenost za energetikom – imaju li se u vidu prigovori koje su DP-u tijekom proteklog razdoblja upućivali Most, Raspudići i Karolina Vidović Krišto – budi stanovite sumnje, a i ekspresna najava o podizanju dužnosničkih plaća također ne šalje dobru poruku u tom kontekstu.
Bilo kako bilo, tek kada Četverored u odgovarajućem terminu puste na HTV-u, može se reći da se Hrvatska vraća sebi.
Damir Pešorda
