Engleski poučak o migrantima: Izreći istinu u vremenu 'postistine' očito predstavlja šovinizam
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 20 Kolovoz 2024 19:06
Protuimigrantski neredi u Engleskoj zasigurno ne spadaju u ponašanja koja bi trebalo odobravati. No za razumne ljude oni su vrlo jasan simptom truleži dosadašnjih imigrantskih politika. Svaka akcija izaziva reakciju, pa tako i dosadašnje autodestruktivne imigrantske politike "dobrodošlice", s otrovnim plodovima koje svakodnevno gledamo diljem Europe, rezultiraju buđenjem samoobrambenih refleksa kod europskih naroda.
Samuel Huntington s pravom je multikulturalizam nazvao protuzapadnom ideologijom. Mnogi dijelovi Europe već danas u identitetskom smislu više nemaju europski karakter. Dovoljno je pogledati što se događa u Švedskoj, Njemačkoj ili pak Francuskoj gdje u no-go zonama živi više od pet milijuna migranata. Statistika i matematika su egzaktne discipline. One vrlo jasno govore da će u najvećim europskim državama domicilno stanovništvo postati manjinsko u idućih 30 do 40 godina, ako se nastave sadašnji trendovi
Bruxelleske strukture niti najmanje ne zanima zašto Europljani ne žele imati djecu. Oni su vrlo jasno odlučili i najavili da će manjak stanovništva zamijeniti onime iz afroazijskih prostora. Afrika će do kraja stoljeća, prema procjenama UN-a, narasti s jedne na četiri milijarde, a više od 50 posto tamošnjeg mladog stanovništva razmišlja o migracijama. Demograf dr. sc. Tado Jurić nedavno je iznio procjenu da se u Europu namjerava doseliti 400 milijuna ljudi.
Posve je jasno da ovi procesi mogu rezultirati jedino uništenjem europske civilizacije. Nakon nereda u Engleskoj javljaju se "stručnjaci" za terorizam koji ističu da su protuimigrantske skupine iskoristile ubojstvo triju djevojčica u sjeverozapadnom engleskom gradu Southportu kako bi internetom širile dezinformacije i mržnju, potaknuvši time nerede u nizu gradova. No isti su ti stručnjaci šutjeli kad su se ranije događala masovna silovanja djece u Engleskoj.
Problem otkrivanja nacionalnosti počinitelja
Douglas Murray u knjizi "Čudna smrt Europe" vrlo detaljno opisuje ove slučajeve. U Rotherhamu su žrtve silovanja, njih više od 1000, bile bijele nemuslimanske djevojčice iz lokalne zajednice, a najmlađa je žrtva imala samo 11 godina. Sve su bilo okrutno silovane, a neke su polili benzinom i prijetili im da će ih zapaliti. Druge su pod prijetnjom oružja prisiljavali da gledaju silovanje drugih djevojčica kao upozorenje što će im se dogoditi spomenu li ikome zlostavljanje.
Istraga je pokazala da su gotovo svi počinitelji bili muškarci pakistanskoga podrijetla udruženi u bande, ali su dužnosnici lokalnih vijeća bili "nervozni zbog otkrivanja etničkog podrijetla zločinaca jer ih se zbog toga moglo smatrati rasistima, a nekima su šefovi izravno zabranili da to učine". Lokalna policija također nije djelovala zbog straha da ih se ne optuži za "rasizam" i bojazni kako bi to moglo utjecati na odnose u zajednici.
Kad je jedan musliman sa sjevera Engleske progovorio protiv grupnog silovanja bijelih djevojčica od članova vlastite zajednice, rekao je kako je zbog toga od muslimana iz cijele Velike Britanije primao prijetnje smrću. Djevojčice su odabrane, prema riječima sudaca koji su naposljetku predsjedali procesima, jer nisu pripadale zajednici, bile si nemuslimanske i smatrane su "lakim novcem". Mnogi od tih muškaraca su ideje o ženama, a osobito ženama bez pratnje ili "nezaštićenim" ženama, donijeli su sa sobom iz Pakistana i drugih muslimanskih kultura.
Lokalne vlasti zažmirile na probleme
"Svaki put kad bi se saznalo za novi skandal s mamljenjem maloljetnica, otkrilo bi se da su lokalne vlasti zažmirile na to što se događalo zbog straha od problema u zajednici ili mogućih optužbi za rasizam", piše Murray. Kad su slučajevi grupnog silovanja došli na sud, bilo je to protivno savjetima policije, savjetnika i socijalnih radnika, za koje se u velikom broju pokazalo da takva zlodjela useljeničkih bandi nisu prijavljivali zbog straha od "rasizma".
Njih su slijedili mediji, izvještavajući eufemizmima kao da pokušavaju spriječiti javnosti da izvuče ikakve zaključke. Činjenica da su žrtve bile odabrane baš zato što nisu bile muslimani na sudovima se rijetko spominjala, baš kao što su o njoj rijetko govorili mediji. Umjesto da svoj posao obave bez straha ili pogodovanja, policija, državno odvjetništvo i novinari ponašali su se kao da im je posao posredovanje između javnosti i činjenica.
I onda kad ljudima prekipi, jer ne žele gledati silovanje svoje djece ili svojih žena, javljaju se "stručnjaci" s optužbama za rasizam i fašizam. Izreći istinu u vremenu "postistine" predstavlja očito šovinizam. Ono što se događa u Engleskoj i za Hrvatsku predstavlja važan poučak. Nastavimo li stazama drugih EU zemalja i nas čekaju isti scenariji.
