‘Zašto je Brega manje četnik od Bore Čorbe? Zato što nije vojvoda?’
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Rujan 2024 13:12
Najviše je polemika ovog tjedna izazvao koncert Bijelog dugmeta u Splitu. Jer nekima smeta što nekima smeta prizivanje pokojne Jugoslavije. Najtočniji komentar situacije dala je Mirjana Hrga: “Ne, to nije hrvatski primitivizam. To je dostojanstvo.” I dodala: “Oni koji žive u stanovima i imaju kuće koje su im čudnim spletom okolnosti pripale i uživaju u njima i danas – neće vas shvatiti.”
Točno. Dostojanstvo je demonstrirao i Željko Bebek, bivši pjevač Dugmeta, koji je osamdesetih izašao iz benda: “Nisam želio biti u funkciji nekog sustava kojem nikada nisam pripadao”, rekao je ovih dana u intervjuu. Kad je izbio rat, on je otišao u Zagreb, Bregović se sklonio u Beograd, i to je sve što treba znati o njima. I koliko god sad moralni čistunci bili zgroženi reakcijama na Bijelo dugme, moraju biti svjesni da su ih sami potaknuli hajkom na Thompsona.
S druge strane, Alen Islamović, koji je naslijedio Bebeka na mjestu pjevača, sve je cinično komentirao s “ja sam samo izvršavao naređenja”, odnosno “ja sam samo Bregovićev zaposlenik”.
Hajde još što su pjevali “Pljuni i zapjevaj Jugoslavijo”, ali dvije su stvari skandalozne. Prva je velika zastava SFRJ s petokrakom na videozidu. Nacionalizam je što neki zvižde na to? Ili je nacionalizam, onaj jugoslavenski, ta zastava? Da vidite kako bi ti isti koji kažu da je to nacionalizam reagirali za zastavu Izraela na bilo kojem koncertu, bilo bi mrtvih! Rekli bi: “To je zastava zločinačke države, maknite je!” Jugoslavija, kako znamo, nije bila zločinačka nego baš dobrohotna, sa svojom JNA vojskom. Druga je skandalozna stvar to što netko u 2024. još sluša Bijelo dugme. Treba li uopće govoriti koliko je licemjerno da se oni koji su se nekoliko tjedana prije zgražali nad Thompsonom i njegovim stihovima sad zgražaju nad time da u državi koja je u ratu s Jugoslavijom i njezinom armijom izgubila 15.000 života nekom smeta zastava Jugoslavije s petokrakom, ona ista pod kojom su rušeni Vukovar i Dubrovnik, koju su nosili Šljivančanin i Mladić? Treba li govoriti koliko je tragično što oni koji se sad sprdaju s ljudima kojima je ta Jugoslavija u ratu devedesetih ubila najdraže, i kojima takve stvari poput Yu-zastave smetaju, nemaju baš nimalo empatije za žrtve?
Ironija je da lider Bijelog dugmeta, Bregović, zbog četnikovanja i prijateljevanja sa srpskim ratnim zločincima i podrške istima nije baš dobrodošao ni u rodnom Sarajevu, i ondje je “slavljenička turneja” bila suočena s oštrim kritikama građana Sarajeva, ali je problem ako nekom smeta petokraka i zastava SFRJ u Zagrebu ili Splitu. Svaka čast Bregi kao glazbeniku, pa ako će svirati neka svira, ako će po Splitu promovirati Jugoslaviju, neka radi i to, ali onda se nema tko što buniti kad to nekom smeta i kad to javno kaže! Ni dobrom dijelu njegove publike nije leglo! Pa to je kao da u Južnoj Africi promovirate aparthejd, ili u Irskoj povratak pod englesku krunu! Samo, ondje bi vam doletjela cigla u glavu. A ovdje ste primitivac ako se usudite to kritizirati.
Bora Čorba bio je bolji od Brege
Teško je razumjeti da su neki još opsjednuti duhom bivše države i nikako da je zaborave. Ni u bivšim državama SSSR-a nitko ne želi prizivati tu propalu državu i ne vjerujem da bi vlasti kakve Armenije, kamoli Ukrajine, koja poput Hrvatske mora ratovati s “bivšima”, blagonaklono gledale na takvo što. Osobno, više od Brege cijenio sam upravo preminulog Boru Čorbu: on je bio četnik, nije se skrivao iza jugoslavenstva. Nemam problem s tim, dok god ne četnikuje po Hrvatskoj, niti očekujem od Srbina rođenog u Čačku da bude ustaša. Nikomu ne zamjeram što drži do svojih. Družio se sa srpskim ratnim zločincima, kao i cijela ta srpska scena, ali bar nije nakon toga dolazio u Hrvatsku pjevati “Ko nas bre zavadi”, nije mijenjao kaput kako se mijenjala ratna sreća. No gade mi se Jugoslaveni tipa Bregovića, Bajage ili Brene, koji će jedan dan prijateljevati s Karadžićem, a drugi dan pjevati u Hrvatskoj i praviti se blesavi. I kad smo kod toga, od cijele te ex Yu ekipe glazbenika, Čorba se jedini bunio protiv onog protiv čega nije bilo oportuno i sigurno buniti se. Uključujući Slobu i Broza. Svi ostali ex Yu pjevači bunili su se samo protiv onog protiv čega je bilo poželjno i bezopasno buniti se.
No neki dostojanstva nemaju pa nas uvjeravaju kako smo u Jugoslaviji zapravo jako lijepo i kvalitetno živjeli, a onda je došao zločesti nacionalizam i tu državu mira, sigurnosti, meda i mlijeka poslao u bespuća povijesne zbiljnosti. Partijski zadatak uljepšavanja prošlosti i pisanja apologetskih tekstova o jednoj totalitarnoj državi i njezinu diktatoru i antidemokratskom režimu odrađuje, kao i inače, Ante Tomić, zadužen za čitatelje skromnijih intelektualnih kapaciteta. Naslov kao da je preuzet izravno iz nekadašnje serije “Pod lipom 35”, epitoma patetično lošeg pokušaja humora: “Bregović je naivčine navukao na foru: Jugoslavija je kao da nas je u djetinjstvu stric dirao po kur**. Užas koji ne spominješ”.
U slučaju Tomića, vjerojatnije je da se radilo o ujaku nego o stricu, valjda zato ima problem s ujacima. No, uglavnom, on nadugo i naširoko davi o tome kako smo političke kukavice jer se ne usuđujemo priznati da smo nekad bili u Jugoslaviji, eto stidimo se svoje prošlosti jer nas je strah to reći. Ne usuđujemo se ni reći da smo raskinuli veze s Jugoslavijom, nego “bivšom državom”; kako piše na ploči na zgradi INA-e. Uglavnom, kod Ave Karabatić u javnosti postoji dilema je li zapravo pametna, pa nas samo trola, pravi se glupa da bi zaradila, ili je stvarno glupa kao cigla, dok kod Tomića nema takve dileme. Kod njegovih fanova još manje.
Antifašisti hrabri i moralno ispravni
“Bregović je Hrvatima bacio u lice državu koje se ne žele sjećati”, oduševljeno aplaudira Tomić Bregoviću na genijalnoj provokaciji. Naravno, Thompsonov ZDS nije genijalna provokacija nego ga treba u zatvor skupa s publikom. I “desničari” su jadnici kad se “pjene” zbog Bregovića, a antifašisti su hrabri i moralno ispravni kad se pjene zbog Thompsona. Potom slijedi hrpa besmislica i frazetina o tome da po Hrvatskoj nisu pucali Jugoslaveni. Ne, nego Kinezi i Japanci! Pucala je JNA, a ono J znači jugoslavenska! Ali zato mu je promašena usporedba s NDH jer je, prema njemu, Yugoslovakia – kako su je u zapadnom tisku često zvali, brkajući je s Czecholovakia, bila jedna jako ozbiljna i dobro organizirana država, za razliku od NDH. No svatko tko je ikad u onim danima pročitao neke vanjske tiskovine mogao je vidjeti kakav je ugled ta država uživala: spominjala se uglavnom u kontekstu bijede, krize, bankrota, štrajkova, nestašica, prezaduženosti, hiperinflacije, kulta ličnosti i nevjerojatnog luksuza u kojem je uživao diktator.
Prema Tomiću, Jugoslavija je naša povijest na koju tebamo biti ponosni, a NDH je ona koje se moramo sramiti. “NDH je bila samo teror i sramota”, kaže Tomić. A Jugoslavija je bila, po njegovu mišljenju, nešto posve drugo. Osim što je uglavnom bila predmetom sprdnje na zapadu, a dijelom i zgražanja zbog onog operetnog diktatorčića, i osim što je teror trajao punih sedam godina nakon rata, i osim što nikad nije bila ni demokratska ni uspješna u bilo čemu – osim na stranicama režimskog tiska, naravno – sve ostalo je bilo super.
Ja se, naravno, ne sramim svoje jugoslavenske prošlosti. Ali sramio sam se tada, dok je Juga još postojala, reći da sam iz nje kad god samo odlazio igdje u inozemstvo. Jer se znalo kako će vas gledati ako dolazite odande. Iako nisam morao ništa ni reći. Dovoljno je bilo da mi vide lažne levisice iz Trsta i Adidas tenisice, i svima je bilo jasno odakle dolazim. Možda je Tomić bio kao fiktivni Kazahstanac Borat, jako ponosan na svoje porijeklo, do te mjere da nije primjećivao da je zapravo hodajuća sprdačina i predmet sažaljenja na onom tadašnjem Zapadu, već samim time što je iz Jugoslavije. Naravno, nitko vam to ne bi pokazao otvoreno, ali moglo se primijetiti. Kao što smo mi sažalijevali Čehe kad bi se domogli vize i dolutali na Jadran u zahrđalim Škodama, tu crnu socijalističku sirotinju i jadnike, tako su i vani gledali nas kad bismo punili gepeke Jugića i Stojadina. Samo što je razlika između Čeha i nas ipak bila puno manja nego između nas i Zapada: svodila se uglavnom na to da smo mi mogli gledati zapadne stvari u izlogu i na stranicama magazina, a oni ni to. No bar su imali Kunderu i Havela, a mi i danas imamo Tomića i slične.
Jugoslavija kao pitanje časti
No nemamo svi takvu moć samozavaravanja pa da napišemo, poput Tomića: “Jugoslavija je uživala veliki međunarodni ugled.” Svatko tko je ikad pročitao bilo koji članak o Titu i Jugi u zapadnom tisku zna kakav je to “ugled” bio. Otprilike na razini Castrove Kube, Chavezove Venezuele i Kimove Koreje. Možda je Tomiću reći da je iz Juge bio znak časti, ali mene je bilo malo sram, priznajem. Jer, bili smo socijalistička fukara, znali smo da smo socijalistička fukara, i oni na zapadu znali su da smo socijalistička fukara. I da nam je vrhunac bio kupiti krivotvorenu brendiranu odjeću, a sve ostalo bilo je uglavnom u području znanstvene fantastike. Čak nam je i Ikea djelovala “cool”. A kad je McDonald’s došao u Zagreb, red se prostirao kilometrima.
No, nevjerojatno je koliko i danas ima “velikih demokrata” koji su na tu propalu tvorevinu, koja ni dana svog postojanja nije bila demokratska, strahovito osjetljivi. Kao što su osjetljivi i na one poput Bulja, koji se drznu pobuniti se protiv nekog njihova projekta iz “regiona”, poput “Susreta na tromeđi”, a koji smrde na “srpski svet”. Među njima je i ministrica Obuljen Koržinek.
No Bregović je ovdje poslužio kao dobar lakmus. Odmah se na noge digao bivši ministar Ranko Ostojić, koji je, umjesto da poruči Bregi da je dosta bilo njegovih sranja, poručio DP-u, koji je uputio prosvjed zbog koncerta, da je “dosta njihovih sranja”. “Ovo je otvorena prijetnja. A ništa na tom koncertu nije bilo protuzakonito. Za razliku od ustaških derneka u njihovoj režiji”, poručio je Ostojić.
Naravno, ništa nije bilo protuzakonito jer nemamo zakon o zaštiti države koji bi takve stvari sankcionirao, iako bismo ga mogli imati. Ali isto tako ništa nije nezakonito ni na “ustaškom derneku”. A što se Ostojića tiče, on je još izjavio da će SDP jednom ponovno doći na vlast i da će Hajduk ponovno biti prvak. Vjerojatno, ali trenutno se čini da će to biti kad krenemo na međugalaktičke letove Enterpriseom. Jedino nije rekao hoće li se na Poljud vratiti svastika.
Ostojić i Tomić nipošto nisu jedini, masa je onih koji sad brane Bregu time da je “Jugoslavija ipak manji problem nego ZDS” i da bi “prije trebalo zabraniti Thompsona nego Bregovića”. Ne treba, naravno, zabraniti ništa, osim cajki, zbog štete za mozak u rangu lošeg heroina. Ali mene ipak zanima po čemu je to Bregović manje četnik od Bore Čorbe? Po tome što nije službeno dobio titulu vojvode? Ili je razlika tek u stupnju iskrenosti i dosljednosti? Bora je ostao četnik do kraja, jasan, žestok i izravan kao što su jasni, žestoki izravni njegovi stihovi. Brega nije imao muda ni za to, pa provocira iz zasjede.
Marcel Holjevac/7dnevno
