Idemo sada stvarno o Budimiru Lončaru: Ovo su stvari koje niste čuli u panegiricima
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Rujan 2024 18:12
Stara latinska izreka "de mortuis nihil nisi bonum" –"o mrtvima ništa osim dobrog" nije uvijek primjenjiva u stvarnom životu. Posebno to možemo reći za javne osobe iza čijeg su javnog djelovanja ostale pogubne posljedice po neko društvo.
I dok u uređenim državama s jasnim vrijednostima i kriterijima nema dvojbe oko toga koje su osobe te države zadužile, a koje mogu pronaći mjesto jedino u panteonu nacionalnih izdajica, u Hrvatskoj takvih kriterija nema. Tako je moguće i da smrt Budimira Lončara, bivšega jugoslavensko-komunističkog diplomata, izazove kontroverze i različita mišljenja.
Ako bi se netko neupućen o Lončaru informirao isključivo iz tzv. mainstream medija, mogao bi zaključiti jedino to da se radi o bivšem hrvatskom diplomatu koji je jako zadužio hrvatsko društvo i hrvatsku državu. U stvarnosti, riječ je o jednome od rijetkih bivših jugoslavenskih diplomata koji se na poziv Franje Tuđmana nije pridružio poslu izgradnje hrvatske diplomacije početkom devedesetih godina.
Embargo
Štoviše, Lončar je Hrvatskoj podmetao klipove. Nakon što je Ivica Račan predao oružje teritorijalne obrane, Lončar joj je onemogućio naoružavanje. U knjizi "Velika Britanija i Balkan" britanska autorica Carole Hodge piše: "No, ta rezolucija, vjerojatno ne bi prošla bez veta, barem Kine, da se tadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar nije, na prijedlog Velike Britanije, osobno zauzeo za njezino usvajanje. Istup Budimira Lončara i pismo jugoslavenskoga predstavnika pri UN-u posebno su zabilježeni u toj rezoluciji, kao i izjave predstavnika nekih članica Vijeća Sigurnosti".
Lončar je, dakle, odigrao ključnu ulogu u nametanju embarga na naoružanje Jugoslaviji, čime su JNA i četnicima dane otvorene ruke za uništenje Hrvatske. Nema sumnje da je upravo ta činjenica predstavljala kasniju komparativnu prednost Bude Lončara na hrvatskoj političkoj sceni. On je tako kasnije postao savjetnik za međunarodne odnose predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića. I u vanjskopolitičkom timu predsjednika Ive Josipovića igrao je zapaženu ulogu.
Duboka država
Tzv. mainstream mediji neukusno i tragikomično Lončara prikazuju kao "svjetskog državnika", a njegova uloga u nametanju embarga Hrvatskoj potpuno se zanemaruje i relativizira. Jednako kao što se zanemaruje njegova uloga u partizanskom pokretu 1944. i 1945. U Zadru i okolici. Prof. dr. Zlatko Begonja objavio je u više navrata dokumente koji neosporno ukazuju na njegovu zločinačku ulogu u ovim godinama.
U današnjoj, međutim, Hrvatskoj to očito ne predstavlja bilo kakav crimen. Lončar je za njegove apologete "antifašist". I jest, s napomenom da je "antifašizam" u Hrvatskoj instrument rehabilitacije komunizma i jugoslavenstva.
Lončar je bio visoko istaknuti pripadnik jugoslavenskih političko-diplomatskih struktura, a na takve su pozicije mogli doći samo najpravovjerniji kadrovi zločinačkoga jugoslavensko-komunističkog režima. Nakon rata pripadao je onome što se kolokvijalno naziva Dubokom državom. Bio je dio onih političkih struktura koje svoj moć ne crpe iz izbornog legitimiteta, nego iz veza iz bivše države.
Društvo koje slavi ovakve pojedince predstavlja bolesno društvo koje budućim naraštajima šalje poruku da je isplativo raditi protiv vlastitog naroda i vlastite države. No u državi u kojoj se i o četniku Bori Čorbi piše pozitivnije nego o Thompsonu, teško je očekivati zdravorazumske stavove, zar ne?
