Pogodite tko sam
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Rujan 2024 19:07
Moja obitelj volila je Jugoslaviju.
Kako i ne bi, pa ona nam je kruh davala, a moj ga otac čestitim radom i očinskom privrženošću zasluživao.
Bili smo zabrinuti kada je kao milicajac išao u akciju eliminiranja ustaške Bugojanske grupe koja je iz Australije došla ugrožavati našu domovinu.
Za tu svoju hrabrost i privrženost dobio je i priznanje!
Polako sam kao uzoran đak rastao i napredovao.
Završio među najboljima osnovnu i srednju školu.
Nije mi baš uspjelo odmah upisati Medicinu pa sam upisao Stomatologiju, a onda je tatin partijski drug Škrbić sredio da se iduće godine samo prebacim na Medicinu. I nju sam završio.
Moj brat pravo i s prosjekom ocjena ispod tri dospio na mjesto glavnog u sudu.
Ja sam u početku Domovinskog rata zajedno sa svojim športskim društvom čuvao u Splitu predsjednika Tuđmana, a onda tamo negdje u kolovozu pobjegao u Ameriku.
Nisam želio rizikati glavu i ne bilo kakvu, već znanstvenu.
Još 1982 godine prijavio sam se na radost oca u Partiju.
Primiše me!
Morali su, ipak sam ja dokazani Jugo- kadar!
I tako vam ja u Americi počeh polako uspijevati.
Jest da sam godišnje zarađivao oko 25.000 dolara, ali kada čovjek štedi lako za 4 godine kupi sebi i bratu skupocjeni automobil.
Pokušao sam ja i nostrificirat diplomu/- bezuspješno sve dok sam na to imao pravo.
Kada je u Hrvatskoj završila Oluja vratio sam se i to uzdignute glave!
Prestala je opasnost da neki zalutali metak prekine jednu divnu znanstvenu karijeru.
Kasnije sam uspio s Dundom Ivom doći i do ministarskog mjesta, ali kad Ivo pade odoh samoinicijativno i ja.
Kako Jaca kaže- kuda Ivo, tamo i ja, ali ne i u zatvor - Bože sačuvaj.
Već sam se jednom ogledao u trci na Pantovčak i izgubio, ali sam zato poremetio planove Andrije Hebranga radi čega sam zajedno s Nadanom i krenuo!
I tako sam ja zahvaljujući mojim dobrim vezama sa Židovima uspio namaknuti neke novce i kupiti jedno cijelo lječilište- bolnicu na sjeveru Hrvatske.
Nije bilo lako, probajte vi pa će te i mene malo više cijeniti.
A, da – Hebrang me je svojevremeno nazvao dezerterom pa sam ga tužio i izgubio na sudu.
Sada me možete slobodno zvati dezerterom civilnim bez bilo kakvih posljedica.
E, to je demokracija!
Sad si nešto razmišljam, a što to ne bi ja ponovno u trku na Pantovčak.
NAŠ NAROD JE UGLAVNOM KRATKE PAMETI!
Podržat će me oni koji su me nekada iz stranke izbacili, a sada shvatili kakvu su glupost učinili. Baš me briga što je radi toga Andrija Hebrang izašao iz svoga HDZ-a!
Neka je, nije mu ni bilo mjesto tamo među ovim suvremenim demokratima i mrziteljima jednog Tuđmana.
E, sada ću ja na njegovo mjesto, u njegovu fotelju i za njegov stol sjesti, pa da vidim tko će se to usuditi dirati znanstvenika, heroja domovinskog rata, pravedna čovjeka kojemu je svatko, ali baš svatko isti.
Nisam ja opterećen prošlošću, ja samo vedro gledam u budućnost!
HAJDE POGODITE TKO SAM!?
Izvor: dr. Jure Burić, Kolovoz, 2024.
Ivica Marijačić
