Šarić: Moj odgovor prof. Marušiću, učitelju i prijatelju Dragana Primorca
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 06 Studeni 2024 18:08
Prošli tjedan uznemirio sam brojne glasače desnice, a vjerojatno i neke desne kandidate, ako su slučajno pročitali moj komentar. Mnogi čitatelji pronašli su mi i krimen: nisam izabrao jednoga za koga ću „navijati“, ili pak podmećem njihovom “onom pravom” kandidatu. Moram priznati da se ne opterećujem previše time što će tko misliti o mojoj napisanoj riječi.
Imam tu privilegiju koju na drugim medijima rijetko tko ima. Pišem što god hoću. Naravno, u granicama pristojnosti i istine, ne samo zato što moram nego i zato što mi savjest tako nalaže. Volim dobru polemiku i čvrste argumente. Na moju radost, na mail portala stigao je tekst koji nosi naslov „Pismo hrvatskim domoljubima koji ne vole Dragana Primorca. Reakcija na članak gospodina Luke Šarića“. S radošću sam čitao i s još većom radošću odgovaram profesoru Matku Marušiću.
‘A vi meni recite tko je odabranik g. Šarića i je li to deklarirao. Nije. Pa zašto je onda to pisao, i zašto je narod.hr to objavio?’
Ovo apologetsko djelo posvećeno spasitelju Republike Hrvatske Draganu Primorcu napisao je profesor, liječnik i književnik, dugogodišnji član HDZ-a koji je stranku napustio 2018. kada je usvojena Istanbulska konvencija. Što je radio u međuvremenu, ne znam, nadam se da uživa u mirovini i intelektualnom radu koliko god mu to zdravlje dopušta i srce želi.
Prema Marušiću, krivo razmišljam, maliciozan sam ili ne znam misliti?
Vidim, profesor povremeno čita i portal koji bi mnogi najradije ignorirali ili ga vidjeli ugašenog. Ne znam želi li to prof. Marušić, neću kao on poput astrologa ili čitača misli napisati mrtav hladan nešto slično onome što je on napisao o meni: „Gospodin Šarić ne piše loše, ali ne misli dobro“. Teške riječi. No, kao što rekoh, ne opterećujem se toliko time tko što misli o mojim riječima. Ono što mi je ovdje nevjerojatno jest to da netko tako olako može napisati – „ne misli dobro“. Profesor je morao to još dodatno pojasniti.
Tri su opcije. Ili razmišljam kako ne bih trebao ili sam maliciozan ili uopće ne znam misliti. I jedna i druga i treća konstatacija su prilično oštre, a druga, kao što smo već ustanovili, ulazi u sferu metafizičkog. Prva je, međutim, najozbiljnija. Kako to ja „krivo mislim“, profesore Marušiću? To također dobiva na težini kada dolazi od osobe čija je stranka na vlasti. Je li to „partijska kritika“? (Ja nisam ni u jednoj partiji, da i to razjasnimo). Nalazim li se na krivom putu u „socijalizam“? Nije se puno toga u politici promijenilo u 21. stoljeću. Sada smo na uhu i oku „ljepšem putu“ euroatlantskih integracija, digitalnih tranzicija i zelenih transformacija. Svi mi tim putem moramo ići. Kao kolektiv pod imenom RH moramo hoditi za Andrejem Plenkovićem. Nema odstupanja. Nekad je to bio Tito, danas je to Andrej.
Marušiću postavljam pitanje: Zašto vi niste sačuvali Hrvatsku od komunista?
Vjerujem kako se prof. Marušić neće složiti s mojom usporedbom Partije i HDZ-a, no nisam ja desetke tisuća komunista pustio u stranku nakon prvih demokratskih izbora. Te 1990. kada se profesor učlanio u HDZ, mene nije bilo. Ovdje leži i odgovor na prvo pitanje profesora: „Zašto desnica, koja je spremna dati život za Hrvatsku nije Hrvatsku sačuvala od predsjednika komunista?“. Vi ste ti, profesore Marušiću, koji morate dati odgovor na ovo pitanje. Vi i vaši kolege domoljubi iz HDZ-a koji svih ovih godina postavljate na čelo stranke oportuniste, dezertere i lopine. Vi koji ste se u baraci učlanjivali u stranku, tu istu stranku ste i upropastili. Od državotvornog pokreta svih Hrvata stvorili ste, ili ste to dopustili svojom nesposobnošću ili propustom, jedan oportunistički politički kartel.
Ne optužujem vas osobno, ali ne mogu ne primijetiti kako stotine vas intelektualaca koji sjedite u stranačkim tijelima ili se dičite članstvom iz 1989. ili 1990., šutke promatrate, štoviše, i stojite iza ove politike koju provode Plenković, Jandroković i ona nesreća od političara i diplomata, Lavrovov suučesnik u poeziji – Gordan Grlić Radman. Vi ste i doveli komuniste na vlast 2000. i 2011., ali i Milanovića na Pantovčak, te njegove prethodnike Josipovića i Mesića. Vi se morate zapitati kako ste uspjeli stranku dr. Franje Tuđmana na krilima pobjede iz Domovinskog rata srozati i politički i vrijednosno u tako kratkom roku?
Je li prof. Marušić uopće shvatio moj tekst?
Idemo dalje. Napisali ste o meni i: „Preplavljen je osjećajima i tuče po svima koje je spomenuo, pa na kraju njegov osvrt ne služi ničemu nego sažaljenju – nas svih“. Očito, kada čitate misli i znate što mi je u srcu, vi vidite i da sam „preplavljen osjećajima“ i “tučem” po svima. Moram vas razočarati, ali nisam ni suzu pustio zbog predsjedničkih izbora. Moj komentar može biti preplavljen jedino sarkazmom i cinizmom. S druge pak strane, smatram kako moj osvrt može poslužiti, u najmanju ruku, kao još jedna u nizu opomena desnici da se sa petero kandidata (šest ako brojimo i HDZ) u prvom krugu nikada neće moći ugroziti lijevog predsjednika. Imam osjećaj i kako niste shvatili moj tekst. Ili niste pažljivo čitali. Pokušat ću Vam objasniti u kratkim crtama.
Vidio sam jednog lošeg kandidata HDZ-a, prema mojem mišljenju(!), koji će ući u drugi krug i gotovo sigurno izgubiti od Zorana Milanovića. Vidio i sam veliku petorku onih „pravih, doista desnih“, gotovo “mesijanskih kandidata” koji će se međusobno počerupati u izbornoj utrci i zasijati razdor među desnim biračkim tijelom koje će se razlomiti na pet više-manje jednakih dijelova što će, prema mojem mišljenju(!), gurnuti psihijatricu Kekin na treće mjesto, iz jednostavnog razloga što ona nema još četvero kolega s ljevice koji će njoj „krasti“ glasove. Kao što sam i napisao u svom komentaru, poslužit ću se opet šahovskom retorikom, vidio sam kako su figure posložene i zaključio da Milanović ima dva poteza do šah-mata.
Pritom sam želio i upozoriti da desnica, što je moja politička opcija, nudi petero kandidata. Rasporedimo li to na broj glasača, svatko će dobiti mrvice i nitko se neće približiti drugom krugu. Nisam ni po kome „tukao“ preplavljen osjećajima ili ogorčen što će Milanović ostati na Pantovčaku. Preživjeli smo Josipovića i Mesića, preživjet ćemo i Milanovića. Ukazao sam na političku pogubnost takvog pristupa u kojem pet-šest kandidata cilja na iste glasače.
Je li Primorac svu svoju pamet usmjerio u znanost, a ništa nije ostavio za politiku?
Također, i nakon što ste pobrojali sve uspjehe svog prijatelja Dragana, i dalje čvrsto stojim pri tome kako je on izrazito loš kandidat. Pisali ste mi o komunistima, profesore Marušiću. Kako komentirate sliku Primorca i Mesića koja je izašla u javnost? Kako si je tako pametan čovjek i vrhunski znanstvenik (što mu ne osporavam, dapače) dozvolio u pretkampanji slikati se u dobrom raspoloženju s bivšim predsjednikom, novopečenim antifašistom i velikim kritičarem Franje Tuđmana? Je li Primorac svu svoju pamet usmjerio u znanost, a ništa nije ostavio za politiku?
Nije mu to jedini gaf. Zapravo, gaf je preblaga riječ. Ovo što Primorac radi sam sebi je metaforičko pucanje u nogu. Kao da si namjerno priželjkuje ruganje u medijima. Sjećate se kako je sada nedavno govorio protiv četnika koji bi mogli koračati Hrvatskom, i to u vrijeme kada je Vučić boravio u Dubrovniku na Plenkovićevoj balkanskoj verziji Teheranske konferencije!
Posljednji pucanj u nogu bio je poziv generalima da otkažu poslušnost vrhovnom zapovjedniku OSRH, što je skandalozan čin, bez obzira tko je predsjednik! Kakav to (ozbiljan) političar može izjaviti? Kako onda ja neću napisati da je Primorac gubitnički kandidat? K tome ga je i Plenković predložio. Unatoč svoj prtljazi iz prošlosti koja, što god vi mislili o svom prijatelju i koliko ga god voljeli, kod birača izaziva odbojnost. Uopće me ne zanimaju Primorčevi znanstveni uspjesi, svaka mu čast na tome, ali on je loš političar. Ocjenjujemo ga kao političara, a ne kao znanstvenika, profesore Marušiću!
Ne postoji nestranački kandidat kojeg podržava stranka
Dolazimo i do pitanja je li Primorac stranački kandidat. Jest! Predložila ga je stranka, štoviše, stranka za čijeg je vladanja bio ministar. Prema tome, on ne može biti nestranački kandidat. Nastavno na to, profesore, pišete o konceptu nestranačkog kandidata kao da je on sam po sebi vrijednost. Kada bi Plenković dao najboljeg od najboljih u HDZ-u, Primorac bi opet bio bolji jer je „nestranački“? Čista logička pogreška, bez imalo uporišta u stvarnosti.
Nadalje, postavljate mi i pitanja, da ne kažem zahtjeve, da ja odgovorim što ja hoću i da predložim rješenja. Ja sam u prvom redu novinar i politički komentator. Diplomirao sam i povijest, po bolonjskom procesu koji mojoj struci i profesorima nikako ne odgovara, da se osvrnem kratko i na tu tezu kako je uvođenje “bolonje” vrijednost sama po sebi zato što su to tražili “izvana”.
Primorac je izbor Plenkovića radi kojeg ste Vi napustili stranku!
Nazad na temu. Ne biram ja kandidate niti nudim spasitelje od Zorana Milanovića koji, da ne bi bilo zabune, nije moj kandidat. Od mene tražite da identificiram svog kandidata. Napisao sam da mi je gospodin Jonjić u užem krugu, više od toga ne morate znati, mada i iz toga znate gotovo sve. Dat ću svoj glas jednom od petero desnih kandidata koji mi se u datom trenutku najviše svidi. Ionako će to biti propali glas zato što ih je petero. Optužujete me, profesore Marušiću, da osuđujem desnicu na propast na izborima. Opet, ponavljam, nisam ja šahovsku ploču tako posložio da Milanović što lakše pobijedi. U konačnici, kada bi nekim čudom Primorac i pobijedio, meni osobno to ne predstavlja nikakvu promjenu. Pa on je izbor Andreja Plenkovića! Onog Andreja radi kojeg ste Vi, profesore Marušiću, napustili stranku!
Primorac je već ranije sabotirao HDZ na predsjedničkim izborima
Kažete i kako „veličinu moje gorčine“ ilustrira moje predviđanje Ivani Kekin trećeg mjesta. Pa zar je to tako teško pravilno iščitati iz teksta? Ne dajem joj ja iz ljubavi treće mjesto. Tako su stvari posložene. Što bih točno trebao? Lagati samog sebe kako ne bi povrijedio osjećaje ni manje ni više nego HDZ-a!
Raspisao sam se, no što mogu kada ste mi dali materijala. Dolazimo i do moralne ucjene: „Ako ne glasamo za Primorca, Milanović će opet biti predsjednik“. Bitno je da Milanović ne bude predsjednik. Ako je to tako bitno, zašto nam se nudi bivši Sanaderov ministar i čovjek koji je već sabotirao HDZ na jednim predsjedničkim izborima? Kao što sam i napisao, zar nitko u HDZ-u nije ni približno dobar ili bolji od Primorca? Zar zbilja nitko u HDZ-u nije mogao predvidjeti ili znati kakvu percepciju o Primorcu imaju glasači? Ona nije dobra, to je jednostavno tako.
Sjetimo se i izlaska dr. Andrije Hebranga iz stranke, njega je „potjerao“ Primorac, vas Istanbulska. Kako takav odličan kandidat može iz stranke potjerati jednog od najuglednijih članova HDZ-a? Na puno pitanja Vi sami sebi morate dati odgovor ili upitati to svoje prijatelje u stranci, umjesto da ulazite u polemiku sa mnom, tražeći od mene da budem dio propagandne mašinerije HDZ-a za kandidata u kojeg ne vjeruje ni dobar dio članova stranke.
Opet dajem svoja (kriva?) mišljenja
Ne, nije istina. Opet ste pogriješili u čitanju mojih misli, profesore Marušiću. Nisam rekao da HDZ (čitajte Andrej Plenković) namjerno daje lošeg kandidata zato što „mrzim“ vašu stranku. Stekli ste jedan potpuno pogrešan dojam. Nisam ja tako strastven, neuračunljiv i pun gorčine kada pišem o politici. Napisao sam to zato što je to moje mišljenje, nevjerojatno, zar ne?
Opet, ponavljam iz svojeg teksta na koji ste reagirali, zar, primjerice, Anušić ili Stier ne bi bili odlični kandidati HDZ-a? Popularni su, konzervativno-kršćanskog usmjerenja, a Anušić je pritom i maloljetni branitelj. Za dokazivanje njegovog ratnog puta nitko ne treba „čupati“ izjave i dokumente iz arhive kako bi se javnost uvjerila u njegovu službu domovini. Opet dolazimo i do pitanja percepcije javnosti. Ako već želite dobrog kandidata i branitelja, zar je tako teško uzeti jednoga oko kojeg se nećete tjednima natezati u medijima koliko je dao ili nije dao za Hrvatsku na ratištu? Nije baš najbolje za kampanju. Evo mene opet, dajem (kriva?) mišljenja.
Domoljubi ne vole dociranja iz HDZ-a o domoljublju
Približavamo se kraju. Napisali ste i: „Ne morate biti za Dragana Primorca, i to nikome ne trebate objašnjavati“. To je Vaša poruka „domoljubima koji nisu za Dragana Primorca. Ali promislite dobro: ne bude li izabran Dragan Primorac, predsjednik Ljubljene Naše ostat će Zoran Milanović“. Bojim se da ćete time postignuti neželjen učinak. Oprez! Dat ću sada svoje mišljenje. Domoljubi ne vole dociranja iz HDZ-a o domoljublju. Većina ljudi pak ne voli ultimatume i predstavljanje političara kao spasitelja bilo čega.
U P.S.-u ste ponovili kako ste „u sukobu interesa“ jer je Primorac vaš učenik i prijatelj. Od mene tražite da se javno deklariram tko je moj kandidat. Na to sam već odgovorio ne samo ovdje, već i u prvom tekstu. Ne postoji ni nepisano pravilo da se politički komentatori moraju izjašnjavati i jasno odrediti za koga će glasati. Prema tome, ne dugujem Vam odgovor. No, bit ću toliko dobar, unatoč tome što „ne mislim dobro“ i obilujem „velikom gorčinom“, i reći Vam kako u prvom krugu za Primorca neću glasati. Zaokružit ću jednog od desnih gubitnika. Volio bih biti u krivu i vidjeti jednoga od njih u drugom krugu s Milanovićem, umjesto da to bude Primorac. No, što mogu kada matematika ne prašta.
Izražavate i svoje čuđenje kako to da sam napisao tekst u kojem javno nisam obznanio svog kandidata, a k tome je Narod.hr to i objavio! Zar zbilja ne vidite problem u toj izjavi, profesore Marušiću? Jesmo li mi primili kakvu uplatu za promotivni članak o Draganu Primorcu ili kojem drugom kandidatu, a da ja to nisam znao? Morat ću pitati urednicu. Otkuda Vam ta ideja da se politički komentar ne bi trebao objaviti ako autor javno ne kaže za koga će glasati?
I konačno, na kraju, poručili ste domoljubima: „Molim, sjetite se slavne izjave Stjepana Radića iz 1918. godine“. Patetično, to bi bio moj kratak komentar. „Nestranački“ Primorac i majstor lutkar Plenković su što točno u ovoj Radićevoj metafori? Možda nisu guske, makar bi ih i tako mogli nazvati, ali sigurno jesu kreatori magle. Možda “krivo mislim”, no ponavljam onu iz uvoda: ne opterećujem se previše onime što drugi misle o mojim riječima. Nadam se da Vas Narod.hr opet nije iznenadio objavom i ovog teksta.
