Europski sud pravde podupire rodnu ideologiju
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 09 Studeni 2024 13:18
Države Europske unije moraju priznati promjene u rodnom identitetu koje su napravljene u jednoj od zemalja Unije. Presudio je to Europski sud pravde sa sjedištem u Luksemburgu. Prema pisanju katoličkog dnevnika Die Tagespost, sud smatra da se odbijanjem priznavanja rodnog identiteta građanina jedne od država članica EU-a krši pravo Europske unije.
Drugim riječima, ako Nijemac dođe u Poljsku, ali mu je spol u dokumentima ženski, treba ga tretirati kao ženu.
Slučaj je započeo pritužbom rumunjske državljanke. Rumunjka je 2017. otišla u Veliku Britaniju, gdje je službeno promijenila spol i počela se pretvarati da je muškarac. Žena je u Rumunjskoj podnijela zahtjev za izmjenu rodnog lista kako bi se i u svojoj domovini tretirala kao muškarac. No službenici su zahtjev odbili, a uvrijeđena žena koja je htjela biti muškarac obratila se sudu.
Ostaje nejasno na kojoj pravnoj osnovi je Europski sud donio svoju presudu. Europska unija, sukladno ugovorima, pitanja socijalne politike prepušta diskreciji pojedinih država članica. Posljednjih se godina, međutim, progurala teorija prema kojoj LGBT tematika spada u područje tzv. ljudskih prava, a to bi značilo da nitko nije izuzet od njihova poštivanja. O tome što su točno ljudska prava odlučivale bi, dakako, bruxelleske elite.
To se sada i događa.
„Novi čovjek“
U Knjizi Svjetska seksualna revolucija Gabriele Kuby upozorava na to da je strateški program Europske unije usmjeren prema novoj slici čovjeka koja potresa temelje dosadašnjeg društvenog poretka. Sve odluke Europske unije, kada je riječ o rodnoj ideologiji kao vodećem mišljenju, o spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu, mnogovrsnim spolovima, antidiskriminaciji, homofobiji i istospolnom „braku“, napadaju to područje. Rađa se nova etika na području spolova i spolnosti, a kao posljedica toga uslijedit će novi pravni i društveni poredak. I – kao u svim totalitarnim sustavima – „novi čovjek“.
U knjizi Marguerite A. Peeters Globalizacija zapadne kulturne revolucije – ključni pojmovi, mehanizmi djelovanja” ističe se da je feministička i seksualna revolucija prošlog stoljeća na Zapadu već ostvarila većinu svojih ciljeva, tako da lisprijedlozi koji su početkom 20. stoljeća bili izvan zakona danas prožimaju tkivo zapadnog društva i pretvaraju se u globalnu kulturu.
Autorica o tome piše: „U razdoblju manje od jednog stoljeća ideje revolucionarnih manjina dovele su do dubokih promjena u mentalitetu i ponašanju većine ljudi na Zapadu. Nova kultura ne samo da prihvaća, dopušta i tolerira, nego čak 'slavi' seksualno lutanje mladih, uzastopnost u brojnosti seksualnih partnera, raznolikost 'seksualnih orijentacija', zajednički život izvan braka. Spolni obrazovni programi u školama – ne samo državnim, nego i privatnim – barem prešutno, ako ne i izrijekom potiču već nekoliko naraštaja na promiskuitet i promiču etiku slobodnog izbora, uskraćujući adolescentima ljudski i moralni odgoj. Internet i brz razvoj tehnologije stavljaju pornografiju nadohvat ruke sve mlađe i sve brojnije publike. Nije li s osamnaest godina većina mladih zapadnjaka već sve iskusila te izgubila nadu i želju za osnivanjem obitelji? Budući da mnogi k tomu dolaze iz razrušenih obitelji, više se ne usuđuju vezati”.
Iza promicanja ovih ideja i ideologija stoje globalističke elite koje nametanjem novoga sustava vrijednosti žele stvoriti „novi svjetski poredak“ koji će se temeljiti na protudekalogu. Ta ideologija pomalo je ušla u globalne institucije, u politiku, medije, ali i obrazovanje. Već danas i u hrvatskim se vrtićima nameće rodna ideologija sa suludom tezom da netko prema spolu može biti jedno, a prema rodu drugo. Pitanje je vremena kad će se kazneno goniti roditelji koji ne pristaju na genderističku indoktrinaciju i ispiranje mozga.
Uskoro i sudski progoni?
Nakon što su ponašanja koja su do početka dvadesetog stoljeća bila izvan zakona sada legalizirana, idući je korak obračun s onima koji antropološku revoluciju ne prihvaćaju.
Ponovimo što je talijanski povjesničar i publicist Roberto de Mattei napisao u knjizi „Diktatura relativizma“: „Prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti. Druga sudje etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost. Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli. Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.
Svaka kritika protuživotnih ideologija danas se želi proglasiti govorom mržnje. Žele se uvesti stroge sankcije za svakoga tko će, primjerice, kritički govoriti o homoseksualnosti. Nismo daleko od toga da će se citiranje Biblije kriminalizirati. Tako je finska političarka Päivi Räsänen, inače liječnica i majka petero djece, završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti.
Najporaznije od svega je to što rodnu ideologiju sve više prihvaćaju i navodno demokršćanske stranke pa i one govore o različitim vrstama obiteljskih zajednica. A ova se nakazna ideologija pomalo infiltrira i u redove Katoličke Crkve gdje i sve veći broj biskupa ima benevolentan stav prema rodnoj ideologiji. Zar nisu dva katolička fakulteta u Hrvatskoj dala potporu osnivanju tzv. Rodnih studija?
Bivši prefekt kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Müller pred dvije je godine upozorio na fenomen antropološkog nihilizma na današnjem Zapadu. Osvrnuo se i na pitanje rodne ideologije, kao dijela tog fenomena, koja pravi lažnu razliku između biološkog spola i roda kao sociokulturnog konstrukta. „Osim biološki dokazane činjenice da stvarna promjena spola nije moguća, fikcija o slobodnom odabiru spola je poricanje Božje volje za čovjeka. U tjelesnoj prirodi svako ljudsko biće postoji kao muškarac ili žena“, rekao je kardinal. „Rodna ideologija, koja svakako spada pod antropološki nihilizam, lišava i muškarce i žene vlastitih mogućnosti”, dodao je. „Muškarac, zahvaljujući svojoj duhovnoj rodsklonosti i tjelesnoj predispoziciji, ima mogućnost postati snažan muž svojoj ženi i vjeran otac svojoj djeci. Ali ne može biti supruga ili majka drugoj osobi, a da ne izda svoje sebstvo”, zaključio je.
„Pravi cilj rodne ideologije“ – piše Marguerite A. Peeters u spomenutoj knjizi – „je razgradnja ženske i muške specifičnosti koje su upisane u antropološku konfiguraciju muškarca i žene, njihov jedinstveni identitet, žensku ili mušku narav, svaku antropološku datost, a napose ulogu žene kao majke i supruge. Distinkcija između spola i rodne specifičnosti suprotstavlja tijelo neke osobe njezinoj društvenoj funkciji i zvanju. Ona razbija ontološko jedinstvo osobe, koja tako biva na neki način odvojena od same sebe. Tijelo žene i njezina predispozicija za majčinstvo postaju neprijatelj protiv kojeg se treba boriti, realnost koju treba poricati. Majčinstvo postaje stereotip, koji treba razgraditi“.
Današnja demografska slika na Zapadu nije samo posljedica „demografske tranzicije“, nego i nakazne rodne ideologije čiju zaštitu EU želi inkorporirati u zaštitu temeljnih prava Unije.
Dok EU promiče nakazne ideologije kao što je rodna ideologija nalazit će se na putu propasti.
Davor Dijanović
