Povratak Trumpa u Bijelu kuću je ohrabrujuća vijest
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 10 Studeni 2024 11:10
S povratkom Trumpa u Bijelu kuću, mnogi se pitaju o tome kakve će politike njegova administracija voditi. Toliki upitnici donekle mogu čuditi, jer se ne radi o nekom tko bi bio novajlija u politici. Dapače, Trump iza sebe nema samo jedan predsjednički mandat, već i skoro puno desetljeće političkog angažmana
a uz to, nije netko tko bi se ustručavao jasno iznositi svoje ideje o raznim pitanjima, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Ta vrsta neizvjesnosti je u dobroj mjeri inducirana jakom propagandom koja je cijelo to vrijeme vođena protiv Trumpa i njegove politike. Tako se od čitave ideološke halabuke koja se stvarala i stvara oko svakog njegovog poteza, često nije mogla vidjeti racionalna jezgra i konzistentnost njegovih političkih poteza. Bez tog oblaka danas bi vjerojatno bilo puno jasnije i što se od Trumpova drugog mandata može očekivati.
Neizvjesnost je naročito prisutna kada se potegne pitanje njegove vanjske politike. Dok je Amerikancima bitnije kakve će ekonomske ili zakonodavne poteze povlačiti, ostatak svijeta najviše zanima Trumpova vanjska politika. To je možda i prirodno, kada vidimo u kakvom se kaosu svijet trenutno nalazi. Rat u Ukrajini odvija se loše za zapadne saveznike, Bliski istok je na rubu općeg regionalnog rata, dok komunistička Kina svuda jača svoj utjecaj.
Možda je zanimljivo primijetiti kako sada, za razliku od početka Trumpova prvog mandata, strepnja nike više vezana za pitanje hoće li Trump pokrenuti nuklearni Armagedon, već uz pitanje hoće li uspjeti spriječiti da svijet u potpunosti sklizne ka nuklearnom Armagedonu. Tu već vidimo značajan pomak – u podsvijesti ljudi Trump se nekako od opasnog čovjeka kojemu ne treba dati “crveni gumb” premetnuo u potencijalnog mirotvorca.
Zato treba naglasiti kako vidimo da uzrok ovoj svojevrsnoj globalnoj psihozi oko toga kakva će biti Trumpova vanjska politika prije svega treba tražiti u zatečenom stanju, nego u samom Trumpu. Naime, najgora stva koja može zadesiti svijet jest situacija u kojoj jedina globalna supersila počne voditi nedosljednu vanjsku politiku. A upravo takvu loše artikuliranu i nejasnu vanjsku politiku imali smo za vrijeme Bidena.
Zahvaljujući tome što je na čelu Sjedinjenih Država posljednjih četiri godine bio čovjek koji nije odisao elanom, a niti mentalnom sabranošću, stvoren je dojam kako je Amerika imperij na zalasku, supersila koja gubi snagu i liderstvo. Slabost privlači silnike, koji tu slabost supersile osjećaju kao svoju priliku. Gori od pretjerane sile je vakuum sile, koji onda popunjavaju druge sile, jer je sila konstanta našega svijeta.
Kada mačke nema, ili kada mačka spava, miševi kolo vode. Zato je sam povratak Trumpa u Bijelu kuću ohrabrujuća vijest, jer je poznato kako u njegovom prisustvu drugi silnici šapuću. Prvo je pravilo Trumpove vanjske politike da pod stol ne idu mali, već pored njega veliki idu pod stol. To smo vidjeli za vrijeme njegova prvog mandata, kada su sve današnje bjelosvjetske siledžije i galamdžije bile nečujne i “pod stolom”.
Međutim, ne treba izgubiti iz vida da je u Trumpovu odsustvu napravljen veliki svjetski nered, jer su u odsustvu jasnih pravila, svi krenuli igrati neku svoju igru. Stoga je i pitanje koliko se tu stvari mogu “popraviti”, a koliko su postale “nepopravljive”. Razumno je pretpostaviti kako će trebati dosta vremena kako bi se raščistio naslijeđeni nered u vanjskoj politici.
Također, treba imati u vidu kako vanjska politika bar u početku neće biti prioritet za Trumpovu administraciju. Vjerojatno će prvo rješavati ekonomiju i pitanje imigracije. Tako će se u vanjskoj politici mnoge stvari samo staviti u novi okvir, da bi se kasnije krenulo u sustavno rješavanje pitanja koja su možda goruća za svijet, ali ne i za Amerikance.
Ipak, i pored svega toga, mislim da će “efekt Trump” biti dovoljno jak da možemo reći kako ne teba očekivati otvaranje novih žarišta. Gazda se vratio kući, pa će se i pijani susjedi polako početi trijezniti.
