Keleminci, Đapići, Kovačevići i drugi iznose ne istinu, lažu i kleveću predsjedničkog kandidata dr. Tomislava Jonjića!
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Studeni 2024 07:26
DAO SAM SI MALO TRUDA, VRIJEDNO ZA PROČITATI!!
Pa sam si dao malo truda izvući jednu konkretnu izjavu hrvatskog sina gosp. dr. Tomislava Jonjića o njegovom izbacivanju devedesetih iz HSP-a pa si dajte truda i pročitajte konkretan odgovor, jednu i jedinu istinu!
PITANJE I ODGOVOR
dr. Tomislav Jonjić
MOŽETE LI UKRATKO PREDSTAVITI , U BITNIM CRTAMA, SVOJ DOSADAŠNJI POLITIČKI PUT?????
Moja su politička uvjerenja određena mojim obiteljskim odgojem i mogu se sažeti u jednu označnicu – starčevićanstvo.
Odgajan sam i odrastao na Starčeviću i Matošu, a kako u tom pogledu nisam svoja uvjerenja mijenjao do danas, jasno je da ću s njima i umrijeti. Zato me činjenica postojanja hrvatske države čini zadovoljnim i sretnim – usprkos svim manama koje današnja Hrvatska ima – pa je posve sporedno to da sam u stranačko-političkom smislu bio i ostao oporbenjak.
------------------------------------------------------------
Uvijek sam mislio svojom glavom, pa je to, nakon što je već ujesen 1990. većina obnovitelja HSP-a iz stranke eliminirana po kratkom postupku i bez obzira na statut, imalo za posljedicu i moje isključenje iz te stranke u prosincu te godine – ne samo moje nego i mnogih drugih koji su tada, nasuprot stranačkom vodstvu, držali da glavni neprijatelj Hrvatske stoluje u Beogradu, a ne na Pantovčaku! Kako je u to vrijeme bilo pitanje časti pripadati nekoj političkoj stranci, s većinom isključenih obnovitelja HSP-a sudjelovao sam potom u osnivanju Stranke hrvatskoga državnog prava.
Javnosti najpoznatiji njezin član bio je književnik Zlatko Tomičić, predsjednikom je izabran Nikola Bićanić, a ja sam bio jedan od članova predsjedništva.
-------------------------------------------------------------
No, razbuktavanje rata umanjilo je i važnost i mogućnost stranačkog djelovanja, a u ljeto 1992. ja sam napustio SHDP, jer usprkos tomu što sam bio član predsjedništva, nisam čak ni telefonski ili brzojavno konzultiran o odluci da stranka uđe u predizbornu koaliciju.
Nalazio sam se tada kao vojnik u Čepikućama, u dubrovačkom zaleđu, ali me se moglo pronaći.
Kako se to nije ni pokušalo, smatrao sam da elementarni osjećaj časti nalaže napuštanje te stranke, a ne samo njezina predsjedništva.
-------------------------------------------------------------
Usprkos tomu, postojala je – kao što sam to opisao u jednom članku koji je objavljen prije desetak godina – inicijativa da na izborima u kolovozu 1992. predvodim listu koja bi se u tadašnjoj imotsko-sinjsko-omiškoj izbornoj jedinici suprotstavila listi HDZ-a na čelu s dr. Žarkom Domljanom. To se izjalovilo zbog otpora tadašnjeg vodstva HSP-a koje je strarčević– ironiju će valjda primijetiti i površniji čitatelj – topove na zagrebačkom Starčevićevu trgu smatralo jednim od svojih velikih prinosa hrvatskoj borbi i prevažnim argumentom u borbi za međunarodno priznanje Hrvatske u skladu s odredbama konvencije iz Montevidea iz 1933. godine.
-------------------------------------------------------------
Nakon razlaza s SHDP-om, naime, nisam pristupio vladajućoj stranci, pa ni HDS-u koji mi je bio razmjerno blizak (osobito zbog toga što su moji roditelji iz gimnazijskih dana prijateljevali s jednim od prvaka te stranke, Ivanom Gabelicom), a kamoli HSLS-u, u čijem je vodstvu bio Vlado Gotovac, također Imoćanin i prijatelj, k tome i klijent mojeg oca, odvjetnika u Imotskom.
Odlučio sam se za onu koja je bila najbliža mojim uvjerenjima, makar bez ikakvih izgleda da se domogne vlasti.
Riječ je o Hrvatskoj republikanskoj zajednici, jednoj starčevićanskoj, nacionalističkoj stranci koju je pod nazivom Hrvatske republikanske stranke 1951. u Buenos Airesu osnovao Ivan Oršanić, koji je te godine ujedno pokrenuo „Republiku Hrvatsku“, za moj ukus najbolji ideološko-politički časopis koji je izlazio u emigraciji.
U vrijeme mog pristupanja HRZ-u Oršanić je bio odavno pokojni, a na čelu stranke nalazio se jedan drugi, također sjajni politički pisac, dr. Ivo Korsky.
Bio sam jedno vrijeme član uredništva stranačkog časopisa, a u HRZ-u sam ostao praktično dva desetljeća, sve do gašenja te stranke.
--------------------------------------------------------------
U proljeće 2017. ušao sam u zagrebačku Gradsku skupštinu na neovisnoj listi Brune Esih, pa smo u ljeto te godine osnovali stranku pod nazivom Neovisni za Hrvatsku.
Bio sam član njezina predsjedništva i autor njezina programa, a taj program je – od prvoga do posljednjeg slova – u ljeto 2019. preuzeo Blok za Hrvatsku, stranka u kojoj sam bio nakon raspada NHR-a.
Zbog neslaganja oko temeljnih nacionalno-političkih, ali i nekih drugih pitanja, prekinuo sam 2021. odnose sa skupinicom koja čini tu stranku te se u veljači 2024., kad su već bili formirane izborne koalicije i blokovi, vratio u HSP.
Tamo sam bio i ostao običan član, bez ikakvih stranačkih dužnosti, a otklonio sam mogućnost sudjelovanja na saborskim izborima.
--------------------------------------------------------------
Drugim riječima, cijeli život zastupam uvijek isti, starčevićanski program, pa i onda kad su se zbog raznih razloga raspadale stranke kojima sam pripadao, a njih čak tri bile izbrisane iz Registra političkih stranaka.
No, nestankom stranačkih formacija – kao što je svojedobno istaknuo i Starčević – ne prestaju programi i vizije koje su te formacije u nekoj fazi povijesnog razvoja predstavljale i zastupale.
Barjak ostaje isti i onda kad ga nose različite ruke.
Ipak, vrijedi istaknuti da politički neuspjeh tih stranaka nije slučajan i da se ne može uvijek svesti na slabosti vodstva. Ima tu i drugih razloga, ponekad i važnijih.
-------------------------------------------------------------
Ovdje u to ne možemo ulaziti, ali napominjem da su sve te zgode i nezgode opisane su u dokumentiranim tekstovima koje sam dijelom objavio (nešto u dnevnome i tjednom tisku, a nešto u jednom zborniku Hrvatskog instituta za povijest), dok ih drugim dijelom imam u rukopisu koji čeka na objavljivanje.
Kako sam i kao odvjetnik i kao povjesničar svjestan važnosti čuvanja dokumenata, bit će to jedan mali dokumentarni prilog novijoj hrvatskoj političkoj povijesti.
Ne previše bitan, ali ipak zanimljiv, ilustrativan i poučan.
@naglasak
-------------------------------------------------------------
Tea ?? Goran Burić/facebook
