Zadnji komentari

Od Stojadinovića do Plenkovića

Pin It

Bez obzira koliko se trudili lijevi mediji u obrani lika i djela liberalnog političara Plenkovića, koji je uz pomoć preostale domaće Udbe i Angele Merkel preuzeo i uništio moj HDZ, a time dobio “pravo” da uništava i rasprodaje Hrvatsku. Kada smo kod rasprodaje Hrvatske, nekako je “ispod radara” Plenkoviću dobro prošla kriminalna prodaja Leda od koje Hrvatska nema nikakve koristi, nego samo štetu.

Pripreme za prvi krug lokalnih izbora 16. svibnja 2021. završene su. Liste su predane i u tijeku je službena kampanja. Oni koji su na vlasti, za kampanju troše “državne resurse”, dok oni koji žele doći na vlast financirani su od raznih domaćih skupina, u kojima se, dakako, nalaze i kriminalne, pa sve do inozemnih kriminalnih organizacija preobučenih u filantropske, zelene i otvorene. Tu dakako mislim na crveno-zelenoga Tomislava Tomaševića, koji ima potporu Đule Soroša, Billa Gatesa i sličnih suvremenih uništavatelja čovječanstva. O Tomaševiću, koji najavljuje povratak imena zločinca Josipa Broza Tite na zagrebački trg kod HNK, dovoljno je objaviti jedan komentara čitatelja Dragana Škarice Geckolinija, koji glasi: »To cilo vrime govorim da je ovaj Tomašević yugotitoistički soroševski plaćenik i aktivist i ako on postane gradonačelnik grada Zagreba, Zagreb će biti Sodoma i Gomora novije civilizacije« (http://hrvatski-glasnik.com/2021/04/20/gordan-sataic-prevara-zvana-tomislav-tomasevic-institut-za-politicku-ekologiju-u-kojem-je-bio-zaposlen-tomislav-tomasevic-nije-institut-vec-obicna-udruga-gradana/).

Na hrvatskoj političkoj sceni nastavlja se verbalni rat između predsjednika države i predsjednika Vlade. Zasad je on samo verbalan, ali nikako ne smijemo smetnuti s uma činjenicu kako Zoran Milanović zapovijeda vojskom, dok Andrej Plenković ima pravo naređivati policiji i tajnim službama, što znači da nisu isključeni niti drugi oblici rata između Pantovčaka i Banskih dvora. Verbalni rat uglavnom dobiva Milanović, bez obzira koliko se trudili lijevi mediji u obrani lika i djela liberalnog političara Plenkovića, koji je uz pomoć preostale domaće Udbe i Angele Merkel preuzeo i uništio moj HDZ, a time dobio “pravo” da uništava i rasprodaje Hrvatsku. Kada smo kod rasprodaje Hrvatske, nekako je “ispod radara” Plenkoviću dobro prošla kriminalna prodaja Leda od koje Hrvatska nema nikakve koristi, nego samo štetu. A šteta je ogromna, jer su ovom nepotrebnom prodajom Leda prevareni i opljačkani hrvatski branitelji, njih preko osam tisuća, jer su preko noći ostali bez svojih dionica. To je ovih dana izrekao i Danijel Labaš, tajnik Udruge manjinskih dioničara Agrokora, i ustvrdio da su manjinski dioničari Leda među najvećim žrtvama Lex Agrokora (https://www.youtube.com/watch?v=Q8VDbLiE1DA). Osim hrvatskih branitelja, koji su za Plenkovića najobičnija napast, dosadne muhe koje mu samo smetaju, a ne može ih se riješiti dok ne poumru ili dok se sami ne ubiju, prodajom Leda bez svojih dionica ostali su i bivši radnici i mirovinski fondovi, koji su ulagali novac sviju nas. Da se kod prodaje Leda radi o nastavku pljačke Agrokora potvrđuje i činjenica kako mali dioničari slovenskog Mercatora ili srbijanskog Feikoma u sustavu Agrokora nisu izgubili dionice. Njih su zaštitili njihovi predsjednici vlada Janez Janša i Ana Brnabić, bez obzira što neki od nas o njima mislili.

Vratimo se svađi između predsjednika države i predsjednika Vlade. Predsjednik države Milanović je u Kijevu, govoreći o predsjedniku Vlade Plenkoviću, rekao: »Sa čime da ja usporedim Plenkovića? Plenković je bio jedan mali, običan diplomat. On je hrvatski Milo Stojadinović«. To me je zaintrigiralo i pokušao sam pronaći poveznicu između Plenkovića i srbijanskog političara između dva svjetska rata Milana Stojadinovića (Čačak, 4. VIII. 1888. – Buenos Aires, 24. X. 1961.) i pronašao sam ju. Za razliku od homo Gordana Duhačeka, koji je iz Sarajeva pobjegao od Muslimana u Zagreb i sada nam u Indexu prodaje bozu (https://www.index.hr/vijesti/clanak/milanovic-kaze-da-je-plenkovic-kao-milan-stojadinovic-tko-je-to/2272251.aspx). »Nije baš jasno po čemu su u očima Milanovića Plenković i Stojadinović slični?«, pita se lukavi Duhaček. A jasno je, jasno. Naime, Stojadinović, srbijanski ekonomist, sveučilišni profesor i političar je, slično kao i Plenković, radio u tuđem, stranom interesu. “Naš”, popularno zvani Plenky, kojega je ne bez razloga lucidni Velimir Bujanec nazvao i “Plen-Ki-moon”, sve što radi, radi protiv Hrvatske i hrvatskih interesa, za Europsku uniju, Njemačku, Francusku…, dok je Stojadinović kao političar kraljevske Jugoslavije uglavnom radio za interese Velike Britanije. To je najočitije izraženo od svibnja 1935. godine, kada Stojadinović prihvaća poziv regenta Pavla Karađorđevića i postaje predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije, što je značilo da Francuska gubi utjecaj u Beogradu i u Kraljevini Jugoslavije i kraljevina postaje vazal Velike Britanije, isto kao što je današnja Hrvatska, zahvaljujući Plenkoviću (našem Stojadinoviću) postala vazal Njemačke i Bruxellesa. Dok je Plenković u diplomaciji boravio u Berlinu, Parizu i Bruxellesu, Stojadinović se školovao i radio u Londonu i, uz to, bio direktor “British Trade Corporationa”.

Nastava na daljinu u hrvatskim školama opasnija je od svih pandemija i umjetno stvorenih zabrana jer se na taj način stvara nova generacija mladih Hrvata koji će iz godine u godinu sve manje znati. To potvrđuje i hrvatska geopolitičarka Jadranka Polović kada kaže kako je nastava na daljinu prijelazni oblik prema korporativnom obrazovanju (https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-j-polovic-on-line-nastava-prijelazni-oblik-prema-korporativnom-obrazovanju/), a to znači prema sustavnom zaglupljivanju ljudi.

Žarko Puhovski je fenomen. Fenomen bez premca. Poznajem ga još iz davne 1971. godine kada je otvoreno bio protiv studentskoga štrajka. Kasnije je, 1972., odigrao sramne uloge lažnih svjedoka i pripomagao da studentski vođe odleže tri do četiri godine u zatvorima. Istu ili sličnu sramnu izdajničku rolu Žarko je odigrao i u drugoj polovici devedesetih prošloga stoljeća kada je lažno i krivokletno svjedočio protiv svoje države i svojih Hrvata na sudu u Den Haagu i drugi puta pripomogao da međunarodni globalizatori Hrvatsku stave na stup srama i da neki od hrvatskih nevinih časnika budu osuđeni u Nizozemskoj na višegodišnje robije. Godine 1972. Žarko je sudio u korist koljačkoga jugoslavenskog sustava, a nakon 1995. lažno je svjedočio protiv obnovljene hrvatske države i Hrvata. Povijesni slijed je pokazao kako Žarko nijednom nije bio u pravu. Oba puta je bio lažni svjedok bez dokaza i argumenata i najobičniji krivokletnik. I, umjesto da se ispriča i pokrije po glavi, on i dalje nastavlja po starome sa svojim jugo-lažima. Na dan jasenovačke sramote, kada se svakoga travnja odlazi u Jasenovac i odatle odašilju otrovne izjave i strjelice protiv Hrvatske i Hrvata kroz razne oblike velikosrpskih odnosno četničkih laži, Puhovski je gostovao na globalizacijskoj N1 televiziji, koja je i stigla iz SAD-a u Hrvatsku da nas pacificira i zaludi. Puhovski je na N1 TV ponovio svoje protuhrvatske laži, bez obzira što ga je ne tako davno hrvatski predsjednik Zoran Milanović raskrinkao na svoj štemerski način. To je potvrda kako je Puhovski čovjek bez karaktera, bez srama i bez digniteta. Jer, ne zaboravimo, Puhovski je na N1 TV ponovio brojne gluposti, nebuloze i laži protiv sviju nas, poput onih da NDH nije bila država, da “NDH nije bila totalitarni režim kao Jugoslavija”, nego da je bila “koljački režim bez masovne podrške”, da Srbija nije 1941. provela “judenfrei”, jer su Srbi “ubijali Židove u ime Njemačke”, dok je Hrvatska bila gora jer je, po njemu, ubijala Židove “u ime Hrvatske”. Za Puhovskoga time ispada da je Srbija Milana Nedića bila jako dobro, ali ja zato NDH samo “klala”. Puhovski je, kao pravi ljevičar, protiv Tuđmanove pomirbe Hrvata, pa tvrdi kako je nemoguće uspoređivati ustaške i partizanske simbole, jer su, po njemu, ustaški simboli “isključivo simboli zla”, što bi trebalo značiti kako partizanski simboli to nisu. Posebno je branio crvenu zvijezdu petokraku, pod kojom su ubijani Hrvati katoličke i islamske vjeroispovijedsti od 1941. do 1945. i, ponovno, od 1991. do 1995. godine. I ne da ju je branio, nego je otišao nekoliko koraka dalje, u povijest, i usporedio koljačku komunističko-partizansku petokraku s kršćanskim križem. Ovo je stvarno previše i od našega Žarka.

 • Islamski militant, 36-godišnji Tunižanin Jamel Gorchene u petak 23. travnja nožem izbo policajku Stephani, administrativnu službenicu u policijskoj postaji Rambouillet u Yvelinesu zapadno od Pariza. Jamel je 49-godišnjoj žrtvi prerezao grlo. Prije ubojstva ubojica je vikao: ‘Allahu ekbar!’. Ovo klasično terorističko ubojstvo ima drugu pozadinu, onu globalizacijsku, lažnu, koja negira islamski terorizam i podstiče useljavanja tih istih islamskih terorista. Naime, nakon ubojstva policijskoga službenika u policijskog zgradi oglasio se Jean-François Ricard, šef PNAT-a (Parquet National Anti-Terroriste = Nacionalno protuterorističko tužiteljstvo) i rekao kako “U ovom trenutku ne zna koji su bili njegovi motivi”!

Predsjednik Direkcije za komunikacije Predsjedništva Turske Fahrettin Altun, koji je rođen u Aalenu u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg 11. rujna 1976., izjavio je na izložbi “Diplomati šehidi” da je izjava predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joe Bidena da su Turci od 1915. do 1923. izvršili genocid nad najmanje dva milijuna Armenaca “neosnovana, bespravna, nesretna i ništavna”. Posebno je opasno što je izložba “Diplomati šehidi” organizirana “u spomen na turske diplomate koje su ubile armenske terorističke organizacije”, što je na tragu nama puno poznatijih srpskih laži.

S globalizacijom i neliberalnim idejama dobili smo i životinje u kući, pa i dalje. Svakodnevno te iste životinje, koje su na anglosakskonskom Zapadu zaštićenije od ljudi, grizu ili kolju čak i svoje ukućane. Ovih dana svijetom je proširema vijest da je dvogodišnjega dječačića Paul-Naylassa Passmorea iz britanskog Staffordshirea napao pas pasmine akita i zario zube u dječakovo tjeme i odgrizao komad kože veličine polovice dlana. Dječaka je vodila majka, a s njima je bila i starija sestra. Pas je izabrao najslabijega i skoro ga ubio. U isto vrijeme čitam na teletekstu HRT-a kako je hrvatska vlast donijela zakon prema kojem će pojačano kažnjavati svakoga tko ubije vuka. Teško se je tu snaći.

Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr