Zadnji komentari

Na tridesetu obljetnicu od mučkoga ubojstva naši redarstvenika, gledamo kako Pupi sa naslovnica svih medija cmizdri

Pin It

Gledamo kako Pupi sa naslovnica svi medija cmizdri o nekakvome pivanju o ubijanju Srba

Jasno

Veći je jad kad Hrvat piva o ubijanju Srba, nego kad Srbin stvarno ubije dvanaest Hrvata

Rodila sam se u Imotskome rodilištu

Nije vam to mala stvar

Uvik se mogu pravit i reć kako sam rođena u gradu

Gracka cura rođenjem

U Varušu

A seocka po mistu di sam se gojila

Baba znala reć kako san bila ista kacijola

Sitna

Plavi, Jonjića očiju

Svoje prve dvi ipo godine san plakala bez pristanka

Razlog pravi momu plaču ni danas se ne zna

Nagađa se kako je to morebit bila tek reakcija malešnoga, pravaškoga srca kad skonta kako se na svoju nesriću rodilo u Titinoj Jugi, a ne u svojoj Državi

Pause od plača san pravila samo doklen bi nešto ubacila u kljun i ubila oko okolo uru, dvi

Redon mi svi proricali pivačku karijeru

Od pokonje Ive Srkove, Jele, pa do slučajni prolaznika na putu za Drum

Ne znam je li slučajno

Ili ne

Ali nekako od osamdesete godine prošloga stoljeća kažu kako san umanje plakala

Našega rodilišta već van godinama nema

Zatvorilo ga

Virujen kako to nije skroz na skroz loše kad već mogućnosti hitnoga carskoga reza naše rodilište nikada, nažalost, niti imalo nije

Ae

Nikad se ne zna kad se šta na krivo more nasadit u zadnji tren

A di Split

A di mi

Ostaneš brez glave i deset puta prija Kažiputa

Rodila sam se, daklem, u našoj Krajini

Al me mater nosila ispod svoga srca i svoje duge, plave kose i u Trogiru

Meni najdražemu mistu uza more

Ljubin mu svaku ulicu bilu, blistavo uglanjcanu

Svaki sapunjavi val poda moston

Svaki miris bora

Svaki zvuk s kampanela

I baš svaki prometni krkljanac

Šušur litnjega Trogira meni u srcu od prija rođenja kola

Trevilo se kako san tamo živila i u vrime studiranja

Jedno vrime

Ivana i ja cimerice bile

Bog sastavio dvi suprotnosti poda isti krov

A mi s vrimenom dokazale kako jedno prijateljstvo more izgladit sve

Baš sve

Kako more pomirit curu koja manijakalno čisti

I onu koja iskrene cili kuver šminke na tolu kad jedno minijaturno sjenilo traži

Kako more pomirit onu koja manijakalno kupuje spizu i kuva kad triba i kad ne triba

S onom kojoj je dosta da samo zeru sira uvik u hladnjaku ima

Gledalo se uskupa serije, filmove

Organiziralo plesne nedilje uza Bitlse

Peklo maštale palaćinka za cilo Čiovo

Radijon nam uvik bio pojačan na najjače

I svako jutro budila nas ona Cocina pisma o svetomu Ivanu od Trogira

Mi smo na vrata morale mećat upozorenja kad posjete ne primamo

E

Pribijale to na vrata u vrime rokova

Jerbo uvik okolo nas prometno bilo

Puna kuća mlađarije

Reka bi čovik kako smo znale držat kafić

I bez šanka

I bez bakšiša

Priko nedilje

Ile bi se nešpule i Maksina lučnica

Miris toga masla, pure i luka

Nosio nas niza nizbrdicu malo iznad

Kampa

Puton bi zamirisala riba s gradela

Procvitali balkoni i prikuće

Smijala san se

Širon

Kad zamiriše riba s gradela uvik se sitin naše imocke muškadije kako se muče da in se riba ne zalipi

Svaki neku svoju tajnu ima

A opet malo kojemu riba u komadu tolu i pijat dočeka

Izmišalo bi se u nami

Dalmacije

Hercegovine

I moga Imotskoga poviše svega

Nismo svaki vikend išle kući

Priskakale bi kadikad

Ona svoje Grude, ja svoj Imotski

Ostajale bi kao bubat

Al srce odolilo ne bi, pa bi se moja

Cvjećka i ja, njezina Ćikita, uputile vanka

U Trogirček

Društvo bi nan pravila naša matematičarka lipa, naša Hilda

Kašnje bi se skupili baš svi

Kažu kako je Trogir crveni grad

Grad komunjara

Uvik se spominje neki četnički odred i orjuna

Na takome je glasu kod nas

Naš Dinko bi cirkuza kako su Trogirani smislili zaobilaznicu samo kako koji Hrvat kad iđe iz Imockoga ili Hercegovine za Zagreb

Ne bi slučajno u Trogir zaluta

Samo tomu zaobilaznica je kao služit tribala

Al ja sam sebi i tamo ekipu našla

Ništa Hrvatsku nisan ljubila više od moji Trogirana

Ništa

Razumila sam se u bobu i su Peron i su Frankon

Su Hildon i mojon Cvjećkon

Jedne večeri smo u štiklama, po vrlo ladnu vrimenu nabadale iz pravca Čiova priko mosta, pa na livo do Korniže

Tako se zvalo misto di smo vrlo rada skakale uza pismu u živo

Jedvo si se moga uvuć od svita

Odman s vrata čovik na čoviku bio

Tu ladnu večer tombola bila

Gledala san okolo sebe di naše kapute uvalit

Kadli Cvjećka će meni, sva svečana

– Šta misliš da i mi uzmemo svakoj po jedan listić?

Bila san strogo protiv

Strogo

Oduvik san

Igre na sriću, ako se mene pita tuku uz Boga

Isto ko i sva kocka

Plus, realna san, da su dva broja u igri sigura san kako bi ja ubola u oni krivi

I danas me bez daha ostavlja optimizam oni ljudi koji mislu kako će od sto brojeva izvuć baš njijov

Gospe moja da je meni bar zera njijova optimizma i samopouzdanj

Negdi između tura pića ukazali se neki novi momci

Ljubazni vrlo bili

Sve mede i slade

Kao njima super cure iz Hercegovine i Imotskoga

A ja kontam

Kako je to baš lipo za prominu čut

E

Za prominu

Jerbo vrime baš ozobalo one koji nas na prvu loptu volu

Jedan od nji nakon nekoga kratkoga vrimena isprid svake od nas poreda papiriće tombole

Kao on nan kupio

Čisto da se zabavimo

Bilo mi bezobrazno navisit mu pričat kako take stvari redovno priskačen

Samoj sebi upalila san dugme tolerancije

Ono koje mi najčešće prigoreno keti

I rekla san samoj sebi

Ajde, neću bit dosada živa

Doklen su se brojevi za cinkvinu čitali nisan meščini ni jedan pročitani broj kod sebe zgledala

Al u jednomu trenu zaokret

Nema majci svaki pročitani broj na moj se listić parkira

Naša tola i tole do nas cenile se od smija

To se skakalo na svaki broj

Do jedan bio moj

Do jedan

I dobila san tombolu

Jesan

Koji je to cirkus bio kad me čovik na mikrofonu pita kako se zoven i oklen san

Opet Imoćani odnesoše kune u srcu Trogira

Nema od nas spasa

Svujdi kunu nanjušimo

Ljudi mi uredno pridali nagradu i čestitali

E, sad, klika je nagrada zaprave bila

Nije ni bitno

Znam samo da smo častile u tomu lokalu cilu noć

Kašnje i u drugomu

A ujutro smo opet sitne kune po kući tražile i brojale za kruva

Daklem

Kako došlo, tako ošlo

Pouka priče bila bi

Broj jedan

Ne valja meni blagajnu davat

Broj dva

Jadan ti je ko se uzda u igre na sriću i na njima život svoj gradi

Sutradan san rastvorila balkonska vrata od juga

Žvakala kraj kruva s medon

Pa uz Cocu učila upravnu znanost

A to van je

Nešto najdosadnije na svitu

Sto kilometara definicija i nabrajanja

Kad bi upravna znanost bila čovik

Zvala bi se Milorad Pupovac Pupi

Taj gnjavator iz nedilje u nedilju po možđanima mi skače

Godinama

Desetljećima

Ova Država ima nebrojeno problema

Sto jada kotrlja se svaki dan

Al kad imaš njega

Političku čimavicu

I manjinsku srdoboljnu amebu

Ti o ničemu skrbit ne moreš jerbo on stalno ono svoje cmizdravo lice uvaljuje u svaki kadar

U svaki

Ko kad te dite po sto puta u tri minute pita pit i ist

Ajde, kako u takin uvjetima pravit pašticadu i njoke

Kako

Nakon šezdesetog pitanja pojma nemaš kliko čega si metnio

Kad si promiša

I kliko dugo se zaprave sve zajedno krčka

Za deset godina Hrvati će imat posebnu F dijagnozu

PTSP izazvan njegovin medijskim teroron

Oće, sto posto

Cile generacije mentalno je sasadio

Gospe moja

Obljetnica VRO Bljesak

Pa unda

Trideseta obljetnica od mučkoga ubojstva naši dvanaest redarstvenika

Trideseta

Okrugla

Prikovažna

I šta mi svi skupa gledamo

Gledamo kako Pupi sa naslovnica svi medija cmizdri o nekakvome pivanju o ubijanju Srba

Jasno

Veći je jad kad Hrvat piva o ubijanju Srba, nego kad Srbin stvarno ubije dvanaest Hrvata

Isto ovako su dramili kad su dečki

Na Kustošiji litos napisali nekakav grafit

Digli i to na razinu vijesti broj jedan

Reka bi čovik balvane smo neke polegli

Rat zakuvali

Žicon smo in ruke vezali

Pobili

Ranili

Masakrirali smo ih

Sto posto san sigura kako ne postoji Država

Osim naše

U kojoj je broj jedan vijest di je ko kakvu pismu zapiva i šta je na kojemu grafitu našara

Samo kod nas to zasjeni i obljetnicu oslobođenja okupiranog područja

I obljetnicu ubojstva naših redarstvenika

I nema tu slučajnosti

Naši lojalni Srbi

Plenkovićevi pouzdani partneri i danas Bljesak nazivaju ničim izazvanim napadom

Kažu u Novostima kako je s Bljeskom sve nestalo

Slažem se

Njihov san o Velikoj Srbiji istopio se potpuno u Bljesku

Oluja ga tek uputila na traktoru

Tamo daleko

Njima je Bljesak genocid nad Srbima

Jednako kao i Oluja

Uporno negiraju povijesne činjenice o Domovinskom ratu

I sve to mene smetalo ne bi

Jer me ništa njiovo ne iznenađuje i ne smeta

Smeta me vrlo samo to što Plenković skupa s tim pouzdanim Srbima docira o nekakvoj budućnosti koju kao s njima, takvima, gradit triba

Plenkoviću, prvo bi triba naučit te svoje partnere bar poštivat Domovinski rat

Tek tada, možda, moremo o budućnosti razgovarat

Do tada mi nemamo s kime

Bi mi

Al za priče dvoje triba

Kako se budućnost more gradit s ekipom kojoj je i Franjo Tuđman zločinac

Kojega je tek smrt spasila od kaznenoga progona

S ekipom kojoj su naše legitimne vojne operacije tek genocid

S ekipom koja drami oko pjesme i grafita

Gledam u šoku okolo sebe

Oni kad su pjevali u najavi

Bit će mesa, klat ćemo Hrvate

Uistinu su nas klali

Klali su s pjesmom i bez nje

Pa opet ne drćem od nji i baš me briga šta oni danas pivaju

Mogu gudit po cile dane što se mene tiče

Po želji

Kad me cajkama ubili nisu, ne mogu s ničin

Ko njiove cajke priživi i atomsku bombu u ruke vata

Nikad nikoga za pismu prijavila ne bi

Nikad

Nisan mentalna komunjara

Srbina posebno za pismu prijavila ne bi Ni kad mi kroz pismu priti

Takav je samo transparentan i to je ured

Triba prijavit samo kad i ako, naše Domoljubne pivaju

Jerbo to bi bio nekakav znak kako se zdravo nije

A bolesnu čoviku svašta more na pamet past

Zato ga dokturu od možđana vodit triba

Žurno

Milanović se opet okolo Bljeska izblamira

Ne iđe ga gori i gotovo

Ona njegova duboka ideja

Kako tamo vojski misto nije

Manita je po temelju

Proslava Bljeska ili Oluje bez naše vojske

Ista je kako san napisala u taj vakat

Ko svati bez mlade, mladoženje i pratra

A sad dodajen

I ko grafit i pisma bez kaznene prijave

Ne znam di se zagubio čovik koji je Zokiju litos napisa onu izvrsnu govoranciju u Kninu

Ne znan di se zagubio

Al triba ga žurno nać

Upalit sve pretraživače i četvere oči otvorit

Ovi koji je priuzeo Zokija za Bljesak podbacio je skroz na skroz

Opisuje našu vojsku ko neku šaku ljudi

Ono, da ne znaš kako je zapravo Bljesak tema, mislio bi kako Zoki partizanine opisuje

Skroz manito

Jerbo naša vojska u Bljesku je rasturila Samo tako

I djelovala je tliko moćno da je Amerima komplekse natukla sto posto

Daklem

Kani se ubuduće umanjenica Zoki kad se o našoj vojski priča

Kiti ili nađi koga drugoga ko se razumi kako nakitit triba

Jerbo di našu vojsku sliči opisivat ričima

Koje rutašima Titinima sliče

Čovik uči dok je živ, čak i kad je

Predsjednik

Ae

Mene

Trogir naučio dilit ulicu

S ljudima iz ciloga svita

Naučio me kako u metar moreš čut i po tri svicka jezika

Naučio me ljubavi i lipoti

Onoj ljubavi jedne procvitale nešpule

I čvrstini njezine oble srčike

Naučio me kako dobit tombolu

Razdilit je

Pa sutra opet imat malo

I bit sritan s malo

Našu političku čimavicu

Tribalo bi poslat tamo

U moj Trogirček

Jerbo

Uči se dok si živ

A on ne zna, ne zna niti onliko kliko je mene naučio Trogir

Ne zna kako ti puno toga neplanski u krilo padne, čak i kad ne pitaš

Čak

I kad kažeš kako ti ništa ne triba

I kako imaš baš sve

Padne ti u krilo

Samo

Pod uvjeton kako onaj koji dili zna ili osjeća, kako zbog dodiljenog, podiljenog niti nisi s njim

Kako bi bio uz njega svakako

Iz poštovanja

Ako već ne

Iz ljubavi

Izvor: narod.hr