Zadnji komentari

Plenković – predsjednik HDZ-a bez potpore na izborima većine članova s pravom biranja

Pin It

Potpredsjednik HDZ-a i župan osječko-baranjski Ivan Anušić u Newsroomu N1 televizije 3. svibnja 2021.g. komentirao je lokalne i područne izbore, incident u Borovu itd.; te o HDZ-ovu koalicijskom partneru SDSS-u izjavio sljedeće: „Bio bih puno sretniji da nismo u koaliciji s ovakvim SDSS-om“. Isti dan na to je reagirao predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izjavom medijima: „ Nazvao sam Anušića i rekao mu da takve izjave apsolutno ne dolaze u obzir.

Nije Anušić taj koji će komentirati naše koalicijske partnere. Politiku HDZ-a vodi Predsjedništvo sa mnom na čelu i mi smo formulirali politiku suradnje s nacionalnim manjinama“. Dakle vrlo oštar i agresivan Plenkovićev odgovor i ograničavanje slobode mišljenja u stranci, kao vjerna primjena i nastavak totalitarnog komunističkog principa demokratskog centralizma. Zbog toga bi odgovarajućim metodološkim pristupom trebalo analizirati rezultate izbora u HDZ-u, da bi se utvrdilo koliki izborni legitimitet odnosno broj glasova i političku potporu svih članova HDZ-a s pravom biranja je dobio kandidat Andrej Plenković, a da bi mogao imati takvu i toliku političku (sve)moć da može gušiti slobodu i pluralizam mišljenja u stranci primjenom zloglasnog komunističkog totalitarnog principa demokratskog centralizma? Na izborima u HDZ-u 15. ožujka 2020.g. na biračkim mjestima bilo je upisano 210.384 članova s pravom biranja, od kojih je glasovalo samo njih 74.102  ili  35,22 posto.                                                                           

Za kandidata za predsjednika Andreja Plenkovića glasovalo je 57.672 ili samo 27,41 posto svih članova s pravom biranja, kojih je kako je to prethodno navedeno na biračkim mjestima bilo upisano 210.384. Što znači da je Andrej Plenković predsjednik HDZ-a koji na izborima NIJE dobio političku potporu VELIKE VEĆINE članova HDZ-a koji su imali pravo biranja! Plenkovićev IZBORNI LEGITIMITET od 27,22 posto svih upisanih članova s pravom biranja  u državama stvarne a ne fasadne demokracije, kvalificira se kao veliki DEMOKRATSKI DEFICITi invalidni odnosno „lukašenkov“ IZBORNI LEGITIMITET jer na izborima nije dobio demokratski kvalificiran odnosno demokratskim standardima primjeren broj glasovai političku potporu svih članova HDZ-a koji su imali pravo biranja!

Nakon što su zbori u HDZ-u završeni, Središnjem izbornom povjerenstvu pristigli su i obrađeni su rezultati sa svih biračkih mjesta pa je objavljeno i službeno izvješće o izbornom procesu i konačnim rezultatima izbora, odnosno njihov ukupan statistički pregled po pojedinim kandidatima za mjestâ predsjednika i zamjenika te četiri potpredsjednika. Izbori u nedjelju 15. ožujka 2020.g. održani su na 586 biračkih mjesta na kojima je bilo upisano 210.384 članova HDZ-a s pravom biranja, od kojih je glasovalo njih 74.102 što je izlaznost  od 35.22 posto i znači da je na izborima sudjelovao i glasovalo tek nešto više od jedne trećine članova HDZ-a s pravom biranja! U službenom izvješću Središnjeg izbornog povjerenstva navodi se i da je: „Svih 6-tero kandidata tima „Odvažno za Hrvatsku“ uvjerljivo pobijedilo“, a kakvaje to i koliko je to „uvjerljiva“ pobjeda na izborima može se objektivno ocijenit i ustvrditi samo i jedino raščlambom u okvirima i kontekstu dobro znanih i svima poznatih univerzalnih demokratskih mjerila odnosno standarda, a što će biti tema u analitičkom odlomku članka. hdz.hr/article/1579/sluzbeni-rezultati-unutarstranackih-izbora-andrej-plenkovic-osvojio-je-786-a-miro-kovac-214                                                        

OPĆI IZBORI VS. STRANAČKI IZBORI

Birači na općima izborima te birači na stranačkim izborima po njihovoj političkoj obaviještenosti, zainteresiranosti za politiku te pobuđenosti odnosno motiviranosti za izlazak na izbore i glasovanje – nikako nisu istovjetne i homogene skupine. Naprotiv, među njima su po tim mjerilima odnosno kriterijima velike razlike, jer u općem biračkome tijelu ima ne malo i politički nezainteresiranih, društveno i nacionalno nedostatno odgovornih, ravnodušnih i apolitičnih pojedinaca, protestnih apstinenata i apatičnih birača koji zbog toga i ne izlaze na izbore. No, za razliku od njih članovi političkih stranaka u velikoj većini ili gotovo svi  su politički obaviješteni, neki u određenim rezultatima izbore vide i sobne interese, te su svi više od društvenog „prosjeka“ zainteresirani za politiku općenito i njihovu stranku posebno jer da to nisu članovi političke stranke uopće i ne bi bili. Zbog toga je njihov odnos prema izborima općenito te i stranačkim izborima posebno znatno drugačiji, jer su neusporedivo više zainteresirani i motivirani odnosno imaju više pobuda da na njih izađu i glasuju. Logično je stoga a iskustveno i potvrđeno da je zbog svih tih razloga izlaznost na stranačkim izborima velika, te u pravilu i znatno veća nego na općim izborima!                                                                                                                                                   

No kad se pojavi obrnuta i paradoksalna situacija da je izlaznost birača na stranačkim izborima manja nego na općim izborima onda je to valjan, značajan i pouzdan pokazatelj da to nije slučajnost i eksces, nego izraz i dokaz da je to političko stajalište velike većine članova stranke i prosvjedna apstinencija od izbora zbog nezadovoljstva politikom vodstva stranke i političkim stanjem u stranci te možda i (ne)demokratičnošću i (ne)regularnošću samog izbornog procesa koji kod  birača izazivaju i biračku apatiju. Svjedoči se u izbornoj praksi poznatom fenomenu da se izborno tijelo pretvorilo u prosvjedno izborno tijelo, s apstinencijom od izbora kao političkim izričajem i instrumentom otpora aktualnoj stranačkoj politici i njezinom vodstvu!

IZBORI S ODAZIVOM OD SAMO 35 POSTO BIRAČA!

Pa kako je to u kontekstu navedenih političkih, politoloških i socioloških činjenica o razlikama između općih i stranačkih izbora, bilo na upravo održanim izborima za predsjednika, zamjenika predsjednika te četvorice potpredsjednikâ HDZ-a?                                                                                                                                Na izborima je u nedjelju 15. ožujka 2020.g. moglo glasovati 210.384 članova HDZ-a spravom biranja, a na biračka ih je mjesta izašlo i glasovalo samo 74.102 ili 35,22postoodnosno tek nešto malo više od jedne trećine! Što znači da na izbore nije izašlo i glasovalo 136.918 odnosno 64,78 posto ili gotovo dvije trećine članova HDZ-a s pravom biranja! Takav i toliko masovan pak neizlazak članova stranke na izbore odnosno demokratskim standardima neprimjerena i neprihvatljiva drastično niska stopa izlaznosti nikako i nipošto ne može biti u većoj mjeri posljedica na primjer njihova komoditeta, neodgovornosti, aktualnih osobnih i obiteljskih (ne)prilika, straha od pandemije koronavirusa i tome slično; nego je to u najvećoj mjeri posljedica njihova nezadovoljstva politikom koju i kakvu vode predsjednik i vodstvo HDZ-a te čemu su se suprotstavili prosvjednim neizlaskom odnosno bojkotom izbora! A kad na izbore općenito a to vrijedi i za ove izađe samo 35,22 posto biračkoga tijela odnosno članova stranke s pravom biranja onda je to farsa od izbora i nepopravljivi demokratski deficit, a oni koji su na tim i takvim izborima izabrani nemaju izborni legitimitet odnosno političku potporu birača koja je razmjerna i primjerena čak ni minimalnim demokratskim standardima!     Valjan i pouzdan dokaz tome su rezultati izbora odnosno apsolutne i relativne brojke glasova koje su izabrani kandidati dobili od ukupne brojke članova s pravom biranja. Izabrani predsjednik Andrej Plenković dobio je 57.672 glasova ili samo 27,41posto odnosno tek minimalno više od četvrtine svih članova s pravom biranja, što znači da on ima izborni legitimitet odnosno političku potporu za demokratske standarde doista šaljivih i redikuloznih 27,41posto ili tek jedva nešto više od četvrtine svih članova s pravom biranja! Što ujedno znači da izravno ili neizravno, aktivno ili pasivno Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a nema izborni legitimitet odnosno političku potporu gotovo tri četvrtine svih članova HDZ-a s pravom biranja! A taj i takav legitimitet ekvivalentan je kreditnom rejtingu kojeg financijske institucije metaforički ali zorno nazivaju – smeće.                                                                                                                                     

Tomo Medved na mjesto potpredsjednika HDZ-a izabran je s dobivenih 51.259 glasova birača ili 24,36 posto odnosno manje od jedne četvrtine biračkoga tijela, čega bi se zasigurno (po)sramili i kućni ljubimci poznatog ličkog ugostitelja Macole!                                                               

Na mjestâ potpredsjednikâ HDZ-a su izabrani i dobili Oleg Butković 44,611 ili 21,20 glasova biračkoga tijela; Ivan Anušić 41,637 ili 19,79 posto; Branko Bačić 38.934 ili 18,50 posto i Zdravka Bušić 34,298 ili 16,30 posto glasova svih članova HDZ-a s pravom biranja!                                                           

Dakle, od šestorice izabranih kandidata brojkom dobivenih glasova samo je Andrej Plenković i togranično prešao jednu četvrtinu svih članova HDZ-a s pravom biranja, Tomo Medved i Oleg Butković su ispod četvrtine biračkoga tijela, a Ivan Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušićsu čaki ispod 20 posto svih članova s pravom biranja! A to su izborni legitimiteti odnosno potpora birača prema demokratskim standardima razmjerni, primjereni i dostatni tek i samo za puko tehničko vođenje stranke tj. HDZ-a. U državama pak s demokratskom političko kulturom, etikom i tradicijom kao i tranzicijskim državama iz komunizma u kojima je za razliku od Hrvatske demokracija konsolidirana, ti i takvi izborni legitimiteti bili bi vrijedni samo i jedino tuge demokracije te sažaljenja i sućuti zbog te farse i – groteske od izbora!

Nakon objave rezultata izbora 27 postotni izabrani predsjednik svih članova HDZ-a s pravom biranja Andrej Plenković dao je sljedeću izjavu za medije: „S ovako velikim legitimitetom i povjerenjem članstva koje smo zadobili, uvjeren sam da će rejting HDZ-a rasti i da ćemo pobijediti na parlamentarnim izborima, a članstvo je poslalo vrlo jasnu poruku kakav HDZ želi!“. I doista je Andrej Plenković u pravu da je članstvo poslalo vrlo jasnu izravnu i neizravnu (prosvjednom izbornom apstinencijom i biračkom apatijom) poruku, i to velika većina članova koji su imali pravo biranja ali kakav HDZ – ne žele! Naime, 136.282 ili 64,78 posto odnosno gotovo dvije trećine članova HDZ-a izravno na izborima ili neizravno prosvjednom apstinencijom odnosno bojkotom izbora poslalo je vrlo jasnu poruku da ne podupire Andreja Plenkovića i njegov tim, te da oni i njihov politički program nemaju demokratski kvalificiran izborni legitimitet odnosno njihovu političku potporu za vođenje HDZ-a kako to čine, te autoritarni i nedemokratski način na koji ga vode! Također, jednako se to odnosi i na ekonomski program Vlade RH predsjednika Andreja Plenkovića, čije kvalitete, domete i rezultate zorno i konkretno prikazuju te valjano i pouzdano dokazuju ekonomski i drugi pokazatelji te podatci Eurostata i drugih mjerodavnih institucija.

EKONOMSKI, SOCIJALNI, DEMOGRAFSKI I OSTALI POKAZATELJI

Kao što nisu imali ideoloških, političkih, društvenih, kulturnih, estetskih, moralnih i domoljubnih pobuda i razloga da na izborima svojim glasom podupru kandidata Andreja Plenkovića; isto tako i ne manje važno je da velika većina članova s pravom biranja nisu imali ni ekonomskih, socijalnih, demografskih i inih poticaja i motiva da glasuju za Andreja Plenkovića kao kandidata za predsjednika HDZ-a jer bi ga time ujedno istaknuli i kao potencijalnog kandidata za predsjednika Vlade RH nakon tada predstojećih parlamentarnih izbora ako bi na njima HDZ postigao za to potreban odgovarajući rezultat. A velika većina tih ekonomskih, gospodarskih, socijalnih, zdravstvenih, demografskih i drugih standarda i pokazatelja koji su za vrijeme Vlade Zoran Milanović  imali trend pogoršavanja i padanja, ne  samo da danas nisu bolji  nego su i znatno lošiji u usporedbi sa stanjem u Hrvatskoj kakvo je bilo u listopadu 2016.g. kada je Plenkovićeva koalicijska Vlada s Mostom NL preuzela vlast. A da su ti pokazatelji na primjer ostali isti, opet bi to bio dokaz posvemašnje ekonomske, gospodarske, socijalne, demografske i ine neuspješnosti Plenkovićeve Vlade RH, koja je nakon„šupiranja“ Mosta NL iz Vlade bila u koaliciji s ostatkom HNS-a  i „suhim zlatom“ SDSS-om.A nakon izbora za Hrvatski sabor u srpnju 2020.g.,  formirana je Vlada hrvatsko-srpskog neojugoslavenskog bratstva i jedinstva HDZ-SDSS. Pa tko ima skepsu, poželjnu kritičku distancu ili nepovjerenje prema navedenim tvrdnjama i podatcima, može im valjanost i vjerodostojnost  provjeriti i u povezanim člancima. 

Lovel Franić