Zadnji komentari

Bolnica u raljama politike

Pin It

U zadnje vrijeme učestali su napisi u medijima o nemilim i neprimjerenim događanjima u Vinogradskoj bolnici. Po svemu sudeći tamo su u velikoj  mjeri narušeni međuljudski odnosi, naročito u upravi i u nekim bolničkim odjelima (radiologija), gdje se vode žestoke borbe za vlast i prevlast.

Toga svega ne bi bilo, ili bi bilo u puno manjen obliku, kako je to posvuda, da se u sve to nije umiješala politika, posebice politika državotvorne stranke. Svuda, posebice u zdravstvenim ustanovama, struka bi trebala biti izvan politike. Ljudi se pitaju kako u takvom okruženju, punom negativne energije, bolnica, odnosno njeni zdravstveni djelatnici, liječnici i ostalo osoblje, obavljaju svoju temeljnu djelatnost, kako liječe i brinu se o pacijentima, kad silnu energiju svakodnevno troše na međusobno obračunavanje i podmetanje, u smislu tko je bolji, a u zadnje vrijeme tko je lopov, a tko pošten. Uprava i odjelni šefovi nas uvjeravaju kako u stručnom poslu sve štima, kako pacijenti ni u čemu nisu prikraćeni ili oštećeni. Moje osobno iskustvo, prilikom određenih specijalističkih pregleda je jako dobro. Bez ičije i ikakve intervencije,   sam sve obavila u relativno kratkom vremenskom periodu,  na dobar način, u smislu poboljšanja mojih zdravstvenih problema i potrebne pomoći.

Kad se nešto takvo ili tome slično dogodi, kao što je sad aktualno u spomenutoj bolnici, nije lijepo za čuti, a kamoli u tome sudjelovati. 

U cijeloj toj aferi iznad svega ističe se ime profesorice Dijane Zadravec, šefice odjela za radiologiju, vrsne znanstvenice i stručnjakinje, koja je između ostaloga i članica HDZ-a.

Kaj joj je to trebalo?, pitaju se mnogi, a možda i ona sama.

U međuvremenu su je smijenili sa čela odjela na kojem je bila. Kako izgleda prijeti joj i otkaz. Pitanje je zašto i za što? U čemu je to zakazala? Je li strši zato što je bolja (stručnija) od drugih? Je li zato što je jako glasna,  što ukazuje na neprimjerene i nedozvoljene rabote nekih svojih kolega, koji su se urotili protiv nje.  Je li zato što je sposobna? Je li zato što je lijepa? Je li zato što je članica HDZ-a i bliska s užim vodstvom te stranke. Je li zato što ne staje sa svojim navodno dokazima pokrepljenim tvrdnjama, o lopovluku u bolnici, koji preferiraju i podržavaju, oni koji specijalisti, koji istovremeno imaju svoje privatne poliklinike ili privatnu praksu, pri čemu za svoje pacijente, neprihvatljivo i protuzakonito koriste besplatne usluge bolnice, što njihovi pacijenti u konačnici plaćaju, a doktori se besramno bogate.

Spomenuta doktorica je možda previše ambiciozna, asertivna, neki kažu i agresivna, čime želi sebe istaći i time postići uspon na društvenoj i političkoj ljestvici uspjeha. Kažu da hoće biti ravnateljica bolnice, možda i ministrica zdravstva? Zašto ne, ukoliko ima za to potrebne uvjete. Pitanje je njena osobna motivacija za takvo nešto. Želi li to zbog sebe, svojeg ega, osobnih  ambicija, nezajažljive pohlepe,…, ili zbog pokušaja sređivanja nereda i nedjelotvornosti, u tim područjima.  Teško je to ovako sa strane to razlučiti i pogoditi pravu istinu. Pri iznošenju svojih tvrdnji doktorica Zadravec je vrlo uvjerljiva. Mobbing jer vidljivo uzeo svoj obol i danak, kao posvuda, gdje se nešto slično događa, učinio ju nervoznom,  njivom i  trenutno manje sposobnom za obavljanje njenih poslova i zadaća. Uništili su je. Sama je sebe uništila. Nije htjela i znala stati. To je još jedan pokazatelj kako u nas pojedinac, nažalost, ništa dobro i pozitivno, kakve god dokaze imao, ne može postići, protiv ortakluka i umrežene interesne skupine, pogotovo onih koje podržava politika u poziciji. I nju su politika, HDZ, odnosno, istaknuti stranački pojedinci ili čak i lider podržavali, misle neki. Kako bilo , da bilo, čini se da doktorica Zadravec gubi obu bitku. Na onoj drugoj strani su ukupni interesi veći. Integritet  i vjerodostojnost ustanove, tog velikog zdravstvenog mastodonta je u pitanju, te indirektno resorno ministarstvo, zdravstveni sustav i aktualni ministar.   Zbog toga se žrtvuje doktorica Zadravec. Po njima trebala je šutjeti i ušutjeti, a ne biti zviždačica. Tipičan hrvatski slučaj, od INA-e, Ankice Lepej i ostalih. Prema agendi i artikulaciji vladajućih treba se ponašati u smislu: Ne talasaj! Kad se u močvari zatalasa moćnici će podići glave, iznad zagađene površine. Pojedinac i eventualno mala grupa, uz njega  će se ugušiti u smradu i ostalim “produktima” močvare. Neki će prije tog konačnog kraja potonuti na dno močvare, prekriveni talogom, na koji su ukazivali. Nakon tridesetak godina suverenosti, neovisnosti, samostalnosti, slobode  i demokracije, nismo sazreli i stasali kao društvo u kojem se smije i može govoriti istina. Neki će sad reći i tvrditi, pokazivati i dokazivati, kako je istina relativna. Istina je jedna i jedina, te kao takva ne može biti relativna. U ovom slučaju istina je samo na jednoj strani. Netko laže. Ako baš ne laže onda hiperbolira, približava se istini kao svojoj asimptoti, ali je ne dodiruje. Što onda? Zaustaviti proces. Kazniti krivce i nastaviti dalje kao da ničega lošeg nije bilo. Može li se to? Očito može. Politika će to učiniti irelevantnim i usputnim. 

Gdje su tu žrtve, nastale u pokušaju osvjetljavanja nastale situacije? Koga briga? Osim toga za mnoge, pogotovo one na vlasti, bilo kojoj bolje i djelotvornije je bauljati u mraku, daleko od očiju onih, koji ih plaćaju, o kojima bi trebali voditi brigu, kojima bi trebali osigurati boljitak...., nego biti osvjetljen, jasan i transparentan.

Do kakvog takvog osvjetljenja će ipak doći, uslijed implozije u političkoj stranci, kad vanjski pritisak postane veći od unutarnjeg, kad se ono malo preostalih čvrstih (temeljnih) točka pomakne ili savine. Vrijeme čini svoje. Mastodonti se urušavaju. Nove političke snage nastaju iz protesta prema “svojima”, iz aktivizma, iz nužne potrebe za promjenama. Sve dok se to barem djelomično ne dogodi, dok se građani ne probude i ne osvijeste, treba gacati po utabanim stazama, gdje nema trnja i drugih opasnosti po egzistenciju i život. Pojedinci to neće i ne mogu. Sustav koji imamo ih ušutka ili uguši.

Naravoučenje iz ove priče je: Šuti, radi, budi odan političkoj stranci, koja ti omogućuje rad i egzistenciju.

Prava i slobode građanina, dostojanstvo i odgovornost čovjeka, poštenje i savjest pojedinca su pojmovi, u ustavu, zakonima, poveljama, deklaracijama, što dobro, lijepo, ponekad i gordo zvuče, kad ih se čita, o njima sluša i usvaja ih se, dok su ti isti pojmovi, u praksi rijetko provedivi i realizirani.

Ankica Benček