Zadnji komentari

Korumpirani suci

Pin It

This week's 5 restaurant nightmares: Justice for all?

Nema ništa goreg, niti sramotnijeg, u nekom društvu i državi, nego korumpirani suci (arbitri), u bilo kojem području i segmentu rada, djelovanja i života, nego što su korumpirani suci.

Pri tome ne mislim samo na suce kojima je to profesija, nego na suce  procjenitelje i ocjenjivače, predsjednika i članove pojedinih komisija (odbora) u bilo kojem natjecanju, od bacanja kamena s ramena, izbora miss na nekom lokalnom sajmu, izbora naj krave, junice, bika, nerasta,  kobile, konja, ždrebice, pastuha, purana, pijevca,... nogometne utakmice u malom mjestu, utrke lađa, bilo kojem sportu od amaterskog do profesionalnog,  dodjele nagrada za bilo što   i bilo gdje, odabira “najboljeg” kandidata, na pojedinim natječajima, u znanosti, politici, školstvu, gospodarstvu, ...  

Uvijek i svuda je važno tko koga utjecajnog gdje ima, kako doći do predsjednika komisije, kako vrbovati (kupiti) pojedine članove, ta kako se okoristiti time, u bilo kojem smislu.

Zbog svega toga jesmo tu gdje jesmo. Nije dovoljno na izborima izabrati nove ljude, ničim opterećene, obrazovane, sposobne i poštene, kad je ispod njih močvara u kojoj se programira i planira, isključivo u korist pojedinaca i pojedine  interesne skupine. 

Tu glavnu ulogu igra rak-rana našeg društva: Mito i Korupcija (MIT). Svakog čovjeka od rođenja, kroz život, do samog njegova kraja, kroz sve životne faze, u stopu prati, to naše svakidašnje zlo, zaogrnuto lažima, obmanama i prevarama.

Čitam jutros bili o uhićenja sudaca u Osijeku koje je gospodin Zdravko  Mamić prokazao kao primatelje mita, kako bi sudili i odlučili u njegovu korist, prilikom suđenja. Kako znamo dotični gospodin je osuđen, od tih istih sudaca. Htjeli, ne htjeli, pri tom se nameće pitanje: Bi li gospodin Mamić prokazao te suce, za primanje mita da nije pravomoćno osuđen.  Tko zna? Možda? Čisto sumnjam. To ne znači kako bi to učinio bilo tko od nas. Ukoliko bi  podmićivanje ikoga bilo svrsishodno, od čega  je bilo osobne koristi, to bi se uglavnom prešutjelo i išlo dalje. To dalje bilo bi sve više koruptivno. Išlo bi s generacije na generaciju, jer je implementirano u odgoj bilo koji, intencionalni i funkcionalni, posebice obiteljski.  Svud oko nas , na bilo kojoj razini, za bilo što, daje se i prima mito, u bilo kojem obliku. To je kazneno djelo, za onoga tko daje i tko prima mito. Svi to znaju i ponašaju se kao tri majmuna, niti čuju, niti vide, niti govore.  Tu i tamo u javnost prodre neki slučaj kad se u toj raboti netko osjeća izigran, ili se pojavi zviždač, koji je ubrzo ušutkan ili mu život postane pakao, na zemlji.

Imamo puno takvih primjera. Najnoviji se odvija u Vinogradskoj bolnici, gdje nikako da ušuti profesorica Dijana Zadravec, koja ukazuje na korupciju, nezakonitosti, prevare i obmane, s kojima se koriste pojedinci i interesne skupine, kako bi se okoristili, na račun bolnice, zdravstva, društva i države.

Žena je ostala bez posla, završila na bolovanju, ali ne odustaje. Znamo kako će to završiti. Vrlo rijetko ili nikada, u nas, pojedinac pobijedi organiziranu,  mitom i korupcijom umreženu  interesnu skupinu, u bilo kojem području, života, rada i djelovanja, posebice kad ta koruptivna hobotnica vodi do vrha države. Tu se uvijek žrtvuje pojedinac. Većina interesnih skupina su kaste, u koje se ne smije dirati, koje se ne može “razbiti” i o kojima još uvijek, u nas, najbolje šutjeti. Do kada? pitaju se mnogi. Zašto?, pitaju se neki. Zato što je u većini takvih slučajeva umiješen Netko, iz visoke politike, kao i sama visoka politika.

Pogledamo li tko sve pobjeđuje u bilo kojim formalnim natječajima, manje-više uvijek podobni, odnosno oni koji su od nekog moćnog dobili poguranac i bili proglašeni najboljim kandidatima.

Sposobni rijetko kada dobiju šansu za napredovanje, bilo gdje, pogotovo ako se drže zakona, pošteni su,  istinoljubivi, pravedni, skromni, ne asertivni i ne agresivni. Njima se sve ono drugo gadi. Ponekad su takvi pozvani u neku političku stranku, posebice u HDZ, gdje im je svašta obećavano. Neki su tome i podlegli. To nisu bili oni dosljedni, čvrsti, vjerodostojni i pravi, vjerni sebi samome. Poznajem neke danas poznate ljude u znanosti, IT području, gospodarstvu, školstvu i politici, koji tome nisu nasjeli i podlegli. Njima se to i  sve u vezi  toga , naprosto gadi. Oni u svojem rastu i razvoju, napredovanju idu korak po korak, oslanjajući se na svoje obrazovanje, sposobnosti, vještine, karakter, osobnost i osobitost. Nije to lako i jednostavno, ali veseli, ispunjava, čini zadovoljstvo i dovodi do ostvarenja kompletne osobnosti.

Čast mi je poznavati takve ljude. Neki od njih su moji bivši učenici. Bili su takvi od malih nogu. Borci za pravdu, pravednost, istinu i poštenje. Borili su se za svaki bod u ocjenjivanju, od domaće zadaće, preko testova, do “projekta”, svojeg tima. Još i danas mi zamjeraju poneku četvorku, čime sam ih “brusila”, misleći kako olako stječu znanje i rješavaju probleme.

Kad bi takvi bili suci, ne bi se događali slučajevi, gdje prevladava mito i korupcija. Kad bi takvi potpisivali bilo koje svjedodžbe i diplome, naročito doktorate,  ne bi se trebala istraživati vjerodostojnost i točnost tih dokumenata.

Kad bi takvi upravljali državom na svim razinama, bilo bi manje mita i korupcije, u cijeloj državi, naročito u područjima gdje su oni glavni. Međutim, oni to ne žele ili pak nemaju šansu doći u takvu poziciju. Na pozicijama su podobni, poslušni, savitljivi, prilagodljivi, skloni mitu i korupciji, nepotizmu, karijerizmu, klijentelizmu,…

Za pitati se što su ti silni magistri i doktori znanosti, koji svake godine, izlaze kao po tvorničkoj traci, posebice u nekim provincijskim učilištima i Sveučilištu u Osijeku., pridonijeli znanosti, gospodarstvu, školstvu, zdravstvu, politici. Priča se kako su iz Splita kombijima odlazili po doktorate u Osijeku ??? Priča se kako se u BiH, po doktorate nije trebalo niti ići. Sve se događalo online. Papir je isprintan, novi magistar ili doktor je uskrsnuo i iz potpune anonimnosti, postao netko.

Takvih primjera ima puno, svuda. Ta rabota raste i razvija se.

Kako bilo da bilo, u našoj povijesti će biti zabilježeno kako je gospodin Zdravko Mamić, reformirao hrvatsko pravosuđe.

Taj nogometni stručnjak, poznat i priznat, u nas, u Europi i svijetu, postati će poznat i po tome da je prokazao korumpirane suce, pokrenuo procesa, preispitivanja, propitivanja, osuđivanja i reforme, cijelog pravosudnog sustava.

Društvo u kojem je pravosudni sustav, odnosno većina sudaca, u raljama korupcije, stoji u mjestu ili nazaduje. Pod pokroviteljstvom i zaštitom takvih sudaca korupcija se ukorijenila, kapilarno proširila, petrificirala i u neku ruku ozakonila.

Tko to može prekinuti ??? Za sada nitko. Iluzija je da će tome stati na kraj, novoizabrani pojedinci, neke nove  političke snage, u poziciji ili opoziciji.

To ne znači da se  s tim treba miriti i pomiriti. Bilo bi dobro sustavno na to ukazivati, to prokazivati, suditi i osuditi, ponekad i drastično, kako nikad nikome nešto takvo ne bi palo napamet.

Kako to postići, kad smo gotovo svi programirani, da razmišljamo, gdje koga imamo, da   nam pomogne dobiti nešto, na što po ustavu i zakonima imamo pravo. 

S kolegicom sam pred desetak provela jedno istraživanje, na 400 učenika osnovnih škola u N ovom Zagrebu, na temu: Motivacija učenika osnovne škole  u nastavi matematike. Napravile smo detaljnu analizu, poduprtu  numeričkim podacima i napisale knjigu o tome, s povijesnim osvrtom, stanjem u sadašnjosti i realnom vizijom u budućnosti. Knjiga se “kiselila” tri godine (2+1) u stolu urednika u dvije izdavačke kuće, da bi je povukle kad smo vidjele kuda to sve vodi.

Morala sam poslušati iskusnu kolegicu, koja mi je nakon, prvog predavanja o istraživanju i Motivaciji učenika,  rekla kako od toga svega neće biti ništa.

Naime, pitala me tko iza toga stoji. Rekla sam kolegica i ja. Nitko iz vrha pitala je.  Nitko. Tko bi trebao stajati? Nakon toga je “mudro” zaključila, kao od izdavanja knjige ne bude ništa. I tako je bilo.

Ankica Benček