Zadnji komentari

Na HRT-u zagovaraju „građanski rat“ u kojem je srpski bagerist bagerom zgrtao ubijene Hrvate

Pin It

Kao što se moglo i očekivati, i ova je Gay parada u Zagrebu prije nekoliko dana izazvala političku buru. Morala je. Jer je to, najprije politička parada. Za me je je to nova (stara) Šolevićeva parada. Šolević u duginim bojama u Zagrebu. Kako? Puno se toga poklopilo. Na čelu kolone homoseksualaca i lejzbijki – „antifašisti“… SDP (Peđa Grbin), novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, Rada Borić, Anka Mrak-Taritaš i SDSS! Baš Šolevićeva ekipa.

Za mene teroristička antihrvatska parada. Kao slučajno, Stjepan Mesić traži povrat imena Trga Maršala Tite u Zagrebu, dok slovenski istražitelj partizanskih zločina hrvatskoga podrijetla Roman Leljak, kao novoizabrani gradonačelnik gradića Radenci u Sloveniji ima problema s „ljevicom“. Naime, Roman Leljak kao gradonačelnik Radenaca, nastoji primjenjivati rezoluciju VE koja osuđuje sve totalitarizme. On nastoji ukloniti Titino ime sa javne površine u Radencima. Uzalud. „Ugrožene  manjine“ ne dozvoljavaju primjenu rezolucije VE-a. Očito, kada su u Gay paradi SDP i SDSS da ta parada štiti Titu.

Nasuprot tomu, kosovska predsjednica Vjose Osmani od Srbije traži da Srbija klekne kao Willy Brandt u Auschwitzu. I kosovski premijer Albin Kutr kaže: „Na političko vodstvo Srbije mora se vršiti nezaustavljivi pritisak, sa svih strana, dok ne prepozna i ne prizna da je počinila zločin u Bosni, na Kosovu i u Hrvatskoj, da traži oproštaj i započne proces kažnjavanja zločina“. Uzalud. Kada kosovski premijer kaže kako bi na srpsko rukovodsvo trebalo vršiti pritisak sa svih strana, najveći i najučinkovitiji pritisak na srpsko rukovodstvo da prizna zločine i da klekne kao Williy Brandt u Auschwitzu bi trebala vršiti Hrvatska! Kad tamo – Hrvatska… SDP (Peđa Grbin), Tomislav Tomašević, Rada Borić, Anka Mrak-Taritaš i SDSS! Rada Borić, koja traži da se snajperist koji je iz zaklona u Zadru pucao na ljude na ulicu, kada je znao da na ulici nema Srba, koji je na kraju stradao, tretira kao civilnu žrtva u ratu. A Rada Borić je saborska zastupnica, kao i Peđa Grbin, Anka Mrak Taritaš…, još je Peđa Grbin i predsjednik SDP-a. Pa Tomislav Tomašević je gradonačelnik Zagreba. Prema tomu, fizičku komponentu Gay parade u Zagrebu možemo tretirati kao „političku reprezentaciju Hrvatske“ iz pozadine. A tko može od Rade Borić, Peđe Grbina i od SDSS-a tražiti da oni podrže kosovski politički vrh u traženju od Srbije da Srbija klekne kao Willy Brandt? A tamo gdje su oni, tamo su i obožavatelji filma Dara

iz Jasenovca, tamo su i Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Baš oni, koji bi morali kleknuti kao Willy Brandt. Što je najtragičnije, do osude srpskog genocida ne može doći bez konsenzusa svih srpskih žrtava. A konsenzusa nema bez Hrvatske! Ne samo da „politička reprezentacija Hrvatske“ ne traži od Srbije da Srbija klekne kao Willy Brandt, „politička reprezentacija Hrvatske“ je saveznik Srbije koja bi morala kleknuti kao Willy Brandt. Umjesto da Hrvatska od Srbije traži da ona klekne kao Willy Brandt, osovina: Zagreb-Beograd – najzornija slika toga je odnos hrvatskih marioneta prema srpskim vođama nasuprot kosovskih političara. Dok se hrvatske marionete grle i ljube s Aleksandrom Vučićem i sviraju klavir u Banjoj Luci, kosovski vođa -ponosan i normalan pred srpskim vođom.

Kad sve skupa zbrojimo, što se tu radi(lo), tko što radi u ovoj velikoj tragediji, bez imalo ustezanja može se reći kako je Hrvatska koja za sebe kaže da je ona antifašistička, progresivna, tolerantna, urbana itd. karcinom bivše države Jugoslavije. Pored toliko masovnih grobnica u Hrvatskoj, u BiH i na Kosovu, „tolerantna Hrvatska“ traži osudu Hrvatske zbog Lore i „garaže“, što je, jednostavno, dobro organizirana velika duševna bolnica kojom upravljaju vrhunski specijalisti psihijatri i psiholozi s odgovarajućom logistikom. „Tolerantna Hrvatska“ tolerira masovne grobnice Hrvata, a traži osudu Branimira Glavaša koji je imao sreću što nije završio u masovnoj grobnici, i što ga nije usmrtio srpski snajperist u Osijeku. Stoga ja kažem da tu nema nikakvog ozdravljenja u ovoj velikoj duševnoj bolnici bez pritiska na te „hrvatske“ vrhunske specijaliste… književnike, profesore, akademike, novinare i ostale uglednike u Hrvatskoj, za koje je Branimir Glavaš ratni zločinac, a bagerist koji je bagerom prebacivao ljudska (hrvatska) tijela – običan građevinski radnik. Zbog te havarije humanosti i racionalnosti, na uglednike iz hrvatske kulture i znanosti treba vršiti pritisak da oni budu aktivni partneri Kosovarima koji od Srbije traže da Srbija klekne kao Willy Brandt u Auschwitzu. Baš tako, Branimir Glavaš koji je mogao završiti u masovnoj grobnici i u srpskom logoru – ratni zločinac! a bagerist koji je bagerom premještao ljudska tijela iz jedne masovne grobnice u drugu – običan građevinski radnik. I za urednika HRT-a koji kaže da „Branimir Glavaš ratni zločinac potvrdio je i Vrhovni sud, ali je onda Ustavni sud, gdje sjede politički suci, iz banalnih razloga tu presudu poništio i proces vratio na početak za koji se ne zna kada će završiti“. Pa gospodine uredniče na HRT-u, kada ste toliko kritičan prema pravosuđu, jeste li vi za to kao novinar, da tako važan pravosudni proces u kojem su aktivni, i Vrhovni i Ustavni sud bude otvoren za javnost? Pravosudni proces, u kojem je, čini mi se glavni problem kvalifikacija karaktera okolnosti navedenog zločina srpska agresija ili građanski rat? Očito, suđenje Branimiru Glavašu iza zatvorenih vrata, kao Alojziju Stepincu i Andriji Artukoviću, te „građanski rat“ je tu cilj i interes. A bagerist koji bagerom ide na Hrvate u masovnoj grobnici je „običan građevinski radnik“, za elitu koja uživa u „komediji“ Kako je počeo rat na mome otoku. „Građanski rat“ u kojem je, Bože mi oprosti, bagerist koji bagerom zgrće ljudska tijela – komunalni radnik, za navedenu hrvatsku elitu.

Ovdje nikoga nisam htio imenovati kao pripadnika te elite, ne zbog straha da bi me netko mogao tužiti zbog nanošenja duševnih boli, nego zato  što bi i moglo nanijeti nekomu duševnu bol, kada bi pročitao da netko kaže da su za dotičnog, masovne grobnice Hrvata – neko odlagalište. Te zbog iznošenja istine o njemu (njoj) koja je radikalno drukčija od njegove istine o njemu (njoj). On(a), kao moralna vertikala i uzor mladima. A za njega (nju) su masovne

grobnice u kojima su Hrvati, Bože mi oprosti – neka odlagališta. Doduše, on(a) može biti uzor mladim, u istočnom susjedstvu Hrvatske. Da sam nekoga imenovao, da je taj to pročitao, valjda bi me morao tužiti za nanošenje duševnih boli. Ili ne bi. Ili samo rekao (rekla): Pa što onda, to su ustaše! (u masovnoj grobnici). I na kraju, mislim da bi prebacivanje sadržaja masovnih grobnica u ovom zadnjem ratu na Balkanu trebalo internacionalizirati. Na UN-u i u Bruxellesu. Također, i o tomu trebalo bi u Saboru.

Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr