Genijalna ideja bivšeg ministra turizma
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 25 Listopad 2022 07:37
Neku večer u emisiji Otvoreno, bivši ministar turizma Veljko Ostojić, je kao primjer rješavanja nedostatka radnika u turizmu naveo primjer kako bi učiteljice, iz Slavonije, vikendom, u sezoni mogle raditi u nekoj hotelskoj kući, čime bi se smanjili porezi. Zašto baš iz Slavonije? Zašto baš učiteljice ? To mu je onako palo napamet, kao dobra ideja.
Nad tim se treba dobro zamisliti. To je vrlo diskriminirajuće i opasno. Taj čovjek, iako je poslije objašnjavao tu svoju izjavu, nema pojma tko i što su učiteljice, kao i to kakav je njihov posao. Svojim istupom i „genijalnom“ idejom uvrijedio je jednu cijelu profesiju, tisuće stručnih, vrijednih, svom poslu odanih, empatičnih, poštenih i entuzijastičnih osoba, koje za svoj posao u razredu žive i dišu. Rad u razredu je rudarski posao. Taj rad ne završava sa zvonom koje označava kraj školskog sata. Djeca nisu stvari koje ostaviš i odeš kući. Nakon pet radnih dana po Zakonu svatko ima pravo na odmor.
Ovakva izjava, posebice onoga koji je participirao u vlasti, govori o tome kakva je percepcija rada u školi, koliko se taj rad cijeni i poštuje onoga tko ga obavlja.
Svaki posao je častan i dostojan ukoliko ga radi častan i pošten čovjek. Međutim, nečasno je i nepošteno, govoriti i davati za primjer ikoga, a kamoli jednu uzvišenu profesiju, koja je poziv, a ne zanimanje, indirektno prozivati kako ne radi dovoljno i ne zaslužuje tjedni odmor.
Ostojić bi radom učiteljica krpao rupe u turizmu, uz mali porez. Kaj god! Sram vas bilo gospodine Ostojiću, tim više što navodite kako vam je majka bila učiteljica.
Valjda mu je to došlo napamet, imajući u vidu slučajeve pojedinih prosvjetara, koji u slobodno vrijeme konobare ili rade po hotelima, kako bi dodatno zaradili, poboljšali si standard i preživjeli, jer od crkavice, što im je plaća na mogu živjeti životom dostojnim čovjeka u trećem desetljeću 21. stoljeća.
Nikakve isprike, objašnjavanja i pojašnjavanja, ne mogu opravdati ovog bivšeg ministra od blamaže koju si je nanio, ovom izjavom.
Znali taj čovjek barem približno od čega se sve sastoji rad i djelovanje svake učiteljice, pogotovo ako je razrednica odjela učenika.
Ne mislim o tome pisati. To zna svatko tko je išao u školu, koji poštuje i cijeni svoju učiteljicu.
To zna svatko tko u učiteljičine ruke svaki dan predaje svoje dijete, uz puno povjerenje, znajući njenu stručnost, odgovornost, osjećaj za pravdu i poštenje.
Čovjek se zapita: U kakvom društvu mi to živimo ? Bitan, važan i svet poziv se svodi na najamnu radnu snagu, nužno potrebu za funkcioniranje jedne od najvažnijih gospodarskih grana.
Koji bi to posao u hotelskoj kući trebale obavljati učiteljice, po veleumnom Ostojiću ? Spremačice, sobarice, konobarice, recepcionerke,… ?
To nijedno nije nimalo lak i jednostavan posao. Nakon vikenda u kojem su tako zaposlene, učiteljice bi trebale ponedjeljkom orne i pripremljene doći na nastavu u svoj razred. Lijepo, da ljepše ne može biti. Nije onda nikakvo čudo da imaju plaću kakvu imaju i da njihov posao ne cijeni, a njih ne poštuje. Svaka suša se miješa u posao učitelja i nastavnika, posebice u ocjenjivanje učenika. To je stvarno prevršilo sve mjere. To je ispod dostojanstva ljudskog i stručnog. Postoji jedna grčka izreka: Ako u Ateni nema postolara Atenjani će hodati bosi, ako u Ateni nema krojača Atenjani će hodati goli, ako u Ateni nema učitelja Atenjana neće biti.
Mi nismo Atenjani. Hrvati smo. Neće nas biti ako nema učitelja. Učitelja na sreću ima, ali ih se ne cijeni onoliko koliko zaslužuju.
Nekada se u svakom selu prvenstveno cijenio, poštovao i poštivao svećenik, liječnik i učitelj. Gdje smo danas u tome? Na jako niskim granama.
Lokalni šerifi, načelnici, gradonačelnici, župani, direktori državnih firmi, …su bitne i važne osobe, kojima se klanja i podilazi. Neki od njih su mali bogovi u svom ataru. Oni odlučuju o svemu i svima. Voze se u skupim automobilima, troše državni novac, gdje god stignu, pa i u bordelima, pijani izazivaju svađe, tučnjave,… Svaka čast pojedincima, koji se ponašaju i rade u skladu sa zakonima i normama. Oni su iznimka, a trebali bi biti pravilo.
Za sve je to kriva država, koja ne poštuje zvanje (poziv) učitelja. Za sve je to kriva država u čijoj je vlasti participirao lik koji govori o tome kako bi učiteljice vikendom mogle raditi u nekoj hotelskoj kući, čime bi država profitirala.
Taj čovjek očito nema srama. Zato je sram sve nas koji smo to slušali, bili prosvjetarske struke ili ne. Takvo poniženje i dezintegraciju osobnosti i stručnosti još nismo doživjeli.
Pametni ljudi govore: Ne treba slušati i pridavati pažnju onome što se kaže, već tko to kaže. Bilo kako bilo, ovo se ne može i ne smije prešutjeti.
Ankica Benček
