Zadnji komentari

Aliji je trebao netko reći da Kulin ban nije vidio niti čuo za džamiju

Pin It

Priča o Povelji Kulina bana

Između ostalog, pored tekućih problema o kojima se vode političke rasprave, kao državnim interesima Hrvatske, tu je i „zajednički jezik“. Osim „zajedničkog jezika“, po mom mišljenju, postoji još nekoliko stvari koje se eksplicite ne tretiraju kao strateški prioritet, a te su stvari u Hrvatskoj stalno prisutne kao razarači hrvatskih strateških interesa.

Ratni zločin – općenito?

Dobro, za Portugal, ratni zločin ništa ne znači. A za SAD? Znamo da SAD ne daje svoje vojnike na Međunarodni sud za ratne zločine. Što znači da je za neke države Ratni zločin primarni državni prioritet. Odnosno, negiranje postojanja svojeg ratnog zločina, te optuživanje druge države za ratni zločin. A što je to u SAD-u procesuirano kao američki ratni zločin? Vjerojatno je to neka farsa, da bi se moglo reći kako i SAD procesuiraju svoje ratne zločine, koji nisu pod nadzorom Međunarodnog suda u Den Haagu, kao oni na hrvatskom sudu iz Domovinskog rata.

A Hrvatska? Što su to hrvatski ratni zločini, tko i kako je tužio i sudio Andriji Artukoviću, Dinku Šakiću, Mirku Norcu, Branimiru Glavašu, Đuri Brodarcu, Miši Hrastovu, Tomislavu Merčepu i za Loru? UDBA, KOS, Anto Nobilo, Documenta, Savo Štrbac i Vesna Teršelić; na zatvorenim procesima za javnost, sa zaštićenim svjedocima tužitelja i bez svjedoka obrane! Nadalje, što je to ratni zločin? Ne znam je li to znanstveno definirano u Hrvatskoj, s obzirom na vrijeme i prostor te političku odluku i vojnu zapovijed?

Što je po mom mišljenju presudno za to kazneno djelo… Aleksandra Zec – žrtva ratnog zločina, a u Zagrebu nije bilo vojnog sukoba. Ali je Zagreb bio meta vojne (ratne) agresije – bombardiranja. I u Zagrebu je od te vojne agresije bilo dosta žrtava, mrtvih i ranjenih – u Zagrebu traže imenovanje jedne ulice po Aleksandri Zec, a što je sa žrtvama srpskog granatiranja Zagreba? Pa Grubori? Zločin nakon prestanka vojnog sukoba, pod nadzorom civilne vlasti, bez policijskog izvješća (bila su dva?) i bez

Forenzike – „hrvatski ratni zločin“?

Građanski rat – definicija?

Dobro, prihvatimo pojam desnica – ljevica kao osnovu podjele hrvatskog društva, koja je svugdje prisutna. Najviše u kulturi. Ne ću reći hrvatskoj kulturi, jer  to što promovira ljevica u Hrvatskoj nije hrvatska kultura, nego antihrvatska nekultura. Čemu je ogledalo pamflet Olivera Frljića drama Obitelj Zec. Dobro, o kvaliteti tog djela i o ugledu i moralu onih koji gledaju i hvale tu dramu, ne bih. Ja bih o građanskom ratu, s ti u vezi. Nema sumnje da je za svakoga onoga koji gleda i hvali dramu Obitelj Zec, rat u Hrvatskoj od 1991. do 1995. bio građanski rat. I što

tu ne „drži vodu“? Sigurno će, i svatko od onih koji obožavaju dramu Obitelj Zec, reći da je u Američkom i Španjolskom građanskom ratu bilo ratnih zločina na obadvije strane. A u „hrvatskom građanskom ratu“? Ratni zločini, samo na jednoj strani… Brešanovi svjedoci, Obitelj Zec, „15 minuta – Masakr u Dvoru“ itd. A silovanje u građanskom ratu? Zašto kod ljevice nema silovanja u građanskom ratu? Zato što spominjanje masovnog srpskog silovanja, kao državnog programa obara tezu o građanskom ratu. Uistinu, tko su i kakovi su to ljudi koji govore da rat u Hrvatskoj od 1991. do 1995. bio građanski rat i prešućuju masovno srpsko silovanje Hrvatica u Hrvatskoj. S kime se oni druže, sigurno nose sunčane naočale na ulici, i kad je oblačno. Ne samo da ne spominju srpsko masovno silovanje Hrvatica, oni si i pravni zaštitnici srpskih silovatelja! Nema sumnje, da su i to čuvari „zajedničkog jezika“.

 „Zajednički jezik“?

Na plesu, prilazi momak djevojci, zamoli je za ples, ona okrene glavu, odbije ga ili prihvati ponudu. Nakon čega dolazi brak. Tako Srbin, prilazi Hrvatu, i ponudi mu zajednički jezik. Hrvat ga zagrli. Nakon čega imamo „zajednički jezik“, „zajedničku kulturu“, „zajedničku povijest“ i ostalo. I Republiku srpsku i Ovčaru, kao posljedicu „zajedničkog jezika“, zar ne?

Politika prema BiH?

Nedavno sam na ovom portalu pisao, da bi Hrvatska trebala koristiti, samo tri detalja iz BiH za svoju obranu pod naslovom HRT je poslije 2000. glavni krivac i tužitelj Hrvatske, što je bilo na Googleu, pa je uklonjeno. Stoga to ponavljam.

Uistinu, ako je to tako, kako kaže Davor Domazet Lošo, ako je ovdje u pitanju kriza pod nadzorom, HRT je važniji, i od BBC-a i od CNN-a. Jer HRT mora biti u sinkronizaciji. Mora pratiti, čak predvoditi u tim lažima koje su nametnute i potrebne u kontroliranoj krizi, koja ne može bez laži. Kao, samooptuživanje za ratne zločine i „Agresiju na BiH. Stvar je u tomu, što je HRT (Hrvatska) sudionik u ratu, i kad sudionik u ratu, sam sebe optuži, to je relevantnije od toga što kaže neki treći, taman to bio BBC ili CNN. Kao što znamo, HRT je poslije 2000. servis i generator tih laži. Čini mi se da sam negdje pročitao da se dobro pazi što politički analitičari govore na HRT-u. A znamo da nikada ne komentiraju onu Alije Izetbegovića „to nije naš rat“. Ada se to radi na HRT-u, ja tvrdim! da bi sve bilo drukčije. Ja tvrdim da bi Hrvatska, odmah mogla tražiti ukidanje presude za UZP. Hrvatska lako može dokazati da je Alija Izetbegović glavni krivac za krvavi raspad SFRJ i da je Hrvatska oslobodila BiH! Jer je Alija Izetbegović, na samom početku rata, kada još nije bilo nikakvih problema među Hrvatima i muslimanima, kada su postojale pretpostavke, uvjeti i potreba za stvaranje saveza Tuđman-Izetbegović, odbacujući taj savez, rekavši „to nije naš rat“, gurnuo Srbiju u rat. Jer da prihvatio savez s Tuđmanom, bila bi stvorena vojna ravnoteža. A znamo da agresor n ide u napad ako postoji vojna ravnoteža. Ne samo da bi to bila vojna ravnoteža, nego bi savez Tuđman-Izetbegović bio jači.

Pa onaj snimljeni susret hrvatskog generala Marijana Marekovića i generala Armije BiH Atifa Dudakovića u BiH pred Banja Lukom! To su egzaktni, materijalni dokazi da Hrvatska (vojska) oslobodila BiH, da je Alija Izetbegović glavni krivac za krvavi raspad SFRJ i da Hrvatska namjerno okrivljena i optužena. Kada bi se to govorilo na HRT-u, to bi ukinulo presudu za UZP, i to bi stabiliziralo BiH, to bi bio mač nadziranoj krizi, koja nije stala. To bi ušutkalo Bakira Izetbegovića koji broji „Bošnjake“, dronove i džamije. I koji, sigurno, svojata i Kulina Bana. Pa mu treba reći da Kulin ban, nije vidio niti čuo za džamiju.

Kada bi netko na HRT-u rekao da su Republika srpska i Ovčara posljedice „zajedničkog jezika“, to bi trebao biti veliki problem za one Hrvate i Hrvatice koji, opet uvode „zajednički jezik“ u Hrvatsku, pa im reći: Tko voli, nek izvoli. Kada bi netko u Saboru rekao da SAD ne daje svoje vojnike na Međunarodni sud, te da one što SAD sama procesuira na svom sudu, ne nadzire Haag, kao što je nadzirao suđenje hrvatskim generalima u Hrvatskoj i kada bi netko rekao da su poznati građanski ratovi u SAD-u i u Španjolskoj, u kojima nije bilo borbe dvaju naroda za teritorij, to bi bila prava borba protiv korupcije. Ali, što se može, kada se pazi, što se govori na HRT-u. Nadzirana kriza, kao lanac. Sve karike moraju biti čvrste i na svom mjestu. Velika borba protiv korupcije, a „zajednički jezik“ galopira u Hrvatskoj. Kako to? Ima li tu skretanja pozornosti?

Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr