Zadnji komentari

Božićna želja

Pin It

Šibenski - Milanović: Plenković je za mene nula, ali je predsjednik HDZ-a i  komunjara! Ubrzo stigao odgovor premijera

Uz svoje male osobne i intimne božićne želje imam jednu veliku želju. Želim da predsjednik države i premijer zakopaju ratne sjekire da počnu normalno komunicirati i surađivati. Te njihove svađe i prepucavanja, pucnjave s oba politička vrha dojadile su Bogu i vragu.

Nikoga to više ne zanima. Nikoga ne intrigira. Nikome nisu interesantne. To je postalo dosadno, neprimjereno i degutantno. Osim toga, to ničemu dobrome i korisnome ne vodi. Oni su tu gdje jesu da rade za naše dobro, opći i posebni boljitak, napredak i blagostanje. Svađama, prijekorima, prepucavanjem, pljuvanjem, obezvređivanjem,  … dovode u pitanje nacionalnu sigurnost i normalno odvijanje rada, djelovanja i života. Vrijeme je da se to prekine, bez obzira zašto i zbog čega je počelo i odvija se. Ponekad se čini da je to nekakva igra igrana po osmišljenom scenariju. Cilj te igre je da nas dijeli i razdvaja. Pitanje jer kome je to u interesu. Čija je to zamisao ? Tko ima koristi od toga ? Mi, narod, sigurno ne. Po nekima te svađe i prepucavanja i kanonade s oba politička brda odvlače pozornost i pažnju s aktualnih i gorućih problema u državi, poput inflacije, korupcije, nepotizma, klijentelizna, …. Sve po principu: Kruha i igara. Kruha nažalost ima sve manje, zato igara ima sve više, na svim nivoima, posebice na onim najvišim.

Premijer se neizmjerno hvali postignućima u ovoj godini, Pelješki most, Schengen, ulazak u euro zonu, obuzdavanje inflacije, razni paketi mjera, socijalna osjetljivost,...Sve to stoji, kao i to da se živi sve teže i da ima sve više sirotinje koja jedva spaja kraj s krajem. Istina rasle su plaće i mirovine, ali ih je inflacija pojela. Osnovne životne namirnice su poskupjele do 40 %. To osjeća više od dva milijuna stanovnika.

Lijepo je i pohvalno da je vlada odlučila svim osnovnoškolcima osigurati jedan obrok u školi. To će biti teško ostvarivo u školama koje nemaju školsku kuhinju. Trebalo je i o tome misliti. Poznajući nas bojim se kako će se netko i na tome pokušati bogatiti, na bilo koji način.

To je nešto gdje se slažu premijer i predsjednik države. Djeca su naše veliko blago. Naša budućnost. Njihova prehrana je vrlo važna.

Ima još puno stvari u kojima se njih dvojica slažu, za dobrobiti svih nas i države. Zapravo ima više stvari koje ih spajaju, nego koje ih razdvajaju.

Oni su tu gdje jesu da nama osiguraju bolji život i sretniju budućnost.

To mogu jedino dobrom i djelotvornom komunikacijom i suradnjom. Pri tome bi trebalo obostrano zatomiti jaki ego i neke osobine ličnosti koje ih dovode do konflikta i nesporazuma.

Kad bi njih dvojica našli zajednički jezik i radili usuglašeno i narod bi bio složan i više jedinstven, nego razjedinjen.

Kad je u pitanju hrvatska nogometna reprezentacija svi smo “jedno srce i jedna duša”. Ka dbi to barem mogli postići u još ponekom području ili segmentu, gdje bi nam bio kraj.

Kada bi svaki od nas na svojem radnom mjestu davao najviše što može, u svemu bi osjetili pozitivna postignuća, uspjehe i napredak.

Kada bi učili za znanje, a ne za ocjene, kada bi težili razvoju sposobnost i vještina, na temelju znanja, a ne prestižu, gdje bi nam bio kraj.

Kada bi nestalo onog domaćeg jala i filozofije: Nek susjedu crkne krava, bili bi puno sretniji, bogatiji i zadovoljniji.

Malo nas je, na malom prostoru. Manje-više mnogi se znaju i poznaju, zahvaljujući modernoj tehnici i tehnologiji. Imamo više tema i problema za zajedništvo, nego za razdvajanje i podjele.

Osvijestimo svoje prioritete i mogućnosti.  Zatomimo neprijateljstva, laži i licemjerje. Učinimo svoju lijepu zemlju bogatom i sretnom. To nam neće nitko drugi napraviti. To moramo učiniti sami sada i ovdje.

S tim treba početi od vrha države. Nije božićna bajka, već stvarnost želja da predsjednik države i premijer počnu normalno surađivati, razgovarati, brinuti se o nama i voditi ovu državu prema naprijed, na sreću i zadovoljstvo svih njenih žitelja. 

Ankica Benečk