Uče na greškama: Rusi pripremaju vojsku za napade na utvrđena područja i iza neprijateljskih crta
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 26 Rujan 2023 15:00
Nisam nigdje čuo ili pročitao da je bilo koja ofenziva u modernim ratovima polučila uspjeh nekorištenjem oklopa, već primarno pješačkih postrojbi tj. vojnika. Uostalom, iz dosadašnjeg neuspjeha ukrajinske protuofenzive lako se može zaključiti kako su Ukrajinci učinili isti grešku tj. “stali na iste grablje” kao i Rusi u prvoj fazi svoje vojne operacije:
u nju su ušli pretjerano samouvjereno, misleći da će neprijatelj pred njima početi panično bježati i bacati oružje, dok će ih stanovništvo dočekivati cvijećem. Greške su skupo platili i jedni i drugi
Nije nikakva tajna, već odavno i u samoj Rusiji, kako je prva faza ruske invazije na Ukrajinu završila neuspjehom. S izuzetkom juga zemlje, gdje su ruske postrojbe ostvarile neočekivano brzu vojnu pobjedu u velikom dijelu Hersonske oblasti, uključujući i njezino istoimeno administrativno središte, a ovladale su i velikim lučkim gradom Mariupoljom i najvećim dijelom Zaporiške oblasti. Tu se, svakako, mora pridodati i najveći geostrateški dobitak Rusije u dosadašnjem tijeku rata – preuzimanje kontrole nad čitavim akvatorijem zatvorenog Azovskog mora.
U Ukrajini je pokrenuta istraga zbog brzog pada Hersonske oblasti
Proteklog je tjedna u Ukrajini objavljena informacija kako je tužiteljstvo te zemlje pokrenulo istragu o razlozima neočekivano brzog pada Hersonske oblasti i brzog povlačenja ukrajinskih snaga pred ruskim postrojbama koje su krenule s Krima na samom početku rata. U tom se kontekstu kao razlog ne isključuje niti izdaja, a na ispitivanju bi mogao biti saslušan i glavni zapovjednik ukrajinske vojske Valerij Zalužnij. Na istrazi, baš po tom segmentu – izdaji, navodno inzistira politički vrh na čelu s osobno predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
Fijasko
Na ostalim dijelovima fronte, prva faza ruske operacije doživjela je pravi debakl na sjeveru – prije svega u okolici Kijeva, a slično je – katastrofalno,, cca pola godine kasnije prošla ruska vojska i u prvoj velikoj ukrajinskoj protuofenzivi u harkivskoj oblasti – kada su ruske snage razbijene i odbačene bilo na teritorij same Rusije, bilo u susjednu istočnu ukrajinsku regiju Luhansk.
Istodobno, čitavo vrijeme prve faze ruske vojne operacije crta bojišnice ostala je više-manje nepromijenjena jedino u Donbasu (s isključenjem juga donjecke oblasti koji uključuje i spomenuti grad Mariupolj za kojeg su se vodile snažne tromjesečne borbe i kojeg su Rusi osvojili početkom svibnja 2022.), što je bilo posljedica (i još uvijek je to u velikoj mjeri) izvrsno organizirane, višeslojno postavljene i visoko profesionalno utvrđene, prema svim propisima suvremenog ratovanja – ukrajinske obrambene linije.
Naravno, za to su pripreme vršene godinama – od 2016. i proglašenja primirja između ukrajinskih i separatističkih snaga u Donbasu, što je bilo fiksirano Minskim sporazumima 1 i 2.
Ali se, sada je to već svima jasno, ukrajinska vojska od tada u stvarnosti pripremala ne za vlastite ofenzive s ciljem ponovnog ovladavanja okupiranim teritorijem (za tako nešto utvrde spomenutog tipa nisu potrebne), nego upravo za „vatreni doček“ ruskih invazijskih snaga za koje se itekako pretpostavljalo da će se prije ili kasnije pokrenuti pod agendom zaštite ruske nacionalne manjine u Ukrajini – konkretnije – u Donbasu.
Poglavito je snažno ukrajinska obrana bila postavljena u većim gradskim sredinama kao što su Mariinka, Avdiivka (potonja je svega 30-ak kilometara od milijunskog grada Donjecka koji je u ruskim rukama i još uvijek nije osvojena usprkos nemilosrdnim borbama od samog početka rata), a do pada u proljeće ove godine i Soledara i Bahmuta. Ovaj potonji predstavljao je pravu klaonicu i za ukrajinske obrambene i za ruske jurišne snage koje su glavninom činile postrojbe, sada već bivše paravojne organizacije Wagner (njegovi borci, nakon slamanja dvodnevne pobune predvođene vođom Wagnera, sada već mrtvim Evgenijem Prigožinom – najvećim su dijelom potpisali nove ugovore s ruskim ministarstvom obrane, dio ih je prebačen u Bjelorusiju, dok ih se dio, prema najnovijim podacima, počinje ponovo prebacivati na bojišnice Ukrajine – u zoni Bahmuta ali i na lijevoj obali Dnjepra u hersonskoj oblasti).
Nije opravdala očekivanja
Drugim riječima i sažeto: ruska specijalna vojna operacija u svojoj prvoj fazi ne samo što nije opravdala očekivanja ruske i svjetske javnosti zbog toliko spominjane razlike u snagama i navodne slabosti i neorganiziranosti ukrajinske vojske (što je bila potpuna neistina jer je ukrajinska vojska bila i jaka i reorganizirana u mnogim segmentima prema NATO standardima, a sa snagama NATO saveza u mirnodopsko je vrijeme izvodila i vojne vježbe na tlu Ukrajine), već je izazvala i rezignaciju unutar ruske javnosti ali i stručnih analitičkih krugova. Ovi potonji zbog toga su našli „u neobranom grožđu“ – između „žrvnja“ odanosti ciljevima ruske invazije i s njom usko povezane propagande, i „nakovnja“ krajnje tmurne stvarnosti na terenu. Očekivali su, kao i svi, brzu rusku pobjedu, u što ih je uvjeravala i činjenica o angažiranju svega oko 130 000 ruskih vojnika, s obzirom kako bi, kada bi se radilo o ozbiljnom i dugotrajnom ratu (kakvim se na kraju pokazao) Rusija morala angažirati najmanje 500 000 vojnika s obzirom na veličinu Ukrajine u teritorijalnom smislu i po broju stanovnika.
Krivca Rusi više ne traže
Tko je zakazao tj. tko je glavni krivac za katastrofalno lošu procjenu nikada nije objavljeno, a u Rusiji su ga već odavno prestali i tražiti. Razlog nije taj što im je možda svejedno i nije ih briga (itekako ih je briga jer ginu njihovi sinovi, muževi, braća), već jednostavna činjenica da je među Rusima u međuvremenu definitivno prevladavala spoznaja da protiv njih i njihove zemlje rat ne vodi samo Ukrajina, već i čitav Zapad tj. NATO. Drugim riječima, ukrajinski rat smatraju egzistencijalnim – i taj su narativ prihvatili od strane ruskog državnog vrha, kojem ponovo, po tko zna koji put, čvrsto daju potporu, prije svega samom Vladimiru Putinu.
I, što je za Zapad krajnje neugodno – ne samo što nemaju namjeru odustati od rata bez, kako kažu, prihvaćanja ključnih ruskih zahtjeva zbog kojih je i pokrenut, već niti povijesno neviđene zapadne sankcije nisu polučile očekivani efekt. On je, podsjetimo, trebao dovesti do urušavanja ruske ekonomije, socijalnih nemira, a onda i rušenja političke vlasti, ali i ustroja zemlje – kroz nanošenje tzv. strateškog poraza koji će dovesti do raspada države u njenom sadašnjem teritorijalnom obliku. On je na Zapadu u međuvremenu redefiniran u strateški poraz koji će Rusiju usporiti u razvoju visoke vojne tehnologije i onemogućiti njene buduće agresije. Vjerojatno u strahu od ruskog posezanja za strateškim i taktičkim nuklearnim oružjem u slučaju prijetnje ostvarivanja prvotnog scenarija.
Razlozi neuspjeha:
Razloga za ruske neuspjehe u prvoj fazi specijalne vojne operacije – SVO, je više: od krajnje loše obavještajne pripreme i procjene od strane nadležnih ruskih tijela i organizacija toga tipa, što je pak prouzročilo potpuno pogrešan odabir strategije specijalne vojne operacije, do nedovoljno provedene modernizacije kopnene sastavnice ukupnih ruskih oružanih snaga i koordinacije između zapovjednih struktura i postrojbi međusobno tijekom vojnih akcija.
Rusi su jednostavno bili primorani brzo priznati greške i krenuti u masovnu proizvodnju naoružanja i streljiva, u redefiniranje svojih vojnih planova, i u reorganizaciju svojih oružanih snaga. I čine to iznenađujuće brzo, o čemu posljednjih tjedana pišu i pojedini utjecajni zapadni mediji.
Reorganizacija
O reorganizaciji ruske vojske zbog negativnih posljedica ukrajinskog rata danas piše i ruski utjecajni medij Izvestia, iz čijeg teksta izdvajam najzanimljivije dijelove:
U ruskim oružanim snagama formirat će se izvidničke i jurišne brigade. Namijenjeni su za napad na utvrde i izviđanje u neposrednoj pozadini neprijatelja – piše u ponedjeljak, 25. rujna, spomenuti ruski medij.
Nove vojne postrojbe stvaraju se uzimajući u obzir iskustvo specijalne vojne operacije. Brigade će biti dio kombiniranih oružanih snaga, kao i novoustrojenih zborova vojske. Prema mišljenju stručnjaka, Sjeverna vojna oblast pokazala je potrebu za specijaliziranim formacijama za jurišne operacije.
Kako su Izvestiji rekli izvori u ruskom ministarstvu obrane, sada je donesena odluka o stvaranju zasebnih izvidničkih i jurišnih brigada. Popunjavanje novih postrojbi već je počelo. Nove formacije bit će dio kombiniranih armija, kao i novoustrojenih armijskih zborova.
Organizacijska i kadrovska struktura izvidničko-jurišnih brigada nije objavljena. Ali poznato je da će uključivati jurišne postrojbe namijenjene probijanju slojevite obrane neprijatelja, kao i izvidničke postrojbe sposobne provoditi izviđanje u taktičkoj dubini.
Brigade će dobiti vlastite tenkove, laka oklopna vozila, topništvo, kao i široku paletu bespilotnih letjelica. Osoblje jurišnih odreda bit će obučeno za borbu u ograničenim prostorima – rovovima, zgradama i bunkerima, i po svojim vještinama neće biti inferiorni vojnicima specijalnih snaga.
Kako je izvijestila Izvestia, iskustvo stečeno tijekom SVO poslužilo je za promjenu ne samo izgleda trupa, već i temeljnih dokumenata – borbenih priručnika. Rusko MO formiralo je posebno povjerenstvo koje bi trebalo donijeti izmjene pravilnika i priručnika o borbenom djelovanju rodova ruskih Oružanih snaga.
Dugotrajni rat! Ukrajinci stali na iste grablje kao i Rusi
Očito je, s obzirom kako SAD (Zapad u cijelosti) najavljuju daljnje isporuke sve suvremenijeg naoružanja Ukrajini, da nas očekuje nastavak rata koji neće tako brzo završiti.
Uostalom, kako ovih dana navodi ukrajinski politički i vojni vrh, neovisno o skoroj nemogućnosti masovnije primjene vojne tehnike i oklopa zbog očekivanog kišnog razdoblja, ukrajinska ofenziva se neće prekidati, već će se izvoditi korištenjem pješačkih postrojbi. Oklop se koristiti neće i iz razloga neočekivano velikih gubitaka s početka ljetne protuofenzive, a kako se navodi u ukrajinskom vojnom vrhu, pješaci mogu lakše i brže zaobilaziti i protutenkovske zapreke.
Osobno nisam nigdje čuo ili pročitao da je bilo koja ofenziva u modernim ratovima polučila uspjeh nekorištenjem oklopa, već primarno pješačkih postrojbi tj. vojnika. Uostalom, iz dosadašnjeg neuspjeha ukrajinske protuofenzive lako se može zaključiti kako su Ukrajinci učinili isti grešku tj. “stali na iste grablje” kao i Rusi u prvoj fazi svoje vojne operacije: u nju su ušli pretjerano samouvjereno, misleći da će neprijatelj pred njima početi panično bježati i bacati oružje, dok će ih stanovništvo dočekivati cvijećem. Greške su skupo platili i jedni i drugi.
Ali ukrajinski rat je ionako već izišao iz svih poznatih okvira dosadašnjeg ratovanja, prije svega zbog masovnog korištenja dronova i najsuvremenijih obavještajnih sustava koji omogućuju dostavu kvalitetnih informacija gotovo u realnom vremenu. Zato ništa više niti ne smijemo isključivati kao a priori pogrešno, pa tako niti navedenu promjenu ukrajinske taktike ili strategije.
Pitanje, međutim, koje se pritom logički nameće – je koliko će ona na kraju koštati ljudskih žrtava?
