Treba li strane radnike platiti više ili jednako kao hrvatske? Želimo li ih iskoristiti ili želimo da ostanu?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Listopad 2023 08:41
Jesmo li kao društvo "gastarbajtera", ono koje čine ljudi čiji su mnogi bližnji ili oni sami ili barem netko poznat iz njihove okoline, nedavno ili prije nekoliko generacija kruh zarađivali u inozemstvu i u stranoj valuti dovoljno otvoreni za iskrenu dobrodošlicu sve većem broju stranih radnika koji dolaze i koji će očekuje se, nastaviti dolaziti Hrvatsku?
Ovo pitanje golica maštu znamo li da je do pred kraj ljeta ove godine dozvolu za rad u Hrvatskoj dobilo više od stotinu tisuća stranaca, gotovo jednako kao cijele protekle (2022.) godine kada su radnici iz Nepala postali treći po broju zastupljenosti u Hrvatskoj nakon radnika iz BiH i Srbije, a na listi top 10 destinacija iz kojih strani radnici dolaze u Hrvatsku našli su se Indija, Filipini i Bangladeš.
Lani su se, prema podacima Ureda pučke pravobraniteljice strani radnici ponajviše žalili na to da su radili bez radne dozvole, pretjerano su radili prekovremeno u restoranima kod istog poslodavca, a poslodavci im nisu isplaćivali plaću za prekovremeni rad, uskraćivano im je pravo na tjedni odmor ili nisu dobili obračun isplaćene plaće.
Značajno manje plaćeni nego domaći radnici
Iako će se mnoge kompanije zaklinjati da to u hrvatskom slučaju nije tako, dugogodišnja iskustva drugih zemalja, a i relevantna istraživanja pokazuju da su strani radnici (migranti) u pravilu značajno manje plaćeni nego domaći radnici. Međunarodna organizacija rada (ILO) analizirala je plaće u 49 zemalja, a rezultati su pokazali da su u nekim sektorima poput skrbništva ili poljoprivrede plaće migranata i za petinu niže nego plaće domaćih ljudi.
Počeo je proces spajanja obitelji među migrantima
Suvišno je zavaravati se da sve veća potražnja za stranim radnicima u Hrvatskoj nije djelomično motivirana i potrebom za radnom snagom koja bi bila jeftinija od onoga za što su spremni raditi domaći ljudi, a iz toga proizlazi jedna od temeljnih dilema dugoročnog učinka od kratkoročne koristi.
Hrvatskoj su ekonomiji kao i europskoj strani radnici nužni jer bi mnogi sektori bez njih jednostavno stali. No, ako danas preferiramo što veći broj stranih radnika zato što ih možemo platiti manje nego domaće radnike koji traže više pa zato i posao izvan Hrvatske igramo li tako za kratkoročnu ekonomsku korist i dugoročnu društvenu štetu?
Nije ovdje riječ o tome da ne bi trebalo zapošljavati strane radnike, riječ je o tome da bi stranim radnicima trebalo ponuditi iste uvjete rada, uključujući i plaću koje bi domaćim radnicima bili zadovoljavajući.
Najniže nadnice u Europi
Nekome se ovo može činiti kao neviđena besmislica jer liberalna ekonomija počiva na tome da na principima tržišta nađe način da se uz što manje uloženog novca ostvari što veći prihod, pa ako stotinu Nepalaca bicikliraju s ruksacima Wolta po ulicama Zagreba za manje novca nego bi to činilo stotinu Dalmatinaca ili Međimuraca nije li to odlično za ekonomiju? Odlično je za godišnju bilancu i omjer prihoda i troškova.
No, nadamo li se da će ti strani radnici u Hrvatskoj raditi samo jedne godine, jedne sezone ili možda tri, pet, sedam ili deset? Ili predviđamo da će im jedna od najnižih nadnica za sat rada u Europi, ona hrvatska brzo dosaditi pa će krenuti prema drugim članicama EU, a nama će doći opet neki novi spremni raditi puno sati za malo novca ?
Izvjesnije je da uopće ne razmišljamo o tome što će biti za tri, pet, sedam ili dvostruko toliko godina, ne razmišljamo što možemo ponuditi ljudima koji dolaze u Hrvatsku tražiti bolji život, a još manje razmišljamo tome kako će se oni uklopiti u hrvatsko društvo.
O stranim radnicima govorimo kao radnoj snazi koja nam je nužna da bi se u našoj ekonomiji obavili poslovi, da bi se novac uložen u te poslove uplatio u mirovinski i zdravstveni sustav, da bismo dobili sve usluge i potrebne nam proizvode. No, govorimo li o stranim radnicima kao o ljudima koji stižu u nepoznatu zemlju o kojoj znaju malo ili ništa (osim onih iz susjednih zemalja, naravno) i zapošljavaju se kao konobari, pomoćni kuhari, zidari, tesari ili čistači ne zato da bi mi dobili piće na stol, pločice u kupaonu ili odvezen otpad već zato što im naprosto treba bolji život i bolje mjesto na kojem bi im djeca mogla odrastati?
Polovica migranata lako je uklopiva u hrvatsko društvo
Stotinu tisuća stranih radnika u Hrvatskoj je grad veličine Rijeke ili polovica stanovništva Istre, no još uvijek više od polovice tih stranih radnika čine u hrvatsko društvo lako uklopivi ljudi, radnici koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije ili Kosova ili Crne Gore pa nam ova druga polovica s Dalekog i Bliskog istoka još uvijek nije toliko primjetljiva. Bilo bi porazno za društvo da nam kroz nekoliko godina postane primjetljiva zbog toga što će država unatoč svim dosadašnjim europskim iskustvima propustiti pozabaviti se uklapanjem stranih radnika u hrvatsko društvo u što treba za početak uložiti i novac.
Za početak sve bi strane radnike trebalo plaćati jednako onoliko koliko bi za isti posao tražili domaći radnici. Profit je cilj modernog kapitalizma, a smanjivanje troška radne snage dio je te slagalice. No treba imati na umu da će gubitak društva pa i onaj financijski biti veći od kratkoročnog financijskog profita pojedinih kompanija ako se stranim radnicima budu priklanjali zato što su im jeftiniji ili zato što će samo za priliku da mogu raditi u Hrvatskoj trpjeti i ono što domaći ljudi neće.
Dvojako to može ići s našim "gasterbajterizmom". S jedne strane došlo je vrijeme da neki drugi u našoj ekonomiji iskuse ono što su generacije radnika s naših područja iskusile na radu u stranoj zemlji, a s druge strane došla je prilika da Hrvatsku, koja sve većem broju ljudi postaje privremena strana domovina, učinimo mjestom na kojem su dobrodošli. S obzirom na to da radnici iz Nepala u Hrvatskoj na raznim poslovima danas rade za plaću nižu od prosječne za ta zanimanja, a rade i do 70 sati tjedno, što 10 do 12 sati na dan izvjesno je da domaći radnici ne bi pristali na te uvjete rada. Kako očekivati da se takav tretman dobrim može vratiti? Iako je ekonomski izuzetno koristan.
Država bi morala imati ozbiljan plan njihove integracije kako u idućim godinama ljudi koji u Hrvatskoj nastoje zaraditi za kruh ne bi postali predmet sukobljavanja u društvu.
Dragana Radusinović/direktno.hr
