Rastakanje obitelji kao posljednjeg zaštitnog mehanizma djece
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Listopad 2023 16:01
Hrvatska već godinama bilježi demografski pad, a usporedo s time nove društvene okolnosti i novi trendovi ugrožavaju njegovu supstancu, posebice kad je riječ o njegovim najosjetljivijim dijelovima, obitelji i djeci.
Demograf Stjepan Šterc nedavno je, komentirajući za Narod.hr najnovije demografske pokazatelje, dramatičnim izrazima opisao demografska kretanja i pozvao na odgovarajuću političku reakciju.
“Izrazita depopulacija zabilježena popisom stanovništva 2021. godine u visini 413.056 osoba ili 9,64 posto ukupne populacije, uvjetovana je iseljavanjem i prirodnim padom u okvirnom odnosu 56 prema 44 posto”, napominje Šterc.
“Demografski potop” samo je jedna od prijetnji društvu
“Prirodni nestanak hrvatske domicilne populacije s takvim relativnim udjelom u ukupnoj depopulaciji i s apsolutnim vrijednostima u desetgodišnjem među popisnom razdoblju na razini oko 170.000 osoba, nedvojbeno je demografski potop u slobodi s posljedicama u budućnosti kojih još uvijek nismo svjesni”, upozorio je.
No gubitak pučanstva samo je jedan od izazova s kojima se dugoročno suočava hrvatsko društvo. Ono je, poput drugih društava, suočeno s preobrazbom strukture društvenih odnosa, a to je posebice vidljivo na odnosu prema djeci, bilo nerođenoj koja su izvrgnuta pobačajima, bilo rođenoj koja su često bez zaštite u grubim uvjetima društvenih komunikacija.
Djeca su danas kao i cijelo društvo izložena novim ideologijama, samo što su u tom pogledu osjetljivija i ranjivija od starijih, a okolnosti u kojima odrastaju mogle bi imati dramatične posljedice na budućnost cijeloga društva.
Novi mediji otkrivaju, a dijelom i potiču prijetnje
Novi društveni odnosi i novi oblici komuniciranja iznose na vidjelo i nevolje s kojima se djeca tradicionalno suočavaju, a dijelom ih i potiču. S jedne strane, raste razina informiranosti o zlostavljanju ili zapostavljanju djece, a s druge sudjelovanje same djece u informacijskim procesima stavlja pred njih izazove kojima često nisu dorasla.
Predstavnici katoličkih biskupskih konferencija srednje i istočne Europe još prije sedam godina upozorili su da se desetljećima nakon pada komunizma srednja i istočna Europa suočavaju s novim izazovima.
Najozbiljniji su kriza obitelji, povezana s demografskom krizom te kriza vjere i kulturnog identiteta. U posljednje vrijeme, napominju biskupi, mnoge zemlje bile su prisiljene suočiti se s brojnim migracijama s Bliskog istoka i iz Afrike.
Brojni stručnjaci, uključujući i crkvene predstavnike, naglašuju da je obitelj, sa svojom čvrstom strukturom, najbolja obrana društvene supstance i jamac uspješnog sazrijevanja budućih naraštaja.
Međutim, usljed trendova koji se posljednjih godina ubrzano šire u Europi, uključujući i postdemokratske političke pokrete kao i transrodnu ideologiju, ugroženi su i ti najčvršći društveni temelji.
Je li hrvatska država prijatelj obitelji?
Teolog Petar Marija Radelj izjavio je prije sedam godina za Narod.hr da hrvatska država samo deklarativno i posve općenito visoko cijeni vrijednost obitelji. Rekao je kako novi Obiteljski zakon uopće ne štiti obitelj, nego štiti sudove i centre za socijalnu skrb od obitelji da im se što manje obraćaju za pomoć.
Zakon je, rekao je tada Radelj, izravno u službi destrukcije braka, nigdje ne određuje kako je održivost braka važna i zbog dobrobiti djece i zbog samih bračnih drugova i cijeloga društva.
Nadalje, taj zakon obezvrjeđuje brak jer u cijelosti s njim izjednačuje izvanbračnu zajednicu, što će biti izvor mnogim manipulacijama,
Opasnost kojoj je danas izvrgnuta obitelj prepoznata je i na svjetskoj razini, a posebno na nju upozorava Crkva. Budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj, podsjetio je prije desetak godina papa Franjo.
Papino upozorenje na “ideološku kolonizaciju”
Prije godinu dana, papa je dramatično naglasio kako je u današnjim “mračnim situacijama” obitelj napadnuta, a “ideološke kolonizacije” pokušavaju obezvrijediti ljudske vrijednosti. U tom kontekstu, papa je pozvao vjernike da budu “nositelji nade”.
No, kako nositi nadu u uvjetima u kojima se javni ugled i popularnost stječe izrugivanjem i omalovažavanjem obiteljskih vrijednosti?
Nedavno smo izvijestili o slučaju žene koju nazivaju fanatikom jer ne podržava bivšeg muža koji je odbacio nju i obitelj kako bi živio “transrodnim životom”.
Ukratko, uz to što su mnoga djeca izvrnuta nasilju, uključujući i seksualno zlostavljanje, danas se širi nova vrsta nasilja nad djecom, koje se očituje u tome da ih se indoktrinira i mehanizmima društvenog pritiska sili da prihvaćaju određene norme i obrasce ponašanja.
Ako pritom nemaju zaštitu obitelji, djeca ostaju bez posljednjeg oslonca i bespomoćna su pred agresivnim utjecajima društva, pri čemu ključnu ulogu imaju novi mediji.
Stručnjaci se uglavnom slažu u tome da su otprilike jedna od tri do četiri žene i jedan od šest muškaraca doživjeli neki oblik seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.
Seksualno zlostavljanje uz korištenje novih medija
Procjenjuje se da se tek oko 10 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak biva procesuiran i zlostavljači osuđeni. Od ukupnog broja registriranih spolnih delikata na štetu djece, procjenjuje se da 25-30 posto njih počine pedofili pa je velika pozornost društva usmjerena upravo na fenomen pedofilije.
Nedavno je izbio skandal s homoseksualnim voditeljem na britanskoj televizijskoj mreži BBC koji je plaćao tinejdžeru za eksplicitne fotografije. Majka i očuh mladića tvrde kako mu je droga uništila život, a novac za drogu dobivao je od poznatog moderatora u zamjenu za obnažene fotografije.
U ovom slučaju, ako je vjerovati novinskom izvješću, obitelj je reagirala na vrijeme i otkrila neuobičajeno ponašanje kod mladića. No to je moguće kad obitelj postoji i kad je funkcionalna.
A što je s djecom i maloljetnicima koji možda i imaju obitelj, ali njihovi roditelji ne vrše svoju roditeljsku ulogu? Ili pak ako sami roditelji u skladu s najnovijim trendovima daju loš primjer djeci?
Djeca su sve više izvrgnuta utjecajima društvenih mreža koje im nameću oblike ponašanja i životne ciljeve, te je vrijednosno i emocionalno uporište obitelji u tome ključno.
Ako izostane podrška obitelji u tome smislu, njezinu ulogu će vrlo brzo preuzeti društvene mreže, koje će djecu odgajati, usmjeravati i nametati im svoje norme.
Izloženost djece društvenim mrežama
Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona iz 2017. godine pokazalo je da već djeca predškolske dobi provode više od dva i pol sata pred ekranima, gledajući razne zabavne sadržaje. Danas je to vjerojatno i više.
Što su naši školarci stariji, to ih više sadržaja veže za ekran. Prema istraživanju iste poliklinike iz 2019. godine, svaki treći adolescent društvenim se mrežama koristi od 3 do 5 sati dnevno, a svaki peti adolescent više od 5 sati dnevno.
Mladi ispred ekrana najviše vremena provode dopisujući se s drugima, prateći objave i sadržaje na raznim društvenim mrežama, slušajući glazbu. Među omiljenim su im mrežama Instagram, Snapchat i YouTube, a u međuvremenu se kao izrazito popularan nametnuo i TikTok.
Bivši zaposlenici Facebooka i drugih internetskih tvrtki priznali su kako su društvene mreže namjerno oblikovane kako bi izazvale ovisnost.
Nasilje nije uvijek fizičko
Okolica uglavnom vrlo brzo reagira na fizičku ozljedu, odnosno vidljive tragove nasilja, no nerijetko se propušta djelovati u slučajevima elektroničkog nasilja.
Takvu vrstu nasilja karakteriziraju oblici poput širenja lažnih (i istinitih) informacija, vrijeđanja, omalovažavanja, ignoriranja i izoliranja.
Žrtve obično odgađaju povjeravanje, jer su uvjerene da se ništa ne može napraviti i da ne postoji način da se nasilje zaustavi. Anonimnost počinitelja, neograničena publika, manjak nadzora, nesigurnost žrtve i smanjen osjećaj odgovornosti počinitelja doprinose osjećaju bespomoćnosti i beznađa djece žrtava.
Tinejdžerice koje provode najviše vremena na društvenim mrežama imaju i prosječno najveći dugoročni rizik za suicid, objavili su američki znanstvenici s Brigham Young University. Njihovi nalazi su rezultat 10-godišnjeg praćenja oko 500 ispitanika.
Povremeno se društvenim mrežama šire i opasne igrice, kojima se sudionici navode na opasne postupke. Neki od tih izazova zabilježeni su na Tik Tok-u, čiji su korisnici često djeca koja su između ostaloga izvrgnuta agresivnim kampanjama za “promjenu spola”.
Stručnjaci upozoravaju kako na društvenim mrežama treba objavljivati što manje privatnih informacija, jer je primjerice na Facebooku je puno toga javnog.
“Čim manje takvih stvari objavljivati. Facebook je javna platforma, to je kao da izađete na ulicu i dijelite slike svoje djece”, kaže Saša Fišter, stručnjak za društvene mreže.
Djeca i maloljetnici nisu dovoljno kompetentni za uloge koje im namjenjuju društvene mreže
Anne Longfield provela je istraživanje koje je utvrdilo da mnogi mladi u dobi od 12 do 15 godina ne razumiju mnoge od uvjeta koje prihvaćaju prilikom prijave na društvenim mrežama.
Posljednjih je godina broj djece koja doživljavaju ‘rodnu disforiju’ na zapadu vrtoglavo porastao. Teško je doći do točnih brojki, ali između 2009. i 2019. broj djece upućene na ‘prijelazno liječenje’ radi ‘promjene spola’ u Ujedinjenom Kraljevstvu povećao se za 1000 posto među biološkim muškarcima i 4400 posto među biološkim ženama.
U međuvremenu, broj djece i tinejdžera koji se izjašnjavaju kao ‘transrodni’ u SAD-u gotovo se udvostručio od 2017., prema novom izvješću američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Nekontrolirano korištenje društvenih mreža može biti pogubno za djecu, za što je najočitiji primjer TikTok, na kojemu čak nesmetano djeluju pedofili poput Stacey-Marie Laughton, osobe koja je višestruko osuđivana zbog različitih kaznenih djela.
U Hrvatskoj već nekoliko godina djeluje Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, skupina stručnjaka koja na temelju znanstvenih spoznaja pod imenom Djeca medija osmišljava programe edukacije za suočavanje s novim medijima.
Udruga provodi znanstvena istraživanja, objavljuje materijale uz pomoć kojih se djeca, roditelji i učitelji mogu lakše nositi s izazovima novih medija i redovito provodi medijsku edukaciju u školama.
Potrebna edukacija, ali je neophodna obitelj
Predstavnici udruge svjesni su dramatičnih izazova s kojima se djeca danas susreću u medijima, ali polaze od pretpostavke da mediji donose i korist, pa na temelju tih spoznaja oblikuju svoje edukacijske programe.
No, za usmjeravanje djece na ispravno ponašanje u društvenoj interakciji neophodna je suradnja roditelja, a to znači funkcionalne obitelji u kojoj roditelji prepoznaju izazove i prijetnje njihovoj djeci.
Dječja psihijatrica dr. Katarina Dodig-Ćurković nedavno je za Narod.hr, govoreći o prijetnjama transrodne ideologije, upozorila i na promjene u pristupu obitelji i njezinoj strukturi, odnosno na slabljenje obitelji i kao mehanizma emocionalne sigurnosti.
“Obitelj je osnova svakog društva, ali je obitelj podložna promjenama i mijenja se, što je sasvim u redu, ali nije u redu uništavati tu primarnu zajednicu koja čini temelj svakog od nas”, rekla je dr. Dodig-Ćurković.
“I iz pogleda svog posla jasno znam koliko je važno uza sebe imati obitelj ili kako je teško odrastati bez svoje obitelji”, naglašava, pojašnjavajući funkcionalnu ulogu obitelji u odrastanju djeteta.
“U radu s mladima s psihičkim poremećajima jasno se vidi koja je obitelj protektivna, a koja je zlostavljačka, međutim dobra obiteljska kohezija, skladni obiteljski odnosi, materijalna sigurnost u obitelji, emocionalna povezanost između članova obitelji je osnovni preduvjet za stabilno i sigurno okruženje”, pojasnila je.
Rastakanje obitelji kao posljednjeg zaštitnog mehanizma djece
Društvene promjene posljednjih desetljeća obuhvaćaju i postupno rastakanje obitelji, od rastava, dramatičnih posljedica bračnih kriza, preko individualističkog pristupa obiteljskoj zajednici.
Obitelj je sve rjeđe zajednica oca, majke i djece, a sve češće postaje fluidna zajednica u kojoj roditeljske uloge nisu jasno definirane, pa sve do “transrodnih obitelji” i drugih oblika čvršćeg ili labavijeg zajedništva u koje su uključena i djeca.
Tradicionalna obitelju grubim društvenim okolnostima današnjeg vremena ostala je kao posljednje utočište djece, posebice glede njihove emocionalne sigurnosti i šansi za zdravo odrastanje.
No, agresivne nove ideologije i trendovi prijete uklanjanjem i toga zaštinog mehanizma. Djeca bez topline obiteljskog doma, u kojemu i otac i majka imaju svoju ulogu, prepuštaju se virtualnoj stvarnosti, pronalaze virtualne “prijatelje” i postupno se emocionalno distanciraju od svoga socijalnog okruženja.
