Zadnji komentari

Zašto je modernoj izraelskoj vojsci trebalo tri dana da vrati kontrolu nad teritorijem?

Pin It

Izraelske snage ponovno su zauzele teritorij do granice s pojasom Gaze, priopćila je izraelska vojska. Hamasovi borci na terenu nisu pružili nikakvo značajno protivljenje raspoređivanju izraelske vojske, ali gotovo sigurno to nije nikada ni bila njihova namjera, otvara kraću analizu Zoran Kusovac za englesku verziju Al Jazeere.

Doista, čini se da je primarna vojna svrha Hamasove operacije u subotu bila demonstrirati Izraelcima, Arapima i svijetu njegovu sposobnost napada na više lokacija preko granice Gaze i preuzimanja značajnog teritorija u nizu koordiniranih munjevitih udara. Hamas je postigao ovaj cilj brzo i učinkovito vještim korištenjem iznenađenja i taktičke inovacije i na taj način postigao sekundarni vojni cilj testiranja taktike i opreme izraelske vojske, također s uspjehom bez presedana.

Korak predaleko?

Krvavi prizori s brojnih vojnih i civilnih lokacija koje je Hamas iznenadio nekoliko sati nakon početka operacije u zoru jak su pokazatelj da operacija nije imala isključivo vojne ciljeve. Zauzimanje neprijateljskih boraca i korištenje ratnih zarobljenika kao aduta za pregovaranje za buduće pregovore vojna je praksa stara koliko i sam ljudski sukob. No, Hamasovi borci krenuli su u divljanje bez presedana čak i u odnosu na prijašnje izraelsko-palestinske sukobe, šireći strah neselektivnim ubijanjem stotina civila i zarobljenika, o čemu se naširoko izvještava. Na kraju su vratili u Pojas Gaze još uvijek nepoznat broj zarobljenika i talaca, za koje se vjeruje da ih je bilo više od 100, uključujući i strane državljane.

Uhvaćena nespremna, izraelska vojska je odgovorila brzo, predvidljivo i na najlakši mogući način: zračnim bombardiranjem ciljeva unutar Gaze. Što su pogodili i po kojoj logici su birali napade, predmet je budućih dubinskih analiza, no sa sigurnošću se može pretpostaviti da je pravi cilj bombardiranja bio pokazati silu, pokazati šokiranim Izraelcima da njihova vojska nije nokautirana i da uzvraćaju udarac snažno.

Neviđeni stupanj strateškog iznenađenja i prijevare koji je postigla palestinska strana ukazuje na pažljivo planiranje, pa je malo vjerojatno da je Hamas očekivano izraelsko bombardiranje dočekao nespreman. Većina vojne opreme vjerojatno je premještena i skrivena mnogo prije izraelskih zračnih napada. Veliko poniženje koje su izraelska obavještajna služba i vojska pretrpjeli u subotu duboko je i bolno odjeknulo unutar obrambenog establišmenta zemlje. Operativni potresi takve magnitude, rijetki su u suvremenoj borbi.

Tempo sporiji od očekivanog

Nakon tako drastičnog neuspjeha u predviđanju napada i pripremi za njega, izraelska vojska i tajne službe morale su uzeti u obzir mogućnost dubokog proboja sigurnosti i pretpostaviti da su njihovi operativni planovi bili ugroženi. Stožeri svih svjetskih sila pripremaju se u mirnodopskim uvjetima: vodeći vježbe, praveći planove po različitim scenarijima kako bi predvidjeli sve moguće varijante djelovanja neprijatelja i pronašli najbolje i najučinkovitije načine suprotstavljanja.

Malo je vjerojatno da je Tzahal, ime po kojem je još poznata izraelska vojska, razmišljao o ovakvoj vrsti napada. Svakako je postojao opći plan što učiniti ako palestinski borci probiju iz Gaze u Izrael, ali vjerojatno nikada nisu predvidjeli ovu razinu složenosti, improvizacije i inovacije. U normalnim okolnostima, generali odmah odabiru najprikladniji plan i aktiviraju ga; jedinice dobivaju početne zapovijedi i mogu se brzo kretati, prilagođavajući ratni plan situaciji na terenu. Ne ovaj put. S mogućnošću da je Hamas na neki način špijunirao Izrael, morali su se tretirati postojeće planove reakcije kao kompromitirane i odbaciti ih, a novi planovi su morali biti zacrtani u vrlo kratkom vremenu, što je golemi zadatak.

To objašnjava relativno spor odgovor izraelskih kopnenih snaga kojima je trebalo gotovo tri dana da dođu do granice s Gazom. Dobro opremljena, potpuno mehanizirana vojska poput izraelske sigurno može povratiti nekoliko stotina četvornih kilometara lakog, ravnog zemljišta koje je Hamas zauzeo u svom napadu za nekoliko sati, najviše za cijeli dan. Kako onda izraelski tenkovi Merkava nisu bili na razdjelnim ogradama Gaze u subotu ili najkasnije u nedjelju? Očito je da nisu mogli računati na isturene operativne baze najbliže granici jer su one bile pregažene, a Hamas je uništio ili zarobio tenkove i oklopne transportere koji su trebali biti prva snaga za brzu reakciju.

No, Izrael sigurno ima puno rezervi i vojnika, pa ne bi li ih mogao brže rasporediti u tako maloj zemlji? Mogao bi, kad ne bi morala računati na mogućnost da će biti prisiljena upotrijebiti svoje vojnike i opremu negdje drugdje, kao na primjer na sjevernoj (što se sada i događa) ili istočnoj granici.

geopolitika.news