Oružja sve ubojitija, a pameti sve manje! Kuda idu američko-ruski odnosi?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Listopad 2023 13:58
Nije nikakva tajna da dvije mega-zemlje već ratuju posredno ili, kako je to posljednjih godina popularno reći, vode hibridni rat. I to na svim razinama: vojnoj (preko Ukrajine), političkoj (kroz međunarodne organizacije), ekonomskoj (kroz sankcije), informativno-propagandnoj i td. Odatle je samo mali korak do kaosa
Zlobnici bi rekli da je Sergej Lavrov „otkrio toplu vodu“ kada je u četvrtak, 26. listopada, izjavio kako više nema ni najmanjeg povjerenja između Sjedinjenih Država i Rusije.
Naime, ovdje bih ukazao kako su sve do sada postojali i još uvijek postoje određeni kanali komunikacije između najviših zapovjedništava oružanih snaga dviju država ali samo u svrhu sprječavanja neželjenih incidenata odnosno eskalacije između dviju strana.
Slično je i između njihovih obavještajnih službi, kao i ministarstava vanjskih poslova (odnosno, u SAD-u State Departmenta), gdje se u potonjima (za razliku od dva prethodna državna tijela gdje kontakte obavljaju njihovi čelnici) komunikacija odvija samo na niskim diplomatskim razinama. Drugim riječima, daleko od onih koje bi bile potrebne ukoliko bi se željelo pokušati rješavati konfliktne probleme i krize u kojima se dvije strane trenutačno sukobljavaju (a takvih je sve više).
Najniži dijalog, samo radi sprječavanja kataklizme
Drugim riječima, odnosi između dviju nuklearnih velesila sada su svedeni samo na sprječavanje međusobnog neposrednog sukoba i na ništa drugo! Krajnje zabrinjavajuće, s obzirom kako rastuće krize i isto takvi ulozi koji su u igri uopće ne jamče da će tako oskudni kanali međusobne komunikacije biti i dostatni za jamčenje njihove, a time i svjetske sigurnosti. Tim više što nije nikakva tajna da dvije mega-zemlje već ratuju posredno ili, kako je to posljednjih godina popularno reći, vode hibridni rat. I to na svim razinama: vojnoj (preko Ukrajine), političkoj (kroz međunarodne organizacije), ekonomskoj (sankcije), ideološkoj, informativno-propagandnoj i td.
Pretpostavljam kako je upravo to – zabrinutost, i imao u vidu ruski šef diplomacije pri izricanju navedenih riječi iz uvoda ovog teksta.
Naime, na medijskoj konferenciji prije toga zamoljen je da odgovori na pitanje je li moguće obnoviti dijalog o strateškoj stabilnosti sa Sjedinjenim Državama u sadašnjim uvjetima? Odgovorio je slijedeće:
“Strateška stabilnost pretpostavlja postojanje uvjeta za postizanje nekih dogovora koji će jednako odražavati interese i odgovarati na zabrinutost sudionika u takvom pregovaračkom radu.”
Kazao je da je upravo na taj način bio formiran Novi ugovor START, koji je i dalje na snazi. Sada je Moskva obustavila proces inspekcije, zadržavajući svoju predanost svim obvezama ovog ugovora.
“Prekinuli smo inspekcije jer su inspekcije mjera međusobnog povjerenja. Između nas i Sjedinjenih Država više nema povjerenja, oni su ga uništili, potkopavajući sva načela koja su navedena u preambuli ovog ugovora”, naglasio je ruski ministar.
“Osim toga, postoje i praktični razlozi: oni stalno traže da se nastave te inspekcije, a inspekcije se provode u nuklearnim objektima, objektima koji se odnose na skladištenje nuklearnog oružja. A kada kijevski režim zapadnim oružjem napada, recimo, kao što je to učinio ne tako davno, baze naših strateških bombardera na ruskom teritoriju, vjerojatno se postavlja još više pitanja, zašto baš sada trčati i pregledavati naše objekte?“
Ne može biti posrednika između SAD-a i Rusije!
Nećemo pogriješiti ako kažemo da američko-ruski odnosi idu u smjeru potpunog kolapsa, o čemu svjedoče i najnovije nuklearne vojne vježbe i NATO saveza u Europi i Rusije s ciljem nuklearnog odvraćanja. Ne bi me čudilo da na kraju dođe i do potpunog prekida diplomatskih odnosa, iako pretpostavljam kako se to ipak neće dogoditi, jer ne postoji onaj koji može posredovati između takvih dviju država. One svoje probleme mogu i moraju rješavati jedino međusobno, jer nema te sile u svijetu koja procesima njihovog dijaloga može upravljati, koordinirati ili ih savjetovati što da učine kao po sebe i svijet najbolje.
Uza sve to, prošli je tjedan Moskva izišla iz sporazuma o zabrani obavljanja nuklearnih testiranja (formalno ga je zamrznula tj. privremeno stavila izvan snage što bitno ne mijenja na stvari), obrazlažući to činjenicom kako Sjedinjene Države, usprkos njemu, već duže vrijeme takva testiranja obavljaju, a posljednje je izvršeno prošli tjedan u Nevadi.
Osim toga, Sjedinjene Države neskriveno rade na modernizaciji svojih atomskih bombi kojima namjeravaju zamijeniti one svoje u Europi, stacionirane u skladištima pet europskih zemalja još davno, od vremena vrhunca Hladnog rata.
Oružja sve ubojitija, a umjesto pameti i odgovornosti – sve više agresije i mržnje
Iz svega ovoga proizlazi kako nas očekuju još veći izazovi i još opasniji novi hladni rat, jer ne samo što su oružja supersila u međuvremenu postala suvremenija, razornija i ubojitija, već i zato što su pokidani svi mehanizmi komunikacija na međunarodnoj razini kakvi su postojali između SAD-a i SSSR-a u drugoj polovici 20. stoljeća i koji su se uspješno dokazali u rješavanju ključnih kriznih situacija, kada je svijet doslovno visio na pragu nuklearne katastrofe.
Danas je taj strah posve nestao iz glava političara, a onda i običnih ljudi kojima se o tome nerado govori, da ne bi slučajno svojim strahom i buntom otežavali donošenje i provedbu suludih poteza onih koji ih predvode u svjetliju budućnost. Kao da to oružje više ne postoji, ili ga se ne razvija i ne usavršuje!
Logika nalaže da se to sigurno ne čini iz hobija, već kao osiguranje od mogućih destruktivnih poteza neprijateljske strane koji mogu dovesti u pitanje samu opstojnost države.
Međutim, tko će na kraju reći – i temeljem kojih pokazatelja, gdje se nalazi granica spomenute opstojnosti tj. od kada počinje ugroza same egzistencije nigdje nije definirano. Ono što je znano, sigurno je neće definirati suprotna, neprijateljska strana za onu drugu.
Drugim riječima, kada Lavrov konstatira da između Rusije i SAD-a više nema ni najmanjeg povjerenja, nije vrijeme za šale i omalovažavanja poput onih o „otkrivanju tople vode“.
Puno bi nam se bolje bilo zamisliti kuda to srlja današnji svijet i može li se učiniti nešto da ga se vrati na put određene, kontrolirane stabilnosti?
Jer samo još do prije nekoliko godina izgledao je puno bolje i svjetlije. A danas ga ubrzano obavija tama.
