Njemački ministar obrane: Moramo se pripremiti za rat u Europi
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 31 Listopad 2023 11:00
Ubrzana militarizacija Europe i svijeta ne može ne rezultirati pogoršanjem sigurnosnog stanja na kontinentu i u svijetu, a vrijedi – naravno, i obratno.
Taj pakleni krug nestabilnosti, prijetnji, sukobljavanja i ratova, kao i uvijek dovodi do toga da jedni na svemu ovome masno zarađuju, dok oni drugi ubrzano siromaše.
Za sada je Europa ona od svjetskih regija za koju se gotovo svi svjetski analitičari, na žalost, slažu kako spada među ove druge.
Ali lako još za to, odnosno za osiromašenje! Siromaštva je uvijek bilo, od pradavnih vremena, a ljudi se uvijek nekako snalaze i na kraju preživljavaju, uz veću ili manju cijenu.
Luksuz se u teškim vremenima u pravilu brzo zaboravlja pa bi tako trebalo biti i sada, odnosno – bio bi rezerviran samo za usku skupinu privilegiranih.
Tako je, zapravo, bilo oduvijek, pa su elite, koje smo još u predkrizno i mirnodopsko doba izabrali da nas vode u neku svjetliju i pravedniju budućnost, očito pomislile zašto ne bi i opet?
Neka raja ponovo radi za sitne novce, da nama ostane više – deviza je onih koji su mislili da je sve to moguće osmisliti i provesti jednostavno, bez opasnosti za destabilizaciju njihovih interesa i profita. Mislili su, sve su poluge upravljanja i utjecaja u našim rukama i sve će biti pod kontrolom.
Pandemija Covid-19 sve im je to i dokazala i potvrdila (dio naroda je bio u startu poslušan i pokoran, a dio buntovan – ali istovremeno i nemoćan da bilo što promijeni), a da nije bilo nesretne ruske invazije na Ukrajinu, u jeku pandemije, pitanje je što bi na kraju od svega toga bilo? Odgovor nikada nećemo saznati.
Preusmjerena sredstva
Tako su europske elite, umjesto sredstava za discipliniranja građana cjepivima i maskama, kao i oporavak uništenih ekonomija od lockdowna, bile primorane ista preusmjeriti na obranu i proizvodnju oružja.
Međutim, ne na način kako su se nadale.
Morale su, pod pritiskom SAD-a, svoja skladišta naoružanja isprazniti za pomoć Ukrajini, a umjesto njih kupovati skupo, suvremeno američko oružje zbog čega europska industrija naoružanja grca u problemima dok američka profitira kao nikad ranije.
Preciznije, u problemu su proizvođači iz zapadne Europe, dok su, po nalogu Washingtona, pojedine istočnoeuropske članice NATO saveza ponovo pokrenule svoje stare tvornice za proizvodnju zastarjelog sovjetskog oružja za isporuke Ukrajini.
Zapadnoeuropski pak proizvođači ne žele potpisivati skupe ugovore o povećanju proizvodnje oružja i streljiva za Ukrajinu bez prethodnih čvrstih državnih jamstava da će intenzivna proizvodnja trajati barem pet godina kako bi im to moglo biti isplativo.
Dakle, europske elite povijest ništa naučila nije. Ako i je, sjećanja i znanja temeljena na iskustvu u međuvremenu su izblijedjela pred prepunim trbusima i sveprisutnim hedonizmom koje uvijek tjera i goni na više – na potrebu za dodatnim novcem i dodatnim uživanjima.
Lako za siromaštvo, pred vratima je novi rat
Međutim, ono što je puno opasnije i gore od samog siromašenja i pada standarda građana u Europi je to, što joj mnogi predviđaju i mračnu budućnost po pitanju sigurnosti – preciznije, izbijanju novih ratova (dakle, ne misli se na ovaj koji se već vodi na istoku kontinenta i to još kakav – s ljutim suparnikom i nuklearnom velesilom Rusijom, kao da i on nije više nego dovoljan i opasan)!
Da ovdje nije riječ o nekakvom bezrazložnom strašenju javnosti od strane autora ovog teksta, ili pak njegovih osobnih promišljanja, dalekih od stvarnosti, svjedoči i slijedeća vijest.
U najnovijem intervjuu njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa za tamošnju televiziju ZDF, u emisiji „Berlin Direkt“, isti upozorava na mogući rat u Europi i nužnost priprema za isti!
Dakle (prije elaboriranja daljnjih Pistoriusovih riječi), dodao bih, Europska unija nas je svojom politikom dovela tu gdje jesmo, u predratno stanje s perspektivom rata – i nikom ništa! Kao da se sve ovo podrazumijevalo samo po sebi i da se ništa drugo nije moglo učiniti. A itekako je!
Međutim, ostavimo sada to po strani. To je tema za posebnu analizu. Pogledajmo radije što je to točno izjavio njemački ministar obrane.
Moramo se pripremiti za mogući rat u Europi, kazao je Pistorius u intervjuu. “Moramo se naviknuti na ideju da u Europi može postojati prijetnja od rata. Njemačka se mora moći obraniti. Moramo biti spremni za rat.”
Prema njegovom mišljenju, sukobi na Bliskom istoku i u Ukrajini imat će posljedice u njemačkom društvu.
Njemačka se mora moći braniti, to se odnosi i na Bundeswehr i na društvo: “Moramo postati sposobni za rat”, kazao je Pistorius i dodao kako će, u isto vrijeme, Njemačka učiniti sve u bliskoistočnom sukobu kako bi osigurala da ne dođe do daljnje eskalacije.
Odbacio je tvrdnje da je savezna vlada bila prespora s takozvanom prekretnicom. “Ne može puno brže od toga.” Ne samo da je uspostavljen poseban fond za Bundeswehr vrijedan 100 milijardi eura, nego su se i strukture promijenile.
Bundeswehr je dugo bio zanemaren, kazao je dalje: “Sve što je zabrljano u 30 godina, oprostite što to moram reći, i istrošeno, ne može se nadoknaditi u 9 mjeseci.” No, Njemačka će do kraja ovog desetljeća biti u potpuno drukčijoj poziciji.
Prethodno je i njemački Ministar gospodarstva Robert Habeck također zatražio više novca za Bundeswehr.
Njemačka mora učiniti više kako bi osigurala svoju sigurnost. Za ovo će nam trebati puno novca za Bundeswehr – kazao je on.
Ovdje bih dodao: dakle, za rat će novca biti, ali što će biti s ekonomijom? Ne bi li se Habeck, kao ministar gospodarstva, trebao primarno brinuti upravo o toj problematici?
Ali u Njemačkoj se danas oružjem i ratovima bave svi u koalicijskoj vladi, i liberali i socijaldemokrati i zeleni na čelu s ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock. Kao da nikakvih drugih, i još većih problema u toj zemlji nema, poput deindustrijalizacije i bijega krupnog kapitala u SAD, visokih cijena, rekordnog broja bankrota, sve veće migrantske krize i td. A za ekologiju je njemačke Zelene sada najmanje briga, isto kao i za mirotvorstvo tj. pacifizam, koje je, podsjećam – desetljećima, poglavito u vrijeme Hladnog rata bio fokus, pa i sam smisao njihovog političkog djelovanja.
Ali prijetnje ratovima, a onda i posljedični i logični profit proizvođačima oružja i elitama koje iza njih stoje – pokretački su moto kojeg više ništa ne može zaustavili ili preusmjeriti na racionalno, zdravo razmišljanje – za dobrobit svih ljudi.
Raste zabrinutost saveznika o iscrpljivanju SAD-a zbog rata na više frontova
Istodobno, utjecajni američki Bloomberg piše kako saveznici sumnjaju u sposobnost SAD-a da se bore na više frontova istodobno.
U tekstu pod naslovom „Saveznici se boje da su SAD preopterećene kako se globalni sukobi šire“ od 28. listopada, navodi se kako saveznici iskazuju strah od američkog preopterećenja nakon otvaranja sukoba u Izraelu i Bliskom istoku.
Bloomberg podsjeća kako je Joe Biden došao na dužnost i objavio da se Amerika vratila. Sada, suočen s vrućim ratovima na Bliskom istoku i u Ukrajini i tinjajućim hladnim s Kinom, SAD počinje izgledati prenapeto.
Američka obrambena industrija – Bidenov “arsenal demokracije” – bori se da proizvede dovoljno topničkih granata kako bi osigurala da ih Ukrajina može nastaviti ispaljivati na ruske snage. Pentagon bombardira ciljeve u Siriji dok šalje protuzračnu obranu u regiju kako bi zaštitio trupe u slučaju da rat Izraela protiv Hamasa izazove nove napade neprijatelja. A tu je Tajvan, još jedan američki saveznik, koji je povećao svoje narudžbe američkog oružja dok ga Kina izaziva na strateškim pomorskim putovima – piše američki medij.
Zbog svega toga američki saveznici strahuju da Washingtonu nedostaje kapaciteta za pružanje pomoći više zemalja u isto vrijeme, navodi Bloomberg pozivajući se na svoje izvore.
U glavnim gradovima Europe i Azije dužnosnici su sve više zabrinuti da bi “neki od (američkih) partnera mogli biti izostavljeni” budući da pojava višestrukih istodobnih izazova diljem svijeta “ograničava sposobnost Sjedinjenih Država da odgovori na njih.”
Prema jednom od izvora, Washington je prije eskalacije palestinsko-izraelskog sukoba preusmjeravao resurse s Bliskog istoka na “borbu protiv Rusije i Kine”, a sada je prisiljen “zamoliti Izrael da odgodi kopnenu operaciju” dok ne izgradi svoje snage u regiji.
Zaključak
Nije teško zaključiti, uostalom, to se već duže vrijeme govori unutar američkih analitičkih krugova, kako Washington namjerava ostaviti Europsku uniju da se sama bavi ukrajinskim ratom, da bi on mogao preusmjeriti sve svoje kapacitete na borbu protiv širenja kineskog globalnog utjecaja na način da Kinu sprječava još u „njenoj“ regiji – Aziji i Indopacifku – stvaranjem novih proameričkih vojnih savezništava regionalnog karaktera.
U međuvremenu se pojavio i opasni bliskoistočni sukob na vratima same Europe, gdje će se Sjedinjene Države dodatno morati angažirati – kako vojno, dovlačenjem svojih novih snaga, tako i isporukama velikih količina dodatne vojne pomoći Izraelu, ali i drugim američkim bliskoistočnim partnerima koji „ostanu na liniji“ Washingtona.
Pa iako je pomoćnik američkog predsjednika Joe Bidena za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan nedavno kazao da će raspoloživa sredstva u američkom proračunu biti dovoljna za daljnje pružanje pomoći Ukrajini i potporu Izraelu, Bloomnberg u svom jednom ranijem komentaru piše kako bi i tu moglo biti problema.
Naime, 25. listopada izabrani novi predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson želi da Kongres pažljivo ispita pomoći Ukrajini, dok će republikanci predložiti samostalni paket od 14,5 milijardi dolara za Izrael – dakle izdvojeno od zajedničkog paketa za Ukrajinu i Tajvan – kako to želi Biden u svom prijedlogu teškom čak 105 milijardi dolara.
Dakle, u tim i takvim okolnostima Europa je dovedena u poziciju da na kraju ostane sama po pitanju svoje sigurnosti, a ne samo financiranju Ukrajine.
To će pak rezultirati upravo ovim o čemu njemački ministar obrane govori: sve će biti usmjereno na obranu i proizvodnju oružja, odnosno militarizaciju društva.
Jače ekonomije će to lakše i podnositi, ali što će biti s malim i slabijim? Naravno, uz opasnost koja stalno i zlokobno lebdi zrakom – da i sami nećemo trebati opet ratovati.
Ukrajinska „crna rupa“ još je uvijek vrlo aktivna, a mir je daleko iza horizonta. I takvim će još dugo ostati, jer ondje nitko ne želi ostati poražen – ni Zapad ni Rusija.
