Može li američko nećkanje oko novih LNG projekata naštetiti Europi
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 24 Travanj 2024 07:07
Europska industrija snažno je postradala zbog visokih cijena plina, a čini se da velik dio buduće potražnje nije pokriven dugoročnim ugovorima za kupnju LNG-ja
Javnost je uzbudila, a ponešto i zabrinula odluka američkog predsjednika Joe Bidena da privremeno zaustavi nove projekte u izvozu plina putem LNG terminala na obali Atlantika. Pravo pitanje je može li to naštetiti Europi, u kojoj se od veljače 2022. i ruske invazije na Ukrajinu, energetska situacija dramatično promijenila. EU je više nego ikad osvijestio da je potrebno smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, uz sigurne i raznolike izvore energije, međutim iako je rast obnovljivaca evidentan, plin i dalje ostaje energent br. 1.
Najveći svjetski trgovac LNG-jem, Shell Energy, upozorava da Europa još nije dugoročnim ugovorima pokrila buduću potražnju za plinom, a jaz iznosi znatnih 50- 70 mil. t. godišnje, u odnosu na današnji godišnji uvoz od cca 167 mil. t. godišnje. Tu korisnu procjenu treba uzeti sa zrnom soli, jer dolazi od Shella, kojem je cilj prodati što više plina.
Promijenjeni tokovi plina
Tokovi plavog goriva su se promijenili. Prije rata, pandemijske 2021. 41 % plina uvezenog u Europsku uniju došlo je putem plinovoda iz Rusije, 40 % od ostalih dobavljača plinovodima, a 19% činio je ukapljeni prirodni plin (LNG). Ubrzo su se brojke promijenile, sve više u korist uvoznom LNG-ju.
Kao odgovor na rat i sankcije uvedene Rusiji u svibnju 2022. Europska komisija pokrenula je plan REPowerEU kako bi pomogla zemljama uštedjeti energiju, potaknuti primjenu obnovljivih izvora i diversificirati opskrbu energijom. Energetski miks nije se bitnije promijenio u Europi, koja je i dalje snažno uvisna o uvoznom plinu, jer iz vlastitih izvora može zadovoljiti tek 10% potreba, s tendencijom pada koji se nastoji usporiti istražnim i proizvodnim aktivnostima u Sjevernom moru i Crnom moru. Prema REPower EU EU je dogovorila da će smanjiti potrošnju plina za 15 % između kolovoza 2022. i ožujka 2024.
Uništavanje potražnje za plinom
Europska potražnja za plinom u posljednje dvije godine značajno je opala, uglavnom zbog politika REPowerEU, programa energetske učinkovitosti, povećanja proizvodnje zelene energije i upravljanja potrošnjom, ali napose zbog velikog pada industrijske proizvodnje, koje je rezultirala manjom potrošnjom plina. U 2022. prema podacima Međunarodne plinske unije ukupna potražnja za plinom u Europi pala je za nevjerojatnih 12 %, uz rast uvoza LNG-a za 69 %, na rekordnih 125 mil. tona (sa 105 mlrd. m3 2021. na 167 mlrd. m3 2022.). Potražnja se nije oporavila, već je ostala na istoj razini i 2023.
Godine 2022. 9 % uvoza plina u EU došlo je plinovodom iz Rusije, 40 % od ostalih dobavljača plinovoda i 41 % od LNG-a. Već godinu kasnije, 2023. 41 % plina činio je uvozni LNG-a, kada je udio ruskog plina na tržištu pao na 15 %, prema podacima Kplera i Eurostata.
Zanimljiv je i svježi podatak Eurostata – u rujnu 2023. količina prirodnog plina uvezenog iz Rusije iznosila je 44 % u odnosu na siječanj 2021. Međutim, zbog značajnog rasta cijene plina u prethodnom periodu, vrijednost znatno manjih količina ruskog plina u istom razdoblju pala je za bijednih 3 %. To objašnjava zašto je odmak od Rusije, koja je desetljećima osiguravala obilje plavog goriva po konkurentnoj cijeni, dovele do velike devastacije europskog gospodarstva i faktički dokinule ionako fragilni gospodarski rast.
Nema industrijske grane koja nije posrnula
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) europska industrija je 2022. potrošila čak 20 % manje plina nego prethodne godine, koja nije bila obilježena oporavkom od pandemije. Rez je bio dramatičan i potrošnja se uglavnom nije oporavila. Industrija gnojiva odgovorna je za više od polovice smanjenja proizvodnje. Prema Međunarodnoj udruzi za gnojiva, oko 70 % proizvodnih kapaciteta amonijaka u EU-u nije bilo u pogonu u kolovozu 2022., a oko 40 % još uvijek nije ponovno pokrenuto u listopadu 2022.
Također je došlo do smanjenja proizvodnje u sektoru proizvodnje čelika i aluminija, gdje su visoke cijene plina i cijene električne energije dovele do pada proizvodnje od 10% u prvih deset mjeseci 2022. u usporedbi s istim razdobljem 2021. Manje je prirodnog plina potrošeno i u proizvodnji cementa, stakla, keramike, hrane i strojeva, iako je to većinom zbog poboljšanja energetske učinkovitosti i promjene goriva. Loš trend se nastavio pa je tako prema podacima think-tanka Bruegela potražnja za plinom u EU lani bila 19% ispod prosjeka 2019.-2021., a pad je bio podjednak u industriji i energetskom sektoru, kao i u potrošnji kućanstava.
Hrvatska nije ostala iznimka. U 2022. u odnosu na prosjek 2019.-2021. prosječan pad domaće potrošnje plina ukupno je iznosio 19 %. Industrija i kućanstva potrošile su u prosjeku 28 % manje plina, međutim, potrošnja plina u energetskom sektoru rasla je istodobno 23 %. Zatim je krenuo blagi oporavak, ali još uvijek dalako od predpandemijskih godina. U periodu siječanj-studeni 2023. u Hrvatskoj je u odnosu na referentni prosjek zabilježen pad potrošnje za 13 %: u industriji i kućanstvima potrošnja je pala za 23 %, dok je potrošnja u energetskom sektoru rasla za 35 %. Jednak, loš trend bilježe sve EU članice.
SAD kao glavni svjetski proizvođač
IEEF-ova analiza pozabavila se projekcijama za budućnost potražnje. Pod uvjetom da se europske politike i loši ekonomski trendovi nastave, očekuje se da će europska potražnja za plinom 2030. biti ispod 400 milijardi kubičnih metara (bcm). Glavni izvori uvoza LNG-a u Europu su SAD, Katar, Rusija, Alžir i Nigerija.
Posljednjih godina SAD je bio najveći dobavljač LNG-a u Europu, čineći 28% uvoza u 2021., 43% u 2022. i 46% u 2023. Količine američkog LNG-a lani uvezenog u Europu porasle su u odnosu na 2022. Pod pretpostavkom jednakog porasta u sljedećim godinama, SAD bi mogao biti voljan isporučiti 123 bcm LNG-a u Europu 2030., a ostatak će se nabaviti iz niza drugih zemalja kako bi se blok uskladio s konceptom diversifikacije opskrbe.
Veliki pipeline LNG projekata i političke odluke
Dok se Europa usredotočuje na načine smanjenja potražnje za plinom i, posljedično, potražnje za LNG-om, SAD povećava svoje izvozne kapacitete i planira nove terminale. Samo uzimajući u obzir LNG terminale koji su trenutno u izgradnji, do 2030. izvozni kapacitet SAD-a dosegnut će oko 173 milijuna tona godišnje (mtpa), ili ekvivalentno 238 bcm prema S&P-u. Ova brojka je 76 % veća od prognozirane europske potražnje LNG-a od 98 mtpa (oko 135 bcm) do 2030. godine.
Ako se izgrade svi predloženi LNG terminali u SAD-u, do 2030. kapacitet izvoza LNG-a u zemlji bit će oko 337 mtpa (oko 465 bcm), više od prognozirane potražnje za plinom u cijeloj Europi od 284 mtpa (oko 392 bcm). Bidenov „Stop“ za projekte lako bi mogao postati Trumpov „Go“, jer je bivši i možda budući predsjednik poznati zagovornik industrije fosilnih goriva, a plin daje veliku geopolitičku prednost, kao što možemo vidjeti.
Zeleni analitičari IEEF-a navode da je ponovno europska energetska sigurnost iskorištena da se opravda izgradnja američke LNG infrastrukture. IEEF-a smatra da je EU sada u zelenom i da treba raditi na daljnjoj diversifikaciji izvora energije.
Međutim, Shell upozorava da dugoročni ugovori o ukapljenom prirodnom plinu koje je Europa do sada potpisala neće popuniti prazninu između ponude i potražnje do kraja ovog desetljeća. “Još uvijek vidimo strukturni manjak od 50 do 70 milijuna tona godišnje do kraja desetljeća ili više, koji Europa mora osigurati“, rekao je Steve Hill, izvršni podpredsjednik Shell Energy, najvećeg svjetskog trgovca ukapljenim plinom. Potražnja za LNG-om dosegla vrhunac u nekim regijama 2010-ih – poput Europe, Japana i Australije, ali nastavlja rasti na globalnoj razini, a očekuje se da će dosegnuti oko 625-685 milijuna tona godišnje 2040. godine. Dakle, prostora za rast LNG tržišta itekako ima, a to u pravilu slijede i financijske odluke o ulaganju u taj energent.
Nina Domazet, EGE/hrvatski-fokus.hr
