Kako strelovit rast ultra-ortodoksne židovske populacije ugrožava nacionalnu sigurnost Izraela
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 24 Travanj 2024 09:07
Demografija u Izraelu nije samo demografija. Ona je najvažnije pitanje nacionalne sigurnosti i važan pokazatelj koji utječe na izraelsko-palestinske odnose. Prema procjenama, početkom 2023.oko 7,45 milijuna Židova živjelo je u Izraelu i na Zapadnoj obali.
Otprilike isto toliko, 7,53 milijuna Palestinaca ili Arapa, živjelo je na Zapadnoj obali, u pojasu Gaze, Izraelu i Istočnom Jeruzalemu. S obzirom na takve brojke nije čudno što se židovski političari protive uspostavi palestinske države jer bi ona brzo postala brojnija od izraelske zbog tradicionalno snažnijeg fertiliteta Palestinaca i vjerojatno boljih uvjeta života Palestinaca, nego što je to trenutačno slučaj. Takva mnogoljudnija palestinska država mogla bi vojno ugroziti Izrael. To je razlog protivljenja izraelske desnice dvodržavnom rješenju.
Istovremeno, izraelski/židovski nacionalisti protiv su rješenja jedne zajedničke države pa makar ona bila pod izraelskom upravom. Naime, ako bi Izrael anektirao cijelu Zapadnu obalu (rijeke Jordan), a Palestinci ondje ostali živjeti, bio bi to veliki demografski izazov te bi Palestinci s vremenom mogli postati uvjerljivo brojniji od Židova. Upravo zato izraelski nacionalisti javno ili tajno zagovaraju preseljenje Palestinaca u Hašemitsku Kraljevinu Jordan.
No, demografski trendovi nisu stalni te se mijenjaju tijekom vremena. U posljednjih nekoliko godina u Izraelu i dijelovima Zapadne obale pod izraelskom upravom, židovski fertilitet raste, a palestinski opada (uvelike zbog lošeg društvenog stanja na Zapadnoj obali čemu je doprinio Izrael). Međutim, izraelski rast fertiliteta također postaje problem kad se gleda njegova struktura, tj. veliki porast odvojene i privilegirane ultra-ortodoksne židovske populacije.
Usporedba židovskog i arapskog fertiliteta
U desetljećima nakon osnutka Izraela 1948. arapsko stanovništvo imalo je snažnije stope plodnosti od Židova. Tako su npr. 1960. arapske žene rađale u prosjeku 8 djece, a židovske 3,5 djeteta. Do 1980. omjer je pao na 6 djece na jednu arapsku i 3 djece na jednu židovsku ženu. Oko 2000. omjer je dodatno smanjen na 4,5:2,7 u korist arapske populacije.
Zbog većeg fertiliteta postotak Arapa u Izraelu porastao je s 13% početkom 1970-ih na trenutačnih 21% (muslimani, kršćani, Druzi, i dr.). Međutim, do 2019. stopa plodnosti Židova premašila je stopu plodnosti Arapa. U Izraelu i na Zapadnoj obali pod izraelskom kontrolom (Zona C) omjer je iznosio 3,05 prema 3,04. Tu nisu uračunati postoci fertiliteta Arapa u Pojasu Gaze i pod Palestinskom Samoupravom na Zapadnoj obali jer oni nisu državljani Izraela.
Istovremeno, nazočan je pad novorođene djece. Između 2018. i 2022. prosječna stopa fertiliteta kod Židova pala je s 3,17 na 3,03 djeteta po ženi. Kod muslimana i kršćana pad je još veći – s 3,20 na 2,91 kod muslimana, a kod kršćana s 2,06 na 1,68. Kod Druza zabilježen je pad s 2,16 na 1,85.
Religija u Izraelu
Suvremena Država Izrael definira se kao židovska, demokratska i sekularna država u kojoj je religija odvojena od države. Međutim, u praksi izraelski sekularizam je daleko različitiji od sekularizma u Europi i Americi. Iako judaizam nije službena religija Izraela (osnivači Izraela bili su sekularni cionisti), radi se o religiji koja ima znatne privilegije u odnosu na sve ostale.
Pet službeno priznatih religija u državi su judaizam, islam, kršćanstvo, druska i bahá’í religija. One su podijeljene u 14 priznatih vjerskih zajednica. Ostale religije mogu obavljati svoje obrede, ali nisu službeno priznate i nemaju financiranje od izraelske vlade. Velika većina izraelskih državljana registrirani su članovi neke od religijskih zajednica.
Specifičnost sklapanja bračne zajednice u Izraelu jest da se brakovi sklapaju isključivo između pripadnika iste religijske zajednice te međureligijski brakovi nisu dozvoljeni. Međutim, izraelska država priznaje brakove u kojima su bračni drugovi različitih vjera ako su sklopljeni u inozemstvu. Zato se mnogi mješoviti brakovi sklapaju negdje u susjedstvu kao što su npr. Cipar ili Malta. Godine 2010.napravljena je izmjena te se dvoje bračnih partnera mogu vjenčati u civilnom obredu ako ne pripadaju niti jednoj vjerskoj zajednici.
Značaj ultra-ortodoksnih Židova
Određenom značajnom dijelu židovskog stanovništva vjera je najvažnija životna stvar. Radi se o ultra-ortodoksnim ili Haredi (Haredimi) Židovima. Odnos sekularnih i Haredimi Židova u Izraelu počeo se oblikovati još prije uspostave izraelske države između cionističkog pokreta i religijskih Židova (politička stranka Agudat Yisrael osnovana 1912.).
Vođe cionističkog pokreta, sekularni Židovi, bili su glavni zagovornici uspostave Države Izrael, dok su Haredimi bili protiv. Sekularni cionisti smatrali su kako je uspostava izraelske države u Palestini potrebna kako bi se Židovi spasili progona i pogroma u Europi. Za razliku od njih, Haredimi su smatrali kako židovski povratak u obećanu drevnu domovinu (Svetu Zemlju) treba omogućiti netko drugi, a ne oni, i da se samostalnom uspostavom židovske države protive Božjim željama.
S vremenom, pogotovo nakon uspostave Države Izrael, postignut je sporazum cionista i Agudat Yisraela kako će religiozni Židovi imati autonomiju, odnosno poseban status unutar židovske države kako bi se mogli i dalje baviti proučavanjem judaizma. Neke od ustupaka koje su dobili su: 1) financiranje javnih usluga i životnih troškova od države (uključujući studiranje u vjerskim školama), 2) izuzeće od obveze vojnog roka i služenja u oružanim snagama, 3) nadležnost vjerskih vođa (rabina) u pitanjima poput braka, razvoda i pripadajućih obreda, 4) politička zastupljenost u Knesetu i vladi kroz religiozne stranke (npr. Judaizam ujedinjene Tore, Šas, Mafdal-religijski cionizam…).
Povlastice Haredima
Povlastice koje Haredimi uživaju smetaju brojne sekularne Židove. Mnogi od njih ne rade i žive na račun države. Postotak ultra-ortodoksnih muškaraca koji rade je 56%, dok 79% njihovih žena radi. Postotak muškaraca je iznimno mali i stvara preveliki teret za izraelsko gospodarstvo. Jedno od najvažnijih pitanja je služenje u vojsci. Haredimi su izuzeti od vojne obveze, što, naravno, negativno utječe na sigurnost Izraela.
Zbog specifičnosti izraelskog teritorija koji je dugačak i uzak (20.072 kilometara kvadratnih međunarodno priznatog teritorija bez Istočnog Jeruzalema, Golanske visoravni i Zapadne obale) Izraelci si ne mogu dozvoliti da u slučaju rata neprijatelj dublje penetrira na izraelski teritorij. Ako bi se to dogodilo bili bi ugroženi veliki gradovi poput Jeruzalema, Ašdoda, Tel Aviva, Beršebe, Petah Tikve, Haife, a možda bi i postojanje Izraela došlo u pitanje. Kako bi se Izrael zaštitio i spriječio razaranje velikih urbanih područja glavni preduvjet je posjedovanje velike vojske. Zato izraelske trupe trenutno imaju pod oružjem 170 tisuća profesionalaca i 500 tisuća rezervista s naprednim vojnim tehnologijama (zrakoplovstvo, dronovi, raketni sustavi) koje mogu u svakom trenutku djelovati na području susjednih država ili invazijskih snaga.
Ogroman rast haredimske populacije
Iako se postotak fertiliteta u Izraelu pojačao u židovsku korist u odnosu na izraelske Arape (3,05 : 3.04), što bi promatrači tumačili židovskom pobjedom, kada se pogleda struktura novorođenih pitanje je kolika je to prednost. Haredimske žene imaju stopu fertiliteta znatno veću od sekularnih Židovki. Omjer iznosi 6,64 djeteta kod ultra religioznih Židovki u odnosu na 2,47 djeteta kod sekularnih Židovki. Kad se isključi stopa fertiliteta ultra-ortodoksnih Židovki, stopa od 2,47 djeteta kod sekularnih židovskih žena je odlična brojka u odnosu na druge razvijene zemlje. Žene u Francuskoj rađaju 1,9 djece, u Americi 1,64, Velikoj Britaniji 1,56, a u Italiji samo 1,25 djece. Da bi stanovništvo ostalo na istoj razini, tj. obnovilo se, potrebna je stopa fertiliteta od 2,1 djece po ženi. To je problem zapadnog razvijenog svijeta.
Posljednjih desetljeća visoka plodnost relativno male zajednice ultra-ortodoksnih Židova (do 10%) nije predstavljao problem za Izrael zbog visokih stopa plodnosti sekularnih Židova i masovnog povratka Židova iz cijelog svijeta pogotovo iz Europe (tzv. Aliyah proces). Međutim, u posljednje vrijeme to se mijenja. Više nema masovnog dolaska Židova iz istočne Europe (područje nekadašnjeg Sovjetskog Saveza) u Izrael. Doduše, ruska invazija na Ukrajinu potaknula je imigraciju iz Ukrajine i Rusije. Tijekom 2022. oko 60 tisuća ljudi židovskog podrijetla je pristiglo u Izrael. Problem s tim ljudima je što se mnogi ne osjećaju Židovima jer mnogi od njih imaju tek rubno židovsko podrijetlo. Istovremeno, mnogi visokokvalificirani Židovi napuštaju Izrael i odlaze u SAD i druge razvijene zemlje Zapada. Nadalje, stopa fertiliteta sekularnih Židova pada, dok ultra-ortodoksnih strelovito raste. U 2022. populacija Hareda brojala je oko 1.280.000, u odnosu na 750.000 u 2009. Haredi su 2022. činili 13,3% stanovništva Izraela. Haredimska djeca čine 19% izraelske djece mlađe od 14 godina i 24% djece mlađe od četiri godine.
Novačenje Haredima u vojsku?
Dok se izraelski rat u Gazi nastavlja kao i borbe s Hezbollahom, sve je više poziva unutar izraelskog društva da se ultra-ortodoksni Židovi angažiraju u Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Oko 70% Izraelaca podržava njihovo novačenje. Netanyahuova je vlada objavila kako se vladajuća koalicija nije dogovorila o produljenju vojnog izuzeća Hareda koje je isteklo 1. travnja. Zato je IDF počeo početkom travnja slati pozive na odsluženje vojnog roka studentima ješiva (vjerskih škola). Njih oko 63 tisuće može biti mobilizirano. Prema izraelskim zakonima svaki izraelski građanin koji je „Židov, Druz ili Cirkazijanac” mora služiti vojsku s navršenih 18 godina. Muškarci služe oko tri, a žene najmanje dvije godine. Arapi, muslimani i kršćani nisu obvezni služiti vojni rok. Nisu ni mnogi koji dobiju izuzeće zbog zdravstvenih i drugih razloga, a takvih je sve više.
Svake godine oko 13 tisuća mladih muškaraca bude oslobođeno služenja vojnog roka što je nešto što si IDF više ne može dopuštati zbog konstantnih ratnih okršaja s Palestincima i drugim neprijateljima. Tek oko 1.200 ortodoksnih Židova služi vojni rok svake godine što je manje od 10%. Jedan od dvojice glavnih rabina u zemlji, Yitzhak Yosef, nedavno je izjavio da će se Haredimi „svi preseliti u inozemstvo“ ako budu prisiljeni prijaviti se u vojsku. Komentar je izazvao osudu, zbog poticanja Izraelaca na odlazak tijekom nacionalne krize, i ismijavanje, jer mnogi sekularni Izraelci ne bi imali problema s masovnim odlaskom Haredima, rekao je Gilad Malach iz Izraelskog instituta za demokraciju.
Vrijeme će pokazati hoće li vlada uistinu početi novačiti Harede u vojsku. Benjamin Netanyahu je pod pritiskom desnih stranaka da to ne čini i daumjesto toga proširi izraelska naselja na Zapadnoj Obali. Ultra-ortodoksni Židovi glavni su predvodnici stvaranja novih izraelskih naselja.
Neizvjestan put u budućnost
Krajem 2023. broj stanovnika Izraela iznosio je 9,84 milijuna, a u godinu dana porastao je za 1,86%. Do 2040. Izrael bi trebao imati 12 milijuna stanovnika. Do kraja ovog desetljeća broj Hareda trebao bi dosegnuti 16% stanovništva Izraela. Prema nekim projekcijama, Haredi će 2040. činiti 20% ukupnog stanovništva, a 2065. čak jednu trećinu. Te godine bi svako drugo izraelsko dijete bilo ultra-ortodoksno!
Porast iznimno religioznih Židova dovodi do mnogih izazova i otvara bezbroj novih pitanja. Usprkos doprinosu Haredažidovskom demografskom ratu protiv Palestinaca, predviđeno okrupnjavanje ultra-ortodoksnog stanovništva opteretit će izraelsko gospodarstvo, društvo i oružane snage iz više razloga. Haredimi su glavni primatelji socijalne pomoći i stipendija i ne pridonose pretjerano gospodarstvu. Sve brojnije stanovništvo rezultirat će većim izdacima iz državnog proračuna što je pitanje može li proračun podnijeti jer Izrael nije SAD ili Njemačka s ogromnim resursima. Liberalni Židovi plaćaju poreze i druge doprinose od čega većinom ultra-ortodoksni Židovi žive. To pridonosi razdoru.
Čak i ako se izuzme ekonomija, sve veća brojnost religioznih Židova potaknut će unutarnji sukob s liberalnim Židovima čiji broj opada, ali oni su ipak glavni zaštitnici Izraela jer oružjem u ruci brane državu od mnogobrojnih stvarnih i potencijalnih neprijatelja. Ako Haredimi ostanu izuzeti od vojne obveze to će vrlo negativno djelovati na izraelske vojne postrojbe. S obzirom na činjenicu kako u posljednje vrijeme sve manje izraelske mladeži služi vojni rok (69% mladića i 59% djevojaka) plus izuzeta ultra religiozna populacija, izgledno je kako će se IDF morati reformirati. Izraelska vojska tako bi trebala vjerojatno prijeći u potpunosti na profesionalni sastav jer rezervista je sve manje. To bi se moglo negativno odraziti na sposobnosti izraelskih postrojbi na Zapadnoj obali i na drugim lokacijama. Ako bi vlada odlučila unovačiti veliku profesionalnu vojsku to bi iziskivalo još više financijskih sredstava iz proračuna.
Sukobi kultura – liberalizma i religijskog židovstva
Najvažnije od svega, prije ili kasnije dogodit će se sukob kultura i civilizacija: liberala i ultra religioznih Židova. Haredimi žive vrlo religioznim načinom života (14%) u kojem prevladava miran, asketski i obiteljski život posvećen Bogu i molitvi bez interneta, mobitela i sekularnih obrazovnih sadržaja. Cilj ultra-ortodoksnih Židova je moliti za otkup grijeha kako bi spremno dočekali Mesiju koji će uspostaviti Božje kraljevstvo na Zemlji.
S druge strane, liberalni Židovi (njih 45%) žive zapadnjački život sa svim svojim prednostima i manama. Oni pokazuju poduzetnički duh i održivo poslovanje, osnivaju uspješne start up tvrtke i koriste visoku tehnologiju (zaslužna za 18% nacionalnog BDP-a). Isto tako, liberalni Židovi konzumiraju poroke suvremenog svijeta kao što su droga, alkohol, nikotin, prostitucija, kocka i druge kriminalne aktivnosti.
Osim ta dva pola, postoje još dvije umjerene grupacije. Preciznije, 25% Židova živi tradicionalnim, a 16% (umjerenim) religioznim životnim stilom.
S obzirom na brzi rast ultra-ortodoksnih Židova vrlo brzo Izrael će morati naći rješenje kako se nositi s tim ekonomskim, vojnim i društvenim fenomenom i izazovom. Ako to goruće pitanje ne bude rješavano na pravi način, ono nedvojbeno može dovesti do unutarnjeg raspada Države Izrael. Haredimsko stanovništvo može biti čimbenik koji će više od prijetnje palestinskog terorizma, arapskih država ili Irana naštetiti Izraelu i od njega stvoriti nefunkcionalnu državu koja može biti lak plijen neprijatelja.
Međutim, svaki mač ima dvije oštrice. U scenariju u kojem ultra-ortodoksni Židovi ipak donekle promjene svoj način života i ograničeno prihvate integraciju u ostatak izraelskog društva, oni nedvojbeno mogu doprinijeti razvoju Izraela. Uostalom, mnogi od njih su religijski cionisti.
To će se po svemu sudeći morati dogoditi jer niti jedna država ne može izdržati da trećina njezinog stanovništva živi na programima socijalne skrbi i da manjina radi za većinu (92% poreza u izraelski državni proračun uplaćuje 25% stanovništva) čak i ako se radi o uzvišenim vjerskim svrhama.
