Postizborni frizeraj
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 24 Travanj 2024 13:53
Odlazak na izbore meni je poput odlaska k frizeru. Velika očekivanja, neizvjesnost, a nakon svega uvijek se osjećam nezadovoljno i razočarano. I nakon frizera i nakon izbora.
Ima nešto u tom važnom odlasku na birališta. Klinci kad su manji, spontano dijele taj naelektrizirani osjećaj. Pa osobna, paravani, listina, famozno zaokruživanje i na kraju krešendo ili tek početak nečeg boljeg – bacanje listića u kutiju.
No, što su više bliže dobi, sudeći prema svom iskustvu, kada će i sami moći glasati, cijela ta naša obiteljska pompa oko izbora sve ih manje zanima. Stariji jedva zna razliku između Plenkovića i Milanovića. Zna za Pernara.
Za našim se obiteljskim stolom tjednima prije izbora zauzimaju tabori. Ok, nema lijevo-desno. Kod nas je u ponudi samo bogati švedski stol s XY konzervativnih stranaka. Nije suštinska razlika. Nije ko Tomaševiću kad dođe ćaći i materi na ručak.
Ja volim izbore.
Glupo, imam osjećaj da će ovog puta sigurno biti bolje i drugačije. No avaj. Kao što rekoh, kao nakon frizera.
Razočaravajući frizeraj
I frizeru idem rijetko. Ok, malo češće nego na izbore. S nestrpljenjem čekam, kao u izbornoj noći, kako će ispasti. Nekad i štreberski guglam idealnu frizuru, pokažem frizerki kako bi htjela izgledati. Pa nikada ne ispadne tako.
Hoću li izaći nova ja? Mlađa, ljepša…Kao iz žurnala.
Hoće li biti bolja, svoja, ponosna, istinoljubiva i poštena? Nakon izbora…
Ono što uslijedi nakon svečanog odlaska na izbore ili frizeru gorko je razočaranje.
Tezgarenje do krajnjih granica. Ok, politika je pragmatika, umijeće mogućeg. Sve je to meni jasno.
Al ovo slaganje većine ogledni je primjer dvoličnosti i ljigavosti.
Odjednom mi je super Ana iz 2b o kojoj sam pred koji dan pričala najgore užase. rekla da ne bi s njom sjedila u busu za Lonjsko polje ni za živu glavu. Pa eto, sjedim. Ana je popularna.
Razmišljala sam i da sjednem s onom iz 2c jer je rekla da joj je mama sprema gomilu bombona za izlet i da će mi, ako sjednem s njom, dat koji. Nema veze što se ne volimo inače. I svađamo se non stop.
Koga briga…
Najboljoj frendici sam obećala da ću sjesti s njom. No, ipak sam se u zadnji čas predomislila. Ona mi ne nudi bogzna kaj, tako da izbor pada ili na Anu ili onu iz 2c sa slatkišima.
Tako to otprilike izgleda.
Zaboravit ćemo što smo mislili i osjećali. I govorili.
Ono nešto će nas kopkat tek uvečer, koju minutu pred spavanje. No i to brzo prođe. Sutra je novi dan.
Za umijeće mogućeg.
Zaboravim ja tu kaljužu brzo. Pa opet sljedeće izbore dočekam svečano, s onima naivnim osjećajem novog početka. Zaboravim i lošu frizuru.
Pa opet nakon nekog vremena odem ja u taj frizeraj. Na te izbore.
U nadi da ću izaći ljepša.
