Zemlja zločina
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 22 Svibanj 2024 12:03
Ahmići su početak udruženog britansko-iransko-muslimanskog zločinačkog pothvata barbarskih zločina nad katolicima Lašvanske doline
Pristranost pojedinih visokih predstavnika, posebice dvojice mirnodopskih agresora na suverenitet i konstitutivnost Hrvata u beha zajednici, njihovu slobodu i ravnopravnost, Ashdowna i Petritscha, koji će sigurno jednog dana biti suđeni i osuđeni kao mirnodopski zločinci
zatrovala je bh. i hercegovački politički lonac do granice potpunog izgaranja svega što se u njemu kuha i prži i smrdi za svijet, sve od turske okupacije te fratarske zemlje. Ta dva internacionalna kabadahija, pijani kauboji, koji su svoj okupacijski mandat proveli u beh zajednici okupiranoj od svojih poslodavaca.
Isključivo u progonu, obespravljivanju, osiromašenju, pa i tenkovskim napadima na Hrvate i njihove institucije, vodili su zločinački rat u Beha zajednici u suradnji s radikalnim muslimanskim bošnjačkim čelnicima.
Spoj zapadnih interesa i muslimanskih radikala u poslijeratnoj daytonskoj beha zajednici je period tragične i krvave beha povijesti kojom su beha narod odveli u krvaviju budućnost od krvave prošlosti. Malo je ili gotovo niti jedan povijesni primjer koji govori da je ratno vrijeme u nekoj zemlji, umjesto za izgradnju mira i povjerenja, iskorišteno i iskorišteno isključivo za novi, još brutalniji i krvaviji rat, kao što je to učinio strani protektorski dvojac Petritsch-Ashdown u Bosni i Hercegovini.
Petritsch – čovjek bez domovine i identiteta
Čak ni kolonijalna prošlost svojih zemalja, Petritsch zapravo nema domovinu jer ni sam ne zna čija je, pa se mogao tako brutalno ponašati, što je bio znak izrabljivanja, pljačke, otimanja i ubijanja porobljenih naroda, ne može biti opravdanje za ponavljanje onih zločina nad Hrvatima u kolektivnom Beha entitetu. Sigurno je da su u zločinima koje su počinili sudjelovale i njihove vlade, posebno britanska, koja ih je s planskim namjerama i ciljevima slala na ta područja. Osobito je Asdownov protektorat nad Bosnom i Hercegovinom, te okupacija Hrvata, bila obilježena najprljavijim trikovima, brutalnostima, zamkama i zločinima svih vrsta. Uplitanje Engleske u isti problem dovelo je do međusobnih nacionalnih i vjerskih ratova svih protiv svih. Vidjevši tu englesku politiku zla i krvi, izjavio je jedan poljski diplomat, u Bosni i Hercegovini je svako selo između bilo u ratu. I to je bila stvarnost troipolgodišnjeg nacionalno-vjerskog sukoba, u kojem je engleska obavještajna služba, u suradnji s iranskom obavještajnom službom, povela muslimane u agresiju na hrvatski narod.
Poslani tom zločinačkom britanskom politikom usmjeravanja i provođenja krvoprolića, zauzimaju sva mjesta u BiH gdje su Hrvati i Muslimani povijesno bili izmiješani, gdje su džamije i crkve bile jedna uz drugu, gdje se molitva čula iz jednog čula i u drugi i nikada nije smetao. Trebalo je razbiti taj međuvjerski sklad, pokrenuti sukob i trajno zaratiti muslimane i katolike, stvoriti stanje neprekidnog rata kakvo vlada u njihovoj Britaniji između katolika i protestanata. I uspijevaju u tom zločinačkom naumu, uz snažnu podršku i suradnju s iranskim obavještajcima službi, što je također odgovorilo na rat između islama i katolika, ali i opravdanje za toliki broj džihadista koje su slali i pratili u Bosni i Hercegovini.
Sredstva se nisu birala
Ali cijeli ovaj zločinački planirani britanski islamski pothvat rata s katolicima ne bi bio izvediv bez odobrenja i suradnje Alije Izetbegovića u svemu tome. Muslimanski britanski rat protiv pravoslavlja nikako nije bio u planu, zbog povijesnih veza Britanije sa Srbijom i veza Irana s Rusijom. Iz tih razloga, britanske veze sa Srbijom i iranske veze s Rusijom, Hrvatima katolicima povijesno se ukazala prilika koja se ne smije propustiti, iskorjenjivanje katolika i katolicizma na toj europskoj periferiji.Sredstva se nisu birala, a za njihovu upotrebu javili su se mnogi ljudi u muslimanskom narodu koji su upotrijebili sva oružja koja su im Britanci i Iranci stavili u ruke i stavili im na glave. Da bi se aktivirali i mobilizirali pripremljeni i mržnjom prema katolicima zadojeni muslimanski džihadisti, bilo je potrebno izvršiti neki stravičan zločin, kakav Britanci i džihadisti provode diljem svijeta. I to na bosanskim prostorima, gdje su katolici i muslimani kroz povijest živjeli jedni pored drugih u toleranciji i međusobnoj snošljivosti.
Dobro planirani sukob, s velikim brojem dolazaka mudžahedina i vehabija, kao i ogromnim brojem muslimanskih prognanika i izbjeglica, te radikaliziranih “euro” muslimana, čekao je britansko-iranske obavještajne službe, koje su također bile smještene u susjednih bosanskih gradova još uvijek samo naredba iz Sarajeva Alija Izetbegović. I priredili najveći i najradikalniji obračun obavještajnih službi, vezan mržnjom prema katolicima, u muslimanskom selu Ahmići. Nije slučajno izabrana kao važno mjesto za Muslimane jer je dijelila hrvatske teritorije, za Hrvate jer u njenom okruženju nikada nije bilo muslimansko-katoličkih sukoba, pa se prekid hrvatskih teritorija nije smatrao podjelom.
Zločini
Ali Ashdownovi obavještajci, iranski vjerski islamisti i Alijini radikali trebali su prekinuti taj muslimansko-hrvatski život u toleranciji, a pokrenuti slučaj Ahmića, jer im je to trebalo kao opravdanje za sve kasnije ratne zločine nad katolicima, koji su bili najbrutalniji i najbrutalniji. najkrvaviji u cijelom ratu u Bosni i Hercegovini.Ahmići su početak udruženog britansko-iransko-muslimanskog zločinačkog pothvata barbarskih zločina nad katolicima Lašvanske doline, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Poćulica, Dubravica, Vitez, Miletići, Maljine, Bikuše, Brajkovići, Čukle, Zabilje, Grahovčići, Rudnik, Pojske, Šarići, Radonjići, Čifluk, Bukovica Mala i Velika, Travnik, Ovčarevo, Novi Travnik, Bugojno…
Za te muslimanske zločine nad katolicima koji su zapravo genocid, Englezi šalju Ashdowna u Daytonsku BiH kao nagradu, Iranci ostavljaju svoje vojnike i obavještaje u skrivenim barakama sa Homeinijevom slikom, mudžahedini i vehabije formiraju svoje entitete, muslimani politikom marginalizacije Hrvata, unitarizacijom, centralizacijom i islamističkom citizenizacijom skrivaju masovna hrvatska grobišta i šire osvojena područja.Kao nagradu Ashdownu muslimanski Bošnjaci podižu spomenik, i slijede njegov terorističko-zločinački put, i to na način da kao što je Britanija kroz kolonijalnu prošlost štitila svoje zlotvore, oni danas brane, skrivaju se u Turskoj, proglašavaju svoje ratne barbarima, a zločince kao heroje.Zato niti jedan muslimanski zločinac, ni nakon 30 godina klanja nedužnih hrvatskih civila, djece i staraca u Križančevom Selu i Buhinim Kućama, Miletićima, Vitezu, Ćifluku…, nije zasluženo kažnjen i osuđen, a masovne hrvatske grobnice razasute po lašvanskoj dolini skriva muslimanska bošnjačka politika.
Na skrivenim masovnim grobnicama nevinih katoličkih žrtava, štoviše, najpaćenijeg hrvatskog naroda, zločin je graditi bilo kakvu zajedničku, ili cjelovitu, unitarnu islamističku građansku zajednicu, ravnu onom što su muslimani počinili u ratu. i rade u nastavku. Na nacionalnim i vjerskim žrtvama na sve tri strane muslimansko bošnjačka politika, centralističko unitarna, islamistička građanska, opet čini zločin. Bosna i Hercegovina je sve više zemlja zločina zbog muslimansko-bošnjačkog vjerskog i političkog radikalizma i ekstremizma i kao takva ne može imati budućnost, zapravo ne smije imati budućnost. Zato ju je potrebno deashdownizirati, depetritschizirati, dekriminalizirati, deislamizirati, dealianizirati, što je uvjet njezine demokratizacije, europeizacije, a time i ulaska u Europsku uniju i NATO. Međutim, bosanski muslimani, a u tome su im pomogli Ashdown i Petritsch, čine sve, i činit će sve da Beha zajednica nikada ne uđe u europske asocijacije, pa u NATO, cilj im je članstvo Bosne i Hercegovine, islamskih udruga, skupina i foruma.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
