Je li postalo životno opasno biti Putinov prijatelj?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 21 Svibanj 2024 15:00
Događaji posljednjih mjesec dana u sebi sadrže jednu logičku konstantu. I pok. Ebrahim Raisi, i Muhammed bin-Salman i Recep Tayyip Erdogan i Robert Fico su ili prijatelji s Putinom, ili simpatizeri njegove politike. Stoga bi se moglo postaviti i logično pitanje: je li postalo po život opasno biti Putinov prijatelj
Nešto se čudno događa! U svega mjesec dana zaredali su pokušaji atentata, nesreće svjetskih državnika i navodni pokušaj državnog udara. Stradavali su državnici i ranije, ali ovakva učestalost nesreća nije zabilježena nikada u povijesti.
Najprije su stigle nepotvrđene vijesti o navodnom pokušaju atentata na saudijskog prijestolonasljednika Muhammeda bin-Salmana koji je na vrijeme i učinkovito spriječen od strane tamošnjeg sigurnosnog aparata. Potom su uslijedile vijesti iz Turske gdje je predsjednik Recep Tayyip Erdogan, u noći, 14. svibnja, u predsjedničkoj rezidenciji sazvao hitan sastanak s čelnikom turske obavještajne službe MIT i ministrom pravosuđa zbog pogoršanja sigurnosnog stanja i mogućeg državnog udara u zemlji. Samo dva dana kasnije, s četiri hica ispaljena iz pištolja atentatora prostrijeljen je slovački premijer Robert Fico koji se još uvijek nalazi u teškom stanju, da bi sve kulminiralo jučerašnjom pogibijom iranskog predsjednika Ebrahima Raisija i ministra vanjskih poslova te zemlje Hossein aAmira Abdollahian nakon pada helikoptera.
Upravo ova posljednja, jučerašnja nesreća koja je rezultirala smrću visokih iranskih dužnosnika mogla bi biti i najopasnija i najviše destabilizirajuća po Bliski istok ali i puno šire – po nestabilnu susjednu kavkasku regiju, po ruske i kineske regionalne interese, po cijenu nafte čijeg se velikog skoka sada svi boje i td.
Ova nesreće jednostavno sadrži sve elemente potencijalnog kaosa, kako regionalnog tako i onog unutar Irana. Ti su elementi povezani s Izraelom kao iranskim najvećim neprijateljem s kojim je nedavno razmjenjivao i krajnje rizične vojne napade na državne teritorije suprotne strane, ali i globalnom geopolitičkom borbom ključnih svjetskih država – SAD-a, Rusije i Kine.
Izraelski čimbenik
Kada im se pridoda i činjenica da je Azerbajdžan – s čijim se predsjednikom Ilhamom Alijevom jučer susreo poginuli iranski predsjednik Raisi na svečanosti otvaranja hidroelektrane – bliski partner s Izraelom koji Azerbajdžanu isporučuje suvremeno oružje a navodno na njegovu tlu želi razmještati i elemente protuzračne obrane (zbog čega je Teheran prije nekoliko godina oštro prosvjedovao i upozoravao Baku na moguće posljedice takve odluke ako bude realizirana), dok Azerbajdžan zadovoljava čak 60% izraelskog uvoza nafte (ključnog resursa za njegov ratni stroj), čitava stvar poprima još složenije obrise.
Zato nije čudo da je Izrael još jučer neslužbeno izdao priopćenje kako ni na koji način nije umješan u incident s padom iranskog helikoptera, i o tome je poruku odaslao čitavom svijetu (info: izraelska televizija Keshet13).
Istodobno, u Iranu su jučer u javnosti posve otvoreno iskazivane glasine kako je poginuli Raisi žrtva izraelske operacije upravo s teritorija Azrbajdžana. Naravno, netko će ih odmah nazvati teorijama zavjere, ali ne treba imati iluzija da ih Teheran neće uzeti u obzir prilikom službenog istraživanja uzroka nesreće.
Bindenov čimbenik
Ona bi pak mogla imati snažan negativni utjecaj i na američkog predsjednika Joea Bidena čiji su predstavnici prošlog tjedna u politički neutralnom Omanu vodili pregovore s iranskim predstavnicima s ciljem pokušaja ublažavanja prijetnje širenja sukoba na Bliskom istoku. Biden ne želi eskalaciju (ne želi je ni Teheran), dok ga američki „jastrebovi“ već dugo optužuju za meku politiku prema Iranu.
Upravo o tome piše i The New York Times, navodeći kako se Bidenov tim nalazi se u teškoj situaciji. Washington je već podijeljen oko napetosti na Bliskom istoku. Pogotovo u kontekstu nedavnih potresa u Bijeloj kući, gdje su posebni izaslanici za Iran uhvaćeni u odavanju tajnih dokumenata Teheranu.
U Omanu je ovih dana održan prvi krug pregovora između Bidenovih i iranskih predstavnika, navodi NYT i dodaje kako su se Amerikanci svim silama trudili uvjeriti Iran da se suzdrži od daljnjih napada na Izrael i tražili od njega da barem nekako utječu na jemenske Hutiste koji su nedavno oborili i četvrti američki dron MQ-9 Reaper vrijedan 30 milijuna dolara.
Isti medij podsjeća i kako od početka svibnja Bijela kuća nije produljila zamrzavanje iranske imovine vrijedne 16 milijardi dolara te da će se Teheranu preko Iraka isplatiti 10 milijardi dolara, a ostalih 6 milijardi stići će muiz južnokorejskih banaka preko financijera iz Katra.
Ovdje definitivno treba dodati i američke republikance koji su najveći pobornici izraelske politike, uključujući i njegovog rta u Pojasu Gaze, koji također učestalo optužuju Bidena, a treba podsjetiti i na moćni židovski lobi u SAD-u koji sa simpatijama gleda na Donalda Trumpa – potvrđenog najvećeg izraelskog saveznika još iz doba njegovog predsjedničkog mandata (2016-2020.)
Pod pritiskom republikanaca Biden je usvojio pravilo o jačanju sankcija za trgovinu iranskom naftom. Ali postoji „kvaka“ – 80% nje ide u Kinu. A transakcije prodaje nafte odvijaju se, između ostalog, preko engleskih banaka Lloyds i Santander UK – i opet preko Katra – a oboje, naravno – zbog toga neće biti pod sankcijama.
Sve su to vrlo neugodni elementi po Bidena u jeku predizborne kampanje u kojoj Trump sada, ako ne već galopira a ono sigurno kasa prema svom drugom mandatu – što potvrđuju i najnovije ankete o popularnosti daju velikih političkih suparnika (slobodno to recimo – i osobnih neprijatelja).
Dakle, najnovija destabilizacija stanja u regiji koja bi mogla proizići nakon jučerašnje tragične smrti iranskog predsjednika po Bidena je definitivno i neugodna i opasna. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan upravo u Riijadu nastoji spasiti posustali sigurnosni sporazum SAD-a sa Saudijskom Arabijom koji je bio skoro usuglašen, dok je onaj između te zemlje i Izraela sada definitivno propao.
Ruski čimbenik
Odnosi između Irana, Kine i Rusije su u ubrzanom usponu zadnjih nekoliko godina. Oni između Moskve i Teherana doživjeli su i pravi bum upravo izborom pok. Raisija na predsjedničku dužnost 2021.g. Raisi je bio najveći promotor ruskih interesa u Iranu, dok je Moskva otvoreno stala iza Irana, što se najbolje vidjelo i u njegovim nedavnim vojnim obračunima s Izraelom.
Za ruski državni vrh vijest o smrti Raisija sigurno je veli šok i velika neugodnost iako bi Raisija vjerojatno mogao naslijediti sadašnji potpredsjednik Mohammad Mohber (68), također dostatno sklon Moskvi. Mokhber je bio dio tima iranskih dužnosnika koji su posjetili Moskvu u listopadu i odobrili Rusiji isporuke projektila zemlja-zemlja i većeg broja bespilotnih letjelica – kako su tada pisali zapadni mediji.
Kao privremeni predsjednik, Mokhber je dio tročlanog vijeća, zajedno s predsjednikom parlamenta i šefom pravosuđa, koji će organizirati nove predsjedničke izbore u roku od 50 dana od predsjednikove smrti. Naravno, i on je blizak iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Hameneiju, koji ima posljednju riječ u svim državnim pitanjima.
S druge strane kinesko ministarstvo vanjskih poslova jučer je izrazilo „duboku zabrinutost“ zbog vijesti o nesreći iranskog helikoptera, kao i to da Peking pozorno prati nastalu situaciju.
Kao i obično, sve će ovisiti o Iranu
Ako Teheran stabilizira stanje u zemlji u kojoj je tragična Raisijeva smrt izazvala šok i konsternaciju, i ako za tu tragediju službeno ne upre prstom u Izrael stanje bi se moglo zadržati pod kontrolom. Ako na izvanrednim izborima pobjedi Mohber, koji je sada automatizmom postao privremeni predsjednik, politika zemlje ostat će nepromijenjena.
Uostalom, onu vanjsku, prema iranskom ustavu ionako kreira ajatolah Hamenei, dok je dužnost predsjednika zapravo puno bliža premijeru (premijera Iran nema) s obzirom da on formira vladu koju potvrđuje parlament.
Zaključak
Kako god bilo, dramatični događaji o kojima je bilo riječi u uvodnoj rečenici ovog teksta ozbiljnijim promatračima teško mogu ostati izvan fokusa interesa s obzirom da u sebi sadrže određenu logičku povezanost. I pok. Ebrahim Raisi, i Muhammed bin-Salman i Recep Tayyip Erdogan i Robert Fico su ili prijatelji s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ili pak simpatizeri njegove politike. Iz toga bi se moglo postaviti logično pitanje: je li postalo životno opasno biti Putinov prijatelj? Je li postalo opasno svjetskim dužnosnicima putovati izvan krugova savezničkih ili partnerskih zemalja?
Kakvi god bili odgovori na ova pitanja, činjenica je da u svijetu dramatično raste cijena zlata, da se vojni proračuni mnogih država rastežu na maksimalne razine s ciljem ubrzane kupnje naoružanja, da tenzije između ključnih čimbenika globalnih geopolitičkih odnosa – SAD-a koji predvodi združeni zapad, i Kine i Rusije koji mu se suprotstavljaju – ubrzano jačaju i izdižu se na sve opasniju razinu koja prijeti njihovim neposrednim sukobom. Kao nikad ranije – još od čuvene kubanske krize i vrhunaca Hladnoga rata u drugoj polovici 20. stoljeća.
