Minhauzenovski pothvat ukrajinske vojske
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 31 Listopad 2024 15:58
Ovaj se osvrt kao i ostali moji noviji osvrti isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi načinom na koji kijevske vlasti vode Rat za Ukrajinu. Taj način posebice uključuje provalu 6. kolovoza 2024. godine ukrajinskih postrojbi u Rusku Federaciju, u kojoj su te postrojbe iznenada zauzele poveći dio Kurske oblasti. Ukrajinski generali i političari daju različit smisao toj provali.
Ipak, čini mi se, da bi ta provala mogla spadati u pustolovine i pothvate, u kakve se je u Rusiji upuštao i izmišljeni barun Hieronymus Karl Friedrich, Freiherr von Münchhausen. Knjigu o Münchhausenu napisao je 1785. godine njemački pisac Rudolf Erich Raspe, koji se nije usudio opisane pustolovine smjestiti u Njemačku, koja je tad već imala pravu znanost. (Riječ Münchhausen na njemačkom jeziku znači prelac. Münchhausen je Rusima ispredao priče. Danas bi Hrvati rekli, da je „izvodio spinove“.)
Rat za Ukrajinu počeo je poslije državnog udara u Kijevu 2014. godine nakon čega je Rusija zauzela neke dijelove Ukrajine uključujući i Krim. Rusi nisu mogli dopustiti da se ponovi zatvaranje ruske ratne mornarice u Azovsko more kao što je bilo poslije Krimskog rata 1853.-1856. godine. Sovjetski prvak Nikita Hruščov je 1954. godine olako predao ruski Krim Ukrajini, što je bilo Rusima prihvatljivo dok je Ukrajina bila u sastavu SSSR-a i dok je poslije bila neutralna država do državnog udara u Kijevu.
Poslije 2014. godine ukrajinska vojska je topnički gađala ukrajinski grad Donjeck, koji je bio u ruskim rukama i koji Rusi svojataju, jer u njemu živi pučanstvo koje govori ruskim jezikom. Kad je ruskom vodstvu postalo jasno da se Zapad rabeći Ukrajinu želi obračunati s Rusijom, ruske su postrojbe provalile u Ukrajinu koncem veljače 2022. godine.
Granatiranje grada Donjecka bilo je ukrajinsko napadačko djelovanje. Poslije provale ruske vojske u Ukrajinu 2022. godine, Ukrajina se je branila. Kad su se brojčano slabe ruske vojne snage razvukle po dugačkoj bojišnici, ukrajinska vojska je u jesen 2022. godine izvela uspjelu protunavalu, ali je ruska vojska privremeno prešla na obrambeni rat. Rusija je tad upriličila veliko novačenje i ojačala svoje postrojbe pa je ukrajinska protunavala u ljeto 2023. godine bila slomljena. Otad su ruske vojne snage stalno u napadu kojim osvajaju dodatan ukrajinski prostor. Ukrajinska vojska se je žestoko branila, pri čemu je trpjela velike ljudske i tvarne gubitke.
Novo ukrajinsko ratno iskustvo je potvrdilo staro pravilo da se u protunapad polazi istom kad se slomi napad protivnika. Međutim, ukrajinska vojska je iz čista mira, dok se je branila duž cijele tadašnje bojišnice, pošla ne u protunavalu, nego ukru slobodnu navalu provaljujući u samu Rusiju. Taj minhauzenovski pothvat ukrajinske vojske je morao propasti i sad već propada uz goleme ukrajinske ljudske žrtve i tvarne gubitke. (Računa se, da je u Kurskoj oblasti ukrajinska vojska zauvijek izgubila više od 22,000 boraca i plaćenih tuđinaca.) Zelenski se je kockao na račun svoje vojske i pao u rusku prostornu stupicu, u kakvu su ranije upali Napoléon Bonaparte i Adolf Hitler.
(Krimski rat od 1853. do 1856. godine predstavljao je izuzetak u napadima na Rusiju jer Britancima i Francuzima kao napadačima nije bilo stalo do osvajanja ruskog prostora, nego samo do poraza ruske mornarice, kako ona ne bi mogla napasti ni tursko Mramorno more ni Sueski kanal, gradnja kojega je tad već bila predviđena. Ferdinand de Lesseps je dopusnicu za kopanje kanala dobio 1856. godine, a radovi na kopanju kanala su počeli već 1859. godine.)
Kako ukrajinska vojska vodi sadašnji Rat za Ukrajinu? Prvo što valja istaknuti je da Ukrajina nema svoju proizvodnju oružja te ostale teške i lake vojne opreme. Oprema koju je Ukrajina baštinila od Sovjetskog Saveza je velikim dijelom uništena ili temeljito izrabljena pa je uglavnom neuporabljiva. Stoga opskrba ukrajinske vojske oružjem ovisi o pripravnosti i mogućnosti zemalja Zapada da isporuče opremu, koju Volodimir Zelenski osobno od njih moljaka.
Drugo, Ukrajina nema dovoljno ljudi u dobi koja je prikladna za služenje vojske u ratnim uvjetima. Milijuni Ukrajinaca su napustili domovinu i iselili se uglavnom u zapadne zemlje, ali se ne vraćaju u domovinu i ne kane se u domovinu vratiti. Zato ukrajinske vlasti hvataju ljude za novačenje. Lovci na novake su sprva hvatali ljude i trpali ih u vojna ili policijska vozila. Građani su često skupno sprječavali lov na novake i nastojali uništiti službena vozila. Otad su lovci na novake obilazili male gradove i sela u privatnim vozilima, a takva vozila sad građani noću pale. Odnedavno su lovci na novake pješaci.
Ukrajina je nepripravna stupila u rat, koji je olako počeo državnim udarem u Kijevu i slijednim neprekidnim topničkim napadima na grad Donjeck, pri čemu se nije mislilo na posljedice tih postupka. Međutim, Ukrajina je traljavo vodila i zelenskiobrambeni rat, a napadački rat protiv Rusije je velika besmislica jer nitko tko je napao Rusiju nije dobro prošao. Zamisao o ukrajinskom napadu na Rusiju mogla se je začeti samo u umovima neodgovornih ljudi, kakvi su Zelenski i ostali neokonzervatici. To su ljudi koji umjesto suradnje među državama i diplomacije žele sukobe i rat.
Neodgovornost Zelenskog očitovala se je u teškom stradanju ukrajinskog naroda. Poginulih i teško ranjenih ukrajinskih branitelja ima više od milijun. O broju poginulih branitelja svjedoče satelitski snimci novih groblja diljem Ukrajine. Za mnoge branitelje ni najbliži rođaci ne znaju što im se je dogodilo jer se dugo ne javljaju. To je bio razlog prosvjeda građana 16. listopada ove godine pred zgradom Vrhovne Rade (parlamenta) kad je Zelenski u Radi predstavio svoj Plan za pobjedu.
Politički i vojni potezi Zelenskog sračunati su na dobivanje sve jačeg i smrtonosnijeg oružja od zapadnih zemalja. (Valja naglasiti, da su dužnosnici Amerike i NATO-a nastojali i da još nastoje da ruski dužnosnici ne nađu razlog za zaključak kako je Rat za Ukrajinu rat NATO-a. Rusi ne bi Americi, NATO-u i zapadnim zemljama oprostili prijestup te „crvene crte“.) Provala ukrajinske vojske u Rusiju 6. kolovoza ove godine trebala je Ukrajini i Zelenskom donijeti:(1) članstvo u NATO-u, (2) pravo uporabe dalekometnih zapadnih raketa za temeljito uništavanje Rusije i (3) jamačno bezuvjetno povlačenje Rusije iz Ukrajine. Zelenski je imao Plan za pobjedu koji je Zapad trebao prihvatiti na temelju obećane uspjele provale ukrajinske vojske u Rusiju. Zelenskog su na glumu rata naveli američki neokonzervativci, koji i sami imaju tešku paranoičnu (prisilnu) zamisao o komadanju i uništenju Rusije, kao da u Rusiji ne postoji pravi, stari, prekaljeni narod.
Vojno djelovanje ukrajinskih vlasti sastoji se od samih izazova koji vode ukrajinske postrojbe u ruske prostorne stupice. Jedinične postrojbe dobivaju zapovijedi, da do iznemoglosti i do mogućega svojeg uništenja brane sva naseljena mjesta, iako mnoga mjesta nisu utvrđena, a mnoga za vojsku nemaju ni opskrbnu vrijednost. Takvi poslušni i zdušni branitelji često bivaju potpuno okruženi, pri čemu mnogi zauvijek padaju na bojištu, ako se na vrijeme ne predaju Rusima.
Obrana svakog kvadratnog pedlja ukrajinske zemlje sračunata je na otezanje rata, kako bi Zelenski i ukrajinska vojska dobili od Zapada pravu pomoć u oružju i ljudima. (Takozvani Plan za pobjedu Zelenskog je njegova ucjena Zapada: izrael„Ako uskoro ne dobijemo zahtijevanu pomoć u oružju i ljudima, velika ukrajinska pobjeda – Slava Ukrajini! Slava junacima! – pretvorit će se u teški poraz i Ukrajine i NATO-a.) Zelenski umišljaž da on brani cio Zapad, a ni ne pomišlja na to da je Ukrajina igračka Zapada, koja uništava samu sebe.
Ipak, nije Ukrajina jedino geopolitičko žarište u svijetu. Postoje još dvije države, kojima „vrag ne da mira“ pa izbjegavaju suradnju s ostalim državama i diplomaciju kao sredstvo ublaživanja napetosti i izbjegavanja vojnih sukoba. To su Sjedinjene Američke Države i Izrael. U opreci s Ukrajinom, SAD i Izraelom, za suradnju su otvorene sve ostale pa i „zle“ države kao što su Sjeverna Koreja, Venezuela, Iran, Kuba, Rusija i Kina.
Unutar svetogrdnog neokonzervativnog trojstva Amerike, Izraela i Ukrajine uspostavljen je čvrst savez. „Svaka ptica svome jatu leti!“ Sve tri izdvojene, singularne države su u čvrstoj vlasti svjetskog, kozmopolitskog kapitala, koji se nalazi izvan svih zemalja. Međutim, što je i gore, politika Amerike i Ukrajine je u vlasti izraelske politike, koja je i sama minhauzenska jer nije utemeljena na stvarnosti, u kojoj živi pučanstvo svih triju spomenutih država. (Nedavno je mađarski premjer Viktor Orbán izjavioda su saveznice Mađarske „stvarnost i javnost“.) Amerika je potrebna kapitalu i neokonzervativcima samo zato što ima vojnu silu.
Jedna od posljedica stanja u trima svetogrdnim zemaljama je bijeg njihova pučanstva. Ukrajina napuštaju svi koji mogu, imali ili ne imali putovnicu. Izrael napuštaju građani koji imaju dvije putovnice ili više njih. Ameriku naveliko napušta naraštaj Z (osobe ređene poslije 1997. godine), navodeći četiri razloga odlasku: (1) slab sustav zdravstvene zaštite, (2) skučene poslovne mogućnosti, (3) opća skupoća života i (4) neprikladan ili lažan politički sustav.
Zajedničko svim trima izdvojenim državama je propadanje domaćeg gospodarstva. U Ukrajini gospodarstva nema: Ukrajinci su kao narod spojeni na uređaje za održavanje života. Izraelsko se gospodarstvo smanjilo 20 % u godinu dana, prvobitno zbog toga, što jemenski Huti nadziru ulaske brodova u Crveno more i napadaju brodove koji plove u Akapski zaljev.
Slabo stanje američkog gospodarstva jedva treba spomenuti. U jagmi za nakupljanjem kapitala Amerika je: (1) zanemarila svoju prijevoznu podlogu, (2) financijalizirala proizvodne korporacije koje se slabo brinu za proizvodnju tvarnih dobara i koje imaju sve manje proizvoda za nadmetanje na svjetskom tržištu, (3) izgubila prvo mjesto u upitniktehnološkom napretku i (4) dopustila da za sadašnje vladavine demokrata u SAD nezakonito uđe 20 milijuna tuđinaca sa svih kontinenata, koji u Americi uspostavljaju mreže za krijumčarenje oružja, narkotika i ljudi, za širenje seksualnog ropstva i pedofilije, za iskorištavanje rada djece i za izvođenje oružanoga maloljetničkog nasilja u velikim gradovima.
Ozbiljno je pitanje: „Zašto Ukrajina koja je već propala, zašto Amerika koja brzo slabi i propada te zašto Izrael, koji bez mira neće opstati u arapskom moru ustrajavaju u sukobljavanju s ostatkom svijeta?“ Sve te tri zemlje imaju novac: darovan kao u Ukrajini, uzajmljen kao u Americi i vlastiti, židovski, kao u Izraelu. Međutim, iako je novac velika napast koja početno nudi slobodu djelovanja, nije sve u novcu. Nije samo darovani novac pobuda Ukrajini da razori Rusiju. Nije samo uzajmljeni novac pobuda Americi da osvaja svijet. Nije samo vlastiti, spretno namaknut novac pobuda Izraelu da zavlada cijelim svijetom.
Za takve vlastoljubive ili ambiciozne pothvate prvaci spomenutih zemalja moraju, što bi Dalmatinci rekli, „biti ludi u glavu“: oni moraju imati paranoične ili prisilne zamisli, koje ne počivaju na slobodnom i pomnom motrenja stanja svijeta i stanja života. Ukrajinci žele uništiti Rusiju. Američki prvaci imaju svoju paranoičnu zamisao kao baštinici puritanstva koje je htjelo napraviti uzornu svjetsku hegemoniju trockizma (neokonzervatizma), koji je zagovarao stalni izvoz revolucije. Izraelci su na temelju zapisa u Starom zavjetu – koji nazivam državotvornom mitohistorijom – oduvijek čeznuli za uspostavom vlastite države, koja im ne bi služila za jamčenje suverenosti, zaštite i blagostanja naroda, nego za osvajanje svijeta. Bog Jahve je navodno rekao Abrahamu: „Tvoje potomstvo bit će brojnije od zvijezda na nebu i od zrnaca pijeska na žalu.“ Međutim, ni kapital ni paranoične zamisli ne mogu upokoriti cijelu globaliziranu vrstu. Vrsta se sastoji od sve čvršće sprezanih naroda.
