Vučić se nada da bi uz Trumpa mogao intenzivirati svoje aspiracije na zapadnom Balkanu?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 04 Studeni 2024 11:58
Sagledavajući američku politiku spram država nastalih na prostoru bivše SFRJ, nazire se određena „slika u slici“. Prema njoj, američka diplomacija već godinama luta (neovisno o predsjednicima) između – potrebe za sankcioniranjem velikosrpske / fašistoidne politike u regiji
dok se ujedno – gledajući u manji okvir, razabire “razumijevanje“ SAD-a s nezadovoljstvom Srbije glede njenih AVNOJ-evskih granica – kojima se smatra zakinuta i sputana.
Naime, one su kao prethodno republičke i pokrajinske, raspadom SFRJ – sada priznate kao međunarodne granice!
Otvoreni Balkan
Očekivana potreba Zapada za sankcioniranjem velikosrpske politike koja je izazvala i izgubila 4 rata na području bivše države (uključivo presuđeni genocid), proističe iz temeljnih vrijednosti Zapadne civilizacije, tako da ćemo se mi ovdje baviti samo objašnjenjem „mutne“ sličice oko „razumijevanja Zapada nezadovoljstvom Srbije s postojećim granicama“.
Dakle, SAD je pokrovitelj nad (vjerujemo prikriveno Vučićevim) „liberalnim“ projektom Otvoreni Balkan (2021.) – a u kojem se radi o gospodarskoj i političkoj zoni (za sada) tri države na Zapadnom Balkanu – Albanije, Sjeverne Makedonije i Srbije, uspostavljenoj sa ciljem unaprjeđenja trgovine i suradnje, odnosno sa svrhom unaprjeđivanja međusobnih odnosa.
Budući članovi te zone, očekuje se u Beogradu i Washingtonu, bili bi i BiH, Crna Gora i Kosovo.
Projekt slobodne trgovine centriran oko Srbije
No, i na prvi je pogled vidljivo kako je taj „projekt slobodne trgovine centriran oko Srbije“, pa se uz višegodišnje toleriranje – velikosrpstva, militarizacije, državnog terorizma i dr. od strane SAD-a, čini – kako njime američka diplomacija pokušava iscrtati okvir za rješenje srbijanskog nezadovoljstva postojećim AVNOJ-evskim granicama a sa ciljem da bi Srbija jednog dana postala članica NATO-a i EU, odnosno dio Zapadnog svijeta.
Dodatno, OB je načelni okvir za suštinsko omekšavanje, redefiniranje ili brisanje granica – što bi Srbiji trebalo pogodovati i to, osim politički, i zbog gospodarske snage i broja stanovnika – pa gledajući s pozicije Zapada, ta bi joj zona slobodne trgovine trebala biti prihvatljivi ambijent (odnosno prihvatljiva cijena) za buduće “priključenje” Zapadu.
No, ako i postoji ovakva američka projekcija Srbije, je li ona zaista i realna?
Politička igra je razvijena
Naime, znamo da je odgovor pozitivan samo ukoliko bi regionalne aspiracije Srbije bile namirene a što bi bio preduvjet njene lojalnosti Washingtonu…. No, tu se otvara pitanje – bi li Srbija bila zadovoljna s ponuđenim tj. s 1. de facto – moguće preko OB-a (hibridnim i kapilarnim), nadzorom nad Zapadnim Balkanom (ZB) ili pod 2. samo s isključivim tj. – državnim nadzorom nad ZB?
Naravno, razrada ključnog potpitanja čime i dokle bi se to trebala namiriti miloševićevsko-vučićevska Srbija a da bi postala saveznik Zapada, tj. bi li bila zadovoljna s „liberalnim“ projektom OB – ili bi ipak u konačnici zahtijevala čvrste granice „Male-velike Srbije“ (teritorij bivše SFRJ bez Slovenije i Hrvatske), da bi jednom postala “uljuđena velikosrpska država na zadovoljstvo Zapada“ – za sada ostaje bez odgovora i na njemu real-politički ne inzistira ni srbijanska a ni američka strana!
Dakle, politička igra je razvijena, nastavlja se i čini se da smo tek na njenoj polovici…
Naravno, s projektom OB je načelno zadovoljna i Ruska Federacija i to iz istog razloga kao i SAD ali sa suprotnim (ruskim) predznakom.
Naime i Vladimiru Putinu je u interesu imati pod svojim nadzorom što veći (velikosrpski) teritorij, pa je moguće da on „koordinirano“ pušta Vučića da „igra sa SAD-om svoju utakmicu kontra susjeda Srbije ali u konačnici u njihovu (rusku) korist, kompromitirajući ujedno Zapad – među Bošnjacima, Crnogorcima, Albancima, Makedoncima, Hrvatima i dr.“!
A zašto mislimo da bi ovo gore zaista bilo tako…
Naime, prema pisanju britanskog Timesa u članku: „Vučić kaže da bi Srbija mogla odbaciti EU i pridružiti se BRICS-u“ (koji je prenio i N1 od 25.10.2024.), prenosimo znakovit primjer da je prošlog mjeseca potpredsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vulin (Vučićev kontakt / kurir prema Putinu), prema navodu jednog srbijanskog oporbenog političara, organizirao bijeg Artjoma Usa, sina Aleksandra Usa, člana odbora Rosnjefta iz talijanskog zatočeništva.
Usa su držale talijanske vlasti prije izručenja SAD-u, pod optužbom za krijumčarenje elektronike od vitalnog značaja za sofisticirano oružje – koje ruske trupe koriste protiv Ukrajine.
Dakle, „iz kućnog pritvora ga je izveo balkanski (srpski) mafijaš koji se predstavljao kao dostavljač namirnica, koristeći sofisticiranu opremu za ometanje blokiranja signala s njegove nanogice. Suučesnici iz organizirane kriminalne skupine (moguće pripadnici ruske i / ili srbijanske službe) prokrijumčarili su Usa preko Italije, Slovenije, Hrvatske i BiH prije nego što su ga odvezli zrakoplovom u Moskvu iz Beograda, navode talijanske i američke vlasti“!
Ovdje podsjećamo i na neuspješni pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. g., izveden u kontekstu njenog pristupanja NATO-u, a kada su, prema javnim medijima, (također) surađivale ruske i srbijanske službe.
Umjesto zaključka
Očito velikosrbi sa Zapadom igraju stratešku igru „drž’ te nas, razbit ćemo ih“ (nepodložne susjedne države) – jer imamo sa čime (oružje) a „iza nas su i Rusi“, pa ih oprezni Zapad pokušava smiriti – popuštajući im…
Podsjećamo slično se ponašao Zapad nakon ruske aneksije / zauzimanja Krima 2014. g., te primjerice Chemberlain koji je tako uoči Drugog svjetskog rata popuštao Hitleru…
A kada će se svo to gomilanje sigurnosnih rizika zaustaviti ili će se pak nastaviti – zornije će se (nadajmo se), vidjeti nakon izbora novog predsjednika/ce SAD-a, dana 5.11.2024. godine!
I konačno ovo zapažanje o „slici u slici“, podsjeća na svojedobni „rat u ratu“ između Hrvata i Bošnjaka u BiH, tako da nije za isključiti kako je riječ o istim autorima „specijalnih operacija“!?
